nedjelja, 24.01.2021.
ZBUNJENOST UMA
Koliko puta ste zbunili sami sebe? Koliko puta niste bili u skladu sami sa sobom odnosno vaš razum vas upita : zar zbilja?
Često naletimo na situacije kada naša vlastita reakcija ili ponašanje nije u skladu s nekom logikom uma ili kako se kaže strast ili pobuda pobjedi razum. Imate situacije u kojima se polakomimo za nečim ili pak nečim što nam uopće ne treba u životu. Krademo, varamo, lažemo, jedemo 
, pijemo 
...ali zašto se onda osjećamo tada tako dobro? Možda nam razum ne želi reći da ono za što smo mislili da nam je dobro zapravo nije. Zašto žene, muškarci sa "savršenom" vezom, brakom varaju? Da li je moguće da nešto ili bolje reći taj netko tko nas voli, obožava i ispunjava sve standarde možda je divan i krasan ali ipak ne za nas i onda iz nekog suludog razloga navike, ne želje pokazivanja onog što ne osjećamo u svojoj biti ostajemo tu pa nam se "desi" prevara. Iz nehaja činimo još goru stvar. Još nisam čula da je taj netko tko vara mrzio ili da mu nije bilo lijepo sa tim njegovim partnerom ali nije bilo nešto potpuno...falio je onaj x faktor da zatvori krug. Ne, ovo nije opravdanje za one koji prevare ili izlika nego možda poziv da razmisle prije nego zaseru do kraja. Poštenije bi bilo dati svom partneru priliku da poprave nego šutke odustati pa zbuniti sami sebe. U svemu me najviše zastrašuje činjenica da su oni prevareni ili zlostavljani vjerniji svome partneru nego oni kojima je "sve super". Ponekada zbilja živimo svoj život kao da će trajati unedogled pa pristajemo na kompromise pod razno raznim izlikama a u nama samo raste ono neko tupo nezadovoljstvo. I čekamo da se nešto desi. Nešto što će nešto promijeniti na bolje. Kao da se radi o nekome drugom. To je tužno. Možda smo se zbog toga negdje na putu mimoišli sa svojom srećom. I što sada? Gdje sada?
Koliko god mi pričali i vjerovali da su ljubav i prijateljstvo nesebični činovi to je laž jer u tome treba biti sebičan ali ne na način hedonizma nego na način da je jako bitno poznavati sebe i dijeliti sebe samo sa onima koji nas zbilja čine potpunim i sretnim jer sve drugo je prevara i laž ili će u jednom trenutku to postati. Navesti na ljude vjeruju i da nam se daju a da nismo sigurni u sebe i u to što želimo je pogrešno.
OK, često nam se desi da svom silom sebe uvjerimo u nešto i ja osobno sam osoba od uvjerenja i samokontrole ali to ne znači da je to istina i stvarnost. Na početku uspijemo bježati od nekim poriva koji nastaju kao posljedica prekrivenoga nezadovoljstva ali što kada budemo stjerani u kut? Mozak tjera jedno a mi radimo drugo. Ko je tu kriv? Zato treba biti sebičan jer samo onda si na čisto sa sobom i ne pristaješ na kompromise i možda onda naletiš na partnera koji će zbilja biti tvoj i ti njegov. Ponavljam, ne sebičan na okrutan način nego na stvaran način. Kako god okreneš treba najviše voljeti sebe jer onda ne činiš sebi loše stvari pa tako sačuvaš i druge. Iz borbe ili bolje iz bilo kakvog odnosa nitko ne izlazi neizmijenjen i svi nešto uzmemo što nas oblikuje i preoblikuje za budućnost. Kraj nečega nikada ne znači nešto loše nego prilika da napravimo nešto bolje jer sada znamo bolje i pametniji smo. Barem bi trebali biti...ma jesmo...moš mislit...
