photo by r.vukalović
Tišina.
Bez zvuka, bez mirisa;
u času samoće dotaknuta sjena.
Danas sam tišina,
i milujem te bez glasa;
ljubim te mirom i spokojem
što poput latica irisa
boji moje nebo modrom.
Dodirujem tvoje usne
nedodirljivim,
nečujnim zrncima sebe;
rasipam svjetlucavi prah
po tvojoj kosi;
kišu svoga oka,
bisernu bjelinu što putuje niz lice
spuštam na tvoje dlanove.
Danas sam zelena rijeka tišine.
Od izvora do ušća
cijela u tebi.
|