Dva dana ponekada traju predugo,
a tako je bilo u mome slučaju.
Preduga su mi bila ta dva dana u
kojima nisam mogla biti uz Vas.
Da, znam sve što se događalo.
Razočarana sam "pozornošću" koju nam je
posvetio blog.hr, razočarana odnosom tih mladih
ljudi koji sebe nazivaju hakerima a mislim da im to
ime nikako ne pripada (haker bi trebao iskoristiti
svoje znanje u puno svjetlije svrhe nego što je
uništavanje nečijeg intelektualnog vlasništva).
Jedino što me iskreno raduje jeste to da smo dokazali
kako, kada treba, možemo zajedno, ka istome cilju.
Ne znam što reći.
Moj blog još uvijek stoji netaknut, no nisam sretna
jer su i previše puta oni koje volim bili oštećeni.
Nisam sretna jer nismo dobili ispriku od blog.hr a
mislimda smo je zaslužili, napose radi njihove ironije
i omalovažavanja s kojim su nam se obratili.
Kako god, sada sam tu, uz Vas, uz one koji još uvijek
smatraju da imaju pravo čuti riječ isprike.
Bilo Vas je jako puno koji ste nam dali potporu,
riječ, zagrljaj.
Ja Vam se ovim putem želim zahvaliti, iskreno i
od srca, svima Vama koji ste ostavili svoj trag bilo
ovdje, bilo na zajedničkom blogu.
Hvala Vam što se rječju i srcem bili tamo gdje je
Vaša riječ bila najpotrebnija.
Nadam se da ću Vam se uspjeti i svakom ponaosob
zahvaliti na tome.
Grlim Vas,
Vaša Dream.
i ovdje sam za prijatelje tu, uvik ... i dan više
|