
Photo by Dream
Neobjašnjivo riječima zastale su moje misli na granici naših
svjetova. Zatvorenih očiju pronalazim tvoj um. Zavlačim se
spretnošću onog koji poznaje put, tražim mir u tvojim mislima.
Šetajući perivojem tvojega prisustva iznenadila me potreba za
osjećajem fizičkog dokaza postojanja tajnoga svijeta koji oko
mene plete mrežu nespokoja u kojemu bi tvoje riječi trebale
biti dovoljne.
Zastadoh na tren, ne prepoznajući samu sebe.
No ipak sam rekla: „ Susrećem se s nečim što svojom mišlju
ne mogu dokučiti.“
Stiješnjena u procjepu nemira i nesigurnosti zaboravih zatvoriti
vrata svojega srca, pa ono ostade tvoje.
i kada zakotrlja se toplinom postelje
miris ljeta
a onaj trag na koljenu zabridi
istinitošću želje oivičen;
i kada vrijeme prošlo
iznjedri suncokrete
da zlate utihnule misli;
i kada urasta u moju kožu
nepovratnost izrečena šutnjom
o tebi mogu pjevati
samo snopovima tuge
|