Ne slušajte one koji se žale da im je komplicirano doći do Motovuna, da im smeta ovo, da im fali ono, kad je o Motovunskom filmskom festivalu riječ, sve su zemaljske stvari sporedne. Ovdje sam već sedmi put, i kolikogod drugi šutjeli o tome, najzanimljivije stvari na Festivalu mogu se vidjeti na - filmskom platnu. Osim filmova, o kojima će kompetentnije pričati neki drugi (ovdje se već pročuo motovunski blog dnevnik Jesusa Quintane (sad sam ga baš pogledao, odličan je), meni je jedan od najoriginalnijih i najveselijih uradaka koji stiže s filmskog platna Kina Trg onaj takozvani "filmski žurnal", majstorski složeni filmski feljton o "otkrivenim" nepoznatim filmskim materijalima Orsona Wellesa, koje je ovaj "snimao" u Motovunu i okolici dok je istraživao "duh Beča" za potrebe Trećeg čovjeka... U prvoj epizodi tog žurnala vidjelo smo kako korijeni bečke škole lijepog ponašanja zapravo potječu iz Motovuna odnosno od ovdašnjih pučkih običaja lijepog ophođenja; drugi nastavak donio je priču o motovunskom porijeklu bečke šnicle. Priča ide otprilike ovako: grof Radetzky kad je onomad završio vojevanje u Italiji, na povratku u Beč malo je skrenuo do Motovuna ne bi li se oprksbio tartufima, no usput je "spopao" jednu kuharicu, kojoj je, zatečenoj i iznenađenoj, feta ombola ispala prvo u razmućena jaja, pa u krušne mrvice, pa u tavu s vrućim uljem (uporan je bio taj Radetzky!). Akterima ovog povijesnog zbivanja pozornost je sa strasti okrenula k tavi, u kojoj se cvrčeći i poprimajući zlatnožutu boju, rađala nova epizoda povijesti kulinarstva...
Jedva čekam sljedeća tri nastavka!
Post je objavljen 27.07.2005. u 17:41 sati.