U narančasto praskozorje
bistrim kao izvor,
kao čista kap;
grle me stolisni, eonima stari godovi
- ispod bijele kore upisana jakost;
stišću me i drobe,
propisuju mi snagu trajanja
kao eliksir vječnosti.
Nezaustavljivo širim se maglom
što snenim čini krovove
pod kojima miruje moja ulica,
i tečem,
i ulijevam se
u divlje gorske vode htijenja
da jesam i biti ću
...jer želim...
|