Hoću li jednoga dana znati
zašto sam svojom kosom
upamtila tvoje oči,
i zašto sam ti na rukama
čednost istine ostavila
a da ništa milija nisam bila
od onih koje lagale su?
Zašto sam nemirnim dlanovima
ulazila u tebe zaljubljeno,
sahranila sunce u svojim zjenicama
i zašto postala sam sita
svega sto priziva moj mir?
Hoćeš li mi jednoga dana reći
zašto lutam od rijeke do kamena
želeći u susret vjernoj vodi,
misleći da od mene si dio,
i čekam
da probude te kišne kapi
dok povijaju se pleća
pod teretom moga sna?
|