Tko si Ti koji u mome dahu dišeš?
Da li si Tvoje tijelo?
Ili Tvoj um?
Ili si nešto više?
I je li to uopće važno?
Gdje je utočište Tvojim stopalima,
kada cjelivaju me Tvoje usne
u sjeni modrog ljiljana
što raste na divljim vodama?
Tko si Ti kojeg ljubim
dlanovima toplim od kristalnih kiša;
Ti koji uzimaš me
oholo i drsko,
onako kako uzima se svoje?
Tko si Ti kojemu milujem kosu
crnu kao gavranovo krilo
u snovima?
Tko si Ti koji mojim žilama tečeš?
I je li to uopće važno;
kad ja Ti dadoh ime ljubavi?
|