Nimalo laka, ni prozirna – ona je crna i gusta kao crnilo sipe.
Čudesno najzahtijevnija, najpoželjnija od svih vrlina ona može
biti čak i porok kada je poročan čovjek uzme za ortaka.
Rijetka sestra snovima, najrjeđa ali i najseksipilnija ljubavnica
razuma – istina.
Misao prva
Dodirom blagosti glasa
uklanjaš mi boru zabrinutosti s čela;
jedini ti razumiješ
mišlju
govor nemušti
ptice zatočene u grudima;
i kada šutim
znaš
da ljubim te životom svojim.
Misao druga
Kako zauzdati mjesečevu raskoš i zvijezdama nametnuti nespokoje
dok gledaš me očima djetinje nevino istinitim?
U tebi snivaju sve moje želje smjerno sakupljene u rukovet potočnica;
mame nas ljepotom razigranih latica, pozivaju da zakoračimo hrabro u
opojni mir mirisnog jutra s one strane prozora kroz koji udišemo nebo.
Misao treća
Uredno pospremljena kao na polici sa dragocjenostima mirujem u tebi
i svijetlim.
Noć ne postoji kao tama u svijetu koji se našim zove.
Dodirujem ti lice mišlju da izvor si i tijek života.
Misao četvrta
U iskricu topline jedinstveno naše pretvara se teret prošlosti koji nosimo
na leđima.
I ti i ja znamo što znači voljeti kada je osjećati nesputano lako, sasvim
jednostavno obično.
Na početku i na kraju sna o slobodi, ljubav je istina u koju odijevam
pripadanje dok zatvaram iza sebe vrata svijeta koji postoji samo za nas.
Jedina istina
I sitna si svjetlucava toplina u zrncima pijeska što koracima mi smetaju
da napuste stvarnost, i iskričava si pjena u kapljicama vala što zaustavlja
me zvukom.
Osjetim ti prisustvo i kada udišem zrak težak od mirisa mora i soli.
Ne napuštaš me nikada; ni kada iznad vrhova bijelih planina stješnjeni
spavaju oblaci što donose oluju.
Smještam te u svaku stanicu bića, živim onim što jesam, time što postojiš
trajem.
|