Opet mi govoriš riječi za koje znaš da ih želim čuti...riječi ljubavi.
Ti znaš, uvijek si znao...molila sam te za istinu...jesi li siguran da si mi je dao...
Ja nisam željela sakriti...stajala sam ispred tebe svo ovo vrijeme čista,iskrena,tvoja...pred vratima tvoga srca,strpljivo čekajući da me pustiš unutra,ne tražeći ništa osim tvoje ljubavi za uzvrat,misleći da ljubav postoji i da ljubavlju možeš sve...vjerovala sam u nju...sada znam da ona nije nije ništa drugo do li privid...
Misliti da su riječi koje čuješ istina...misliti da si pronašao svoju drugu stranu,svoju polovicu...nekoga tko razumije...
Znaš li koliko boli?
Jesi li ikada pokušao gledati mojim očima?
Jesi li ikada pokušao misliti mojim umom?
Jesi li zaista osjećao ono što si mi još prije par dana rekao?
Vjerovala sam da jesi...možda sam samo željela vjerovati...
Ne napuštamo one koje volimo...ne brišemo ih iz svoga srca tako lako kako si ti to učinio...ne zatvaramo vrata pred njihovom ljubavlju...
Riječi...
A ja samo želim čuti istinu...
Trebam mir...umorna sam...boli...
Prekrši sva pravila i sve svoje razloge baci pod noge.Samo ovaj put.Samo zbog mene...i reci mi istinu...
Voliš li me?
Jesi li me ikada volio?
Zašto si otišao?
Učini to samo zbog mene, samo još ovaj put neka ti budem važna.
|