Sedmi Motovunski filmski festival zatvoren je zdravicom šampanjcem u bijelim rukavicama i puštanjem stotina balona s motovunskog zvonika na gledalište, i uobičajenom ceremonijom dodjele festivalskih nagrada. Bar pet drugih blogera je već objavilo koji su filmovi nagrađeni, pa ja neću, reći ću samo da mi se od nevelikog broja filmova koje sam stigao pogledati,najviše svidio "Moja ljetna ljubav" Pawela Pawlikovskog.
Peti i posljednji nastavak genijalnih "Motovunskih filmskih novosti" razotkrio je kako je čak i ritam bečkog valcera ima svoje korijene u Motovunu, jer proizlazi iz matematičkih formula kojima se izražava forma okretanja brodskog propelera, što ga je u Motovunu izumio Joseph Ressel. Nadahnut ritmom Resselovog motovunskog propelera, Johann Strauss skladao je valcer "Na lijepoj plavoj Mirni" ali je iz komercijalnih razloga kasnije Mirnu preimenovao u Dunav, i tako je "Motovun još jednom pridonio sjaju austrijske prijestolnice". Nakon prikazivanja posljednjeg nastavka ovog festivalskog žurnala, publika je napokon upoznala i autora tog fenomenalnog i nevjerojatno duhovitog filmskog uratka, Andreja Korovljeva, i njegove suradnike. Bravo majstore! Sedmi Motovun pamtit ću najviše po tim žurnalima.
Post je objavljen 30.07.2005. u 16:43 sati.