Znaš ono...hodaš ulicom oko 2 ujutro s nekom muzikom u ušima i skužiš krajičkom oka da se pored tebe zaustavlja auto. (Ne, ovo nije noć kad će te odvesti neki zli ljudi, ovi samo hoće informaciju).
-.......... (vadiš slušalice) -Molim? -"E, aj znaš ono di je - tojest kako doć u onu Savsku? Ja sam totalni idiot za te stvari. Znam samo prstom pokazat - eno tamo, u onom smjeru negdje. Ja sam, naime, pješak, i automobilski putovi nisu mi jasni. I kad mi netko nešto trubi "Ej haj!" iz auta ili izviruje glavom kroz prozor da nešto pita, osjetim odmah koliko su različita naša plemena. Moje je pleme - pješačko pleme. «Pješake treba voljeti. Pješaci tvore veći dio čovječanstva. Štoviše – njegov bolji dio. Pješaci su stvorili svijet. Oni su izgradili gradove, podigli višekatne zgrade, proveli kanalizaciju i vodovod, popločali ulice i osvijetlili ih električnim svjetiljkama. Oni su rasprostrli kulturu po cijelome svijetu, izmislili knjigotisak, izumili barut, prebacili mostove preko rijeka, odgonetnuli egipatske hijeroglife, uveli u upotrebu bezopasnu britvu, uništili trgovinu robljem i utvrdili kako se iz sojina zrnja može pripremiti sto četrnaest ukusnih hranjivih jela. I kad je sve bilo gotovo, kad je rođeni planet poprimio razmjerno sređen izgled, pojavili su se automobilisti. Treba zamijetiti da su i automobil izumili pješaci. Ali su automobilisti na to nekako odmah zaboravili. " Ilja Arnoldovič Iljf i Jevgenij Petrov - "Zlatno tele", 1931. |
