ponedjeljak, 25.01.2021.
OVISNOST O DRUGOJ OSOBI
Ljude koji su ovisni o drugoj osobi su ljudi koje najviše žalim...žalim te moje prijatelje i prijateljice. Vjerujem da ovisnik u toj ljubavi trpi emocionalnu bol. Teško je toj osobi a i nama oko njih koji sve vidimo posebno ako taj njihov odnos traje s tim njihovim predmetom obožavanja neovisno o stvarnom odnosu i trajanju veze. Kako im reći da to nije stvarno? Oni ulažu toliko energije, snage, napora, volje da zadrži tu osobu pod bilo koju cijenu u nekakvom kontaktu i odnosu pa dođu čak do tog stanja da izgube svoje "ja" i ne postoji život izvan tog odnosa kojem podrede sve svoje potrebe. Vjerujem da smo se svi našli u situaciji da znamo da netko nije za tog našeg prijatelja ili prijateljicu ali da ne bi izazivali tenzije šutimo i iz prvog reda gledamo tragediju. Čak i nije strašno ako ta druga osoba pati od suprotnog sindroma odnosno od potrebe da bude obožavana pa im odnos odgovara.....ali opet na naše oči taj neko naš propada.
Mene zanima sad da li postoji nekakvo naše prijateljsko pravo na koje se možemo pozvati i reći da to ne ide tako ... da prestanu...da uvide da taj netko nije za njih a da ne izgubimo prijatelja? Da li postoji način?
Pokušavam razmišljati iz druge perspektive. Zaljubim se i obožavam tog nekoga i onda mi prijatelj/prijateljica kažu da ta osoba nije za mene. Naravno da na prvu osjećaš revolt i pomisliš kako su ljudi zavidni na vašoj ljubavi te nalaziš stotine izlika i opravdanja za ukazane probleme tog odnosa. Sada nakon prvog dijela bi trebao slijediti dio gdje se osvješćujemo i dolazimo sebi u stvarnost. Tužni smo ali prihvaćamo da to nije za nas...i sada u tom dijelu negdje zapinje...zašto? Zašto patimo za tom jednom osobom kada je svijet pun još takvih osoba sa varijacijom na temu? Kao da nema ni jednog drugog živog bića na planetu. Zašto? To...to nije ljubav...ovisnost nije ljubav. To nije ni strast ni požuda...to je bolest i ako smo bolesni trebamo pitati za pomoć.
A možda želimo takav odnos jer volimo patiti...volimo to svoje manično i depresivno stanje jer drugačije nismo živi ali onda pobogu ne opterećujmo svoje prijatelje suzama, dramom, stanjima ludosti iako nije drama drama ako nema publike.
Više ne znam ni sama...ne želim depresivne prijatelje ni ovisnike o bilo čemu a kamoli o drugoj osobi...želim svoje prijateljsko pravo da kažem da je dosta...
