|
Moja "Zamišljena"
Kečo, hvala ti
AUTOPORTRET
Znam kako krhak je život,
nestaje pod prstima
razmrvljen
iako zamišljam da je beskonačan, beskrajan.
Dok misli zaražene tvojim bićem
tonu u ljepljivu krajnost
oblikujući ženu što prkosi valovima
sanjarim,
namještam kormilo i okrećem pramac
prema neznanim obalama,
pletem niti u visokom zamahu
šireći jedra.
U svili mog oka zapleteno vrijeme,
šuti.
U slutnji,
u čežnji
obrisi daljine,
nesagledivost velika kao pukotina
iako bliski smo željama.
U zrcalima vlažnih pločnika
ja nisam nestala;
putujem ka jugu.
by Dream Maker
IZ KOJEG SI TI SVIJETA
...iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane
koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim...
Ž.Krznarić
*** *** ***
NIKADA VIŠE
nikada vise ne otvaraj vrata
u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci
i svi nas pogledi dotaknu
da se vise ne vrate
nikada vise svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaci
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prosle
nemoj vise ljubavi otvarati oci
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame naslonis uspomenom
na prozore pod kisom koja zna i hoce
a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire
ne izgovaraj vise rijeci
koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi
podivljat ce rijeke
zbog usana neljubljenih
necemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
necemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
nece vise biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa cak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko ce doci
Ž.Krznarić
*** *** ***
Ti živiš
gdje zvijezde tkaju put
od srebra.
Nevinošću sja tvoje lice,
dok nedostižan kao sjena
nastavljaš svoj let.
Negdje sakriven tvoj je svijet.
Vječnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene.
Još neznam dal' si zvijezda ili žena
al samo jedan tren da postojiš
ko' ružičasta morska pjena
na žalu stojim sam.
Galebov glas stope briše val.
Vječnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene.
Ti si princeza
nekog drugog svijeta
tvoja riječ stvara čuda
budi iskrena uputi mi osmijeh
tek da znam
postojiš nisam sam
negdje izvan planeta.
D.Topić
|
ljubav pisana srcem
12.12.2006., utorak
Vrijeme ne čeka nikoga
***
Time waits for no one.
Treasure Every moment you have.
You will treasure it even more when you can
share It with someone special.
...ajme majko...glava će mi se raspasti...
...danas je baš neki očajno čudan dan...
...nisam svoja,nisam razborita...čak sam zamolila kolegicu koja je na godišnjem da me dođe zamijeniti na poslu jer nemam snage...nemam volje...nemam ničega...
...i otkako sam otvorila oči uspjela sam napraviti par jako glupih stvari...
...kao prvo povrijedila sam i možda naljutila najdraže biće na svijetu,svog prijatelja...onoga koji jedini zna i jedini stoji uz mene već dugo,dugo...gluposti,reći ćete vi,svima nam se dešavaju loši dani...
...a ja se samo nadam da će se sjetiti da je jednom rekao da kod njega imam puno bonusa i da će mi moja glupost biti oproštena...jer mislim da taj bonus do sada nisam iskoristila...dakle ljudski je griješiti...žao mi je...oprosti mi,molim te...dragi prijatelju...
...a sada ću vam reći što me je to natjeralo da se jutros probudim luda,luđa nego ikada...misao o mom Princu,o mojoj ljubavi...
...već mjesecima pišem o toj ljubavi,i svaki put iznova govorim o tome koliko ga volim...i to je istina...jednostavno ga volim...
...ali......opet taj ali...sinoć sam se prvi puta zapitala što to on ima od te moje ljubavi...jer ja ovog trenutka dajem ljubav koja je pretočena u riječi...samo riječi i ništa drugo...on zna da ga volim...super...a gdje je ostatak...gdje je ono što ljubav čini ljubavlju...
...shvatila sam što je značila porukica koju mi je napisao,a ja je danima čitala iznova ne razaznajući pravi smisao...rekao je da je jako teško ovako živjeti u ljubavi...ja sam se čudila ,pitala se o čemu on to govori...
...e sada znam...bilo je i vrijeme da shvatim,konačno...
....možda moj Princ i voli baš mene...ovako zbrkanu i nerazumnu...
...ali ja sam sebično govorila o svojoj ljubavi zadovoljavajući se time da mu to kažem,misleći da je dovoljno da on to zna...nikada nisam pomislila na to što on želi...možda želi ono što mu ja,iako ga volim više od ikada ikoga ne mogu u ovom trenutku dati...
...možda želi zaspati kraj nekoga...možda želi da ga netko zvekne laktom u rebra kada hrče kao lud...ili možda želi vidjeti nečije nasmješeno lice pokraj sebe kad se jutrom probudi...
...ja bih dala cijeli svijet da mogu biti ta koja će uz njega ispraćati dan i dočekivati drugi...sa smješkom na licu buditi se kraj voljenog čovjeka...zar postoji nešto ljepše od toga...
...pa već sam i rekla da od svih naših zajedničkih trenutaka biram ono jutro kada sam se probudila u njegovom naručju...
..da,ja to želim...ali mogu li ja to u ovom trenutku...jer on je jednom rekao,čekat ću te,a ja sam to uzela zdravo za gotovo ne misleći uopće o tome hoće li to čekanje njemu možda biti preteško...
...eto,o tome ja nikada nisam razmišljala...baš nikada nisam pomislila na to da moje riječi,slatke porukice,to što čujem njegov glas,što čuje moj glas dok mu govorim o ljubavi,njemu možda nije dovoljno...
...prokleto sam sebična i boli me to...
...i pitam se kako će on,moj Princ,reagirati na to kada vidi,kada čuje o čemu sam ja razmišljala...jer,reći ću mu...volim fer igru,uvijek tražim istinu...a on je,bojim se,bio toliko prokleto dobar i nije me želio povrijediti i reći mi...
...a ja,ja sam toliko zaljubljena da ne vidim dalje od nosa...i nikada nisam niti pomislila da sam mu u stvari svojom ljubavlju stavila okove,a ne dala slobodu...
...jedino što sada želim je da mi moj prijatelj oprosti moju ludost i da mi moj Princ kaže da me unatoč svemu voli...
|
|
|
