Virnuli smo, samo na trenutak, nas šestero u tu mračnu rupetinu Grobnog otoka i, ugledavši kakve nas strahote tamo čekaju, istrčali smo odmah u panici van. Trebalo se dobro pripremiti za ono što slijedi. Čudotvorna trojka oboružana knjigama magije mahala je rukama po zraku mumljajući neke gluparije na kvazi-latinskom i kroz idućih su se nekoliko minuta svi naši portreti na desnom rubu ispunili malim ikonicama u različitim bojama.

Neki od nas nakon toga su čak i svijetlili u mraku, a svi smo skupa, prestrojavajući se, shvatili da nožice rade puno brže nego inače. Nije ni čudo da smo vrativši se unutra napravili pravi kaos. Razbucali smo i kosture u oklopima, i neke crne žene s dugim crnim masnim kosama i neke debele gnojave kreature koje podrignu prije nego što se razlete.
Sve je utihnulo.
Dadoh ekipi znak za 5-minutni predah.

A čemu sve to?
Pa zbog EXPERIENCEA (ekspirijensa).

To vražje iskustvo vrijedi više od novca. S novcem moš kupit lijep plašt, napitak za nevidljivost, sjekiru što teži 50 kilograma i razbija natvrđe oklope elitnih jedinica Sila Zla. Iskustvo ne možeš kupiti. Iskustvo se stječe. Recimo, rješavanjem složenih zagonetki, spašavanjem djeva u nevolji i ponajviše – ubijanjem svega označenog crvenom kružnicom pod stopalima, krakovima, ektoplazmatskim udovima i slično.

Ja i moja ekipa pravi smo heroji. A pravi heroji neće se hvalisavo u društvu razmetati pričama o svojim dobrim djelima. Ne, to pravi heroji ne čine.
Evo, ja na primjer nikome večeras neću pričati o svojim popodnevnim podvizima.
Nitko me ionako ne bi shvatio ozbiljno.
To je moja mala tajna.
He he he he....