Virnuli smo, samo na trenutak, nas šestero u tu mračnu rupetinu Grobnog otoka i, ugledavši kakve nas strahote tamo čekaju, istrčali smo odmah u panici van. Trebalo se dobro pripremiti za ono što slijedi. Čudotvorna trojka oboružana knjigama magije mahala je rukama po zraku mumljajući neke gluparije na kvazi-latinskom i kroz idućih su se nekoliko minuta svi naši portreti na desnom rubu ispunili malim ikonicama u različitim bojama.
Neki od nas nakon toga su čak i svijetlili u mraku, a svi smo skupa, prestrojavajući se, shvatili da nožice rade puno brže nego inače. Nije ni čudo da smo vrativši se unutra napravili pravi kaos. Razbucali smo i kosture u oklopima, i neke crne žene s dugim crnim masnim kosama i neke debele gnojave kreature koje podrignu prije nego što se razlete. Sve je utihnulo. Dadoh ekipi znak za 5-minutni predah. A čemu sve to? Pa zbog EXPERIENCEA (ekspirijensa). To vražje iskustvo vrijedi više od novca. S novcem moš kupit lijep plašt, napitak za nevidljivost, sjekiru što teži 50 kilograma i razbija natvrđe oklope elitnih jedinica Sila Zla. Iskustvo ne možeš kupiti. Iskustvo se stječe. Recimo, rješavanjem složenih zagonetki, spašavanjem djeva u nevolji i ponajviše – ubijanjem svega označenog crvenom kružnicom pod stopalima, krakovima, ektoplazmatskim udovima i slično. Ja i moja ekipa pravi smo heroji. A pravi heroji neće se hvalisavo u društvu razmetati pričama o svojim dobrim djelima. Ne, to pravi heroji ne čine. Evo, ja na primjer nikome večeras neću pričati o svojim popodnevnim podvizima. Nitko me ionako ne bi shvatio ozbiljno. To je moja mala tajna. He he he he.... |
... Cherry Bla Bla i Crolgi Apsurdnome
Tako to obično biva sa dicom iz našeg sela. Eto, on ode u vojsku, a ona se udat u Švicarsku. Kažu da će nam slat pokoju kartolinu povremeno da se jave disu kakosu štagodsu. Ali dica zaborave svoje korijene u svitu šta ga je uhvatila globalizacija. I ostavit će njive tako, da zarastu u korov, jer ne bi prodali didovinu. Nešto od toga možda će ponit sa sobom. Ono šta se kaže - malo zemlje u cipelama. Idem si natočit lozu. |
Jučer smo obje Sarme i ja imali stratešku diskusiju na temu razvoja turizma, fokusiranu posebice na turizam izvan ljetne sezone. Plan koji je trenutačno u fazi razrade temeljen je na stvaranju posebne klase Unit-Tourist (UT). Ona bi bila sastavljena od takozvanih profesionalnih turista, 'uteovaca', s posebnim socijalno-zdravstveno-mirovinsko-poreznim režimom uključenim kao specijalni paket u instituciju UT-a.
Svi prijavljeni uteovci prošli bi pristupne testove turističkog ponašanja. Primljenima bi se osiguralo stalno zaposlenje u turističkim središtima, te odgovarajuća prebivališta u luksuznim hotelima širom jadranske obale te ostatka nizinske i visinske Hrvatske. Plaće bi se uteovcima isplaćivale u obliku UT-bonova, koji se izdaju na uvid UT-iskaznice. S UT-iskaznicom profesionalni turist uživa sve blagodati turizma besplatno, a njegova cjelokupna civilna plaća slijeva se izravno natrag u državni proračun. Uteovcima je strogo zabranjeno uživnje jela iz kućne radinosti, konzumiranje rekreacije na javnim (besplatnim) plažama, kao i pravljenje kreveta bez angažiranja službenog hotelskog osoblja. Time bi se, mislimo mi dolje potpisani, potaknuo trajan i transparentan boljitak i razvitak naše države, kako na zadovoljstvo konzumenata, tako i ponuđača usluga, te svih naših građana i poreznih obveznika. Projekt nosi radno ime "Unit-Tourist: Perpetuum Mobile", koje ilustrira njegov temeljni cirkularni princip beskonačne reprodukcije kapitala i proizvodno-potrošačkih jedinica - turista. U finalnoj fazi projekta, čiju realizaciju predviđamo za lipanj 2067., svi bi građani postali turisti. U Zagrebu, 12. svibnja 2006. The Mysterious M & Dvije Sarme |
...tani dušo... (:
*edit* (simulirana autosugestija - to je onaj papir zalijepljen ispod postera na onoj strani sobe gdje se nalaze sve moguće budilice, mobiteli, telefoni i ostalo. Na papiru piše "Moraš ustat", podcrtano i s četiri uskličnika ispod. Ovo posljednje neadekvatna je zamjena za riječi "Ustani dušo", kojima me majka budila punih 19 godina.) A ovo, hm... 02:00 sati M: Šta, opet ćeš igrat Morrowind? CIMER: Eh, tražim neku grobnicu s kosturima. M: A dobro, ja idem spavat. Koliko ćeš još igrat? CIMER: Pa još malo, začarao sam odlično koplje šta baca soultrap. Gula. M: Hoćeš me probudit u 7 kad završiš? CIMER: Hoću. |