petak, 16.04.2021.
PARADOKS LJUBAVI
Paradoks ljubavi. Svi mi vežemo ljubav na bajke i kako ljubav popravlja sve i liječi sve. Priča se da je dovoljno voljeti i biti voljen i da sve ostalo nije bitno. Možda je tako ali samo kada se sve ostalo kaj kao nije bitno se poklopi a ljubav bude samo poveznica između svega toga. Postoji idealna ljubav koja je istovremeno unatoč svojoj iracionalnosti realna i moguća jer se sve poklopilo, pa postoji ljubav kada jedan voli a drugi prestane da voli pa patimo i nas boli ali preživimo jer znamo da ponekad ljubav jednostavno umire i postoji ona najgora verzija ljubavi kada se dvoje vole ali životni putevi im nisu isti i nisu namijenjeni jedno drugome jer sama ljubav nije dovoljna. Život i životne okolnosti su stvari zbog kojih nije moguće živjeti samo od emocija i ljubav koliko god bila moćna ne može učiniti da stvari same od sebe funkcioniraju. Šta kada nas život stavi pred zid i moramo se odlučiti da li zbog ljubavi uništiti sve oko sebe ili gušiti ljubav u sebi da bi ostalo funkcioniralo? Moramo prinesti nekakvu žrtvu?
Koja je uopće cijena naše ljubavi? Komfor? Naš? Onih oko nas? I što na kraju ubija ljubav? Kilometri? Tzv. Moral? Odgovornost prema drugima? Predrasude?
Kako god odluka je isključivo naša… a posljedice su opće… Život bez ljubavi je prazan ali ona nije dovoljna za preživljavanje a život bez nje je samo preživljavanje a ne življenje. Ne želim podcijeniti ljubav a ni život ali da se primijetiti da je sve više onih koji preživljavaju život sa minimalnim dozama nečega kaj je samo nalik na ljubav.
Da li je ljubav samo još jedno neispunjeno obećanje? Priča…
ponedjeljak, 05.04.2021.
SAMOKONTROLA
Često si razmišljam kako bi čovjek bio idealno biće kada bi mogao kontrolirati sebe. Ne druge nego sebe. Sagorijevamo u tome i gubimo energiju pokušavajući kontrolirati druge ljude, vrijeme, situacije, svijet a apsolutno svaku bitku gubimo jer izgubimo kontrolu nad sobom. Kiksamo zbog manjka samokontrole odnosno on nas ubija. Razboljevamo se jer nemamo kontrole u jelu i piću. Nikada se nismo lošije hranili i pili a više o hrani filozofirali. Tisuće knjiga i kuharica, raščlanjenja, oblika termičke obrade a svi bolesni. Ekstremi u kilažama jer nemamo kontrole i više ne jedemo i pijemo jer je to potreba organizma nego jer njome liječimo psihičke poremećaje i pretvaramo ih u fizičke bolesti. Psihički stradamo jer smo emotivno nestabilni. Želimo više nego što možemo podnijeti i dokazujemo se pretvarajući se da znamo kaj radimo. Zamislite koliko bi bilo situacija bilo bolje odrađeno da se nismo precijenili. Da smo mogli iskopčati emotivnu ludost ili bolje rečeno zaluđenost nekim, nečim.
Mi smo van vlastite kontrole i to nas košta daljnjeg napretka, evolucije. Ne, nema potrebe da budemo roboti ali da se malo sredimo spasili bi svijet i sebe od sebe i svojih niskih pobuda. Koliko bi života bilo spašeno...koliko ljubavi doživljeno... ili pak ne ubijeno..
Ljudi sveti gral sreće je samokontrola. Ne manipulacija ili kalkulacija nego samokontrola. Samokontrola našeg ega.
