Prstima ogrubjelim
prazninom dodira
pravim oblike
od maglenih oblaka laži
i darujem ih strancima
što ne znaju puta
niti poznaju staze
koje do mojih snova vode.
Livadu trnovitu
po kojoj stopalima
ispisujem život
oni ne umiju prijeći:
pretiha im je tišina,
predaleka daljina;
slutnja i nagovještaji
labirint su neprohodni.
Ti,
ništa nemoj,
i nikakve pokrete nemoj.
Sve šuti
i nista riječima.
Budi i ostani.
Pričaj a ne izgovaraj.
Voli svim nervima i svom snagom.
Znati ćeš,
ako si onaj za kojega
na mojim dlanovima
razlijeva se vječnost,
ti ćeš znati kamo trebaš poći
( jer tako to biva
kada ljubav pronalazi dom )
|