Maslinici tihi kao predskazanja
okliznuli se na sjenku
skrivajući dodire.
Ponekad ćutim -
kao da moja krv za tobom potrči,
i kroz samo jednu riječ
šapatom izgovorenu
zaustavljam vrijeme
i milujem ti usne
pod vrhovima prstiju
tople
i moje.
Ne osluškuj,
u koraku djetinjem mene vise nema;
ne sluti nemire
u onome što jedino tebi je dano;
ne vjeruj mi kada kažem
da nije ovo ništa
sem otimanja imena tvog iz grudi,
i kako za hod po ravnici
dovoljni su koraci od stakla.
|