bogatstvo ,sreca i zdravlje
20.02.2012., ponedjeljak
ZRAK I SVJETLOST
Većina Ijudi misle da su zrak i svjetlost potrebni samo za život ne videći njihovu važnost za Ijudsko zdravlje. Kolika je nji-hova važnost ponajbolje pokazuje čovjekovo ponašanje kad se nalazi u tamnoj prostoriji. Već poslije kratkog vremena u čovjeka se pojavljuje nemir, srce mu jače udara, steže ga u prsima i teško diše. Kadšto se javlja silno uzbuđenje i strah. Ako je prostor ma-len i pun Ijudi, nastupaju nesvjestica i gušenje. Čovjek može umri-jeti ukoliko ga na vrijeme ne izvedu na zrak. Zrak je plinski omotač Zemlje, neophodan uvjet svega živog. Sadržava 78 dijelova dušika, 21 dio kisika, otprilike 0,94 posto plemenitih plinova, zatim nešto ugljikdioksida, vodene pare, ozona, vodika, a u velikim gradovima i razna industrijska onečišćenja, kao što su sumpordioksid, amonijak, ugljikmonoksid. Najvažniji dio zraka je kisik. lako drugi plinovi sačinjavaju četiri petine sastava atmosfere, ipak nemaju tolike važnosti za život kao kisik. Dušik, primjerice, ne vrši nikakve funkcije u životinjskom i biljnom svijetu. On je, u stvari, samo sredstvo za razrjeđivanje kisika. PIuća udišu kisik te ga šalju u krv i sve organe. Disanje, kretanje, probava, tjelesna toplina, rasplođivanje, posljedice su sagori-jevanja kisika. Pomanjkanje kisika u čovjekovu tijelu veoma je opasno i uzrok je mnogim oboljenjima, a čest je slučaj i smrti Mnogi Ijudi i danas ne znaju istinsku vrijednost kisika. Zatvaraju se u prostorije, samo da zrak ne dođe do njih. Zacijelo, vremenske prilike, osobito zima, prisiljavaju nas da veliki dio života provodimo iza zatvorenih vrata i prozora. No, premda se čovjek mora braniti od hladnoće, ipak bi morao pronaći načina kako da provjetri i prozrači prostorije u kojima živi. Mnogi ne znaju koliko je za organizam važno duboko disanje svježeg i ćistog zraka. Za čovjekovo zdravlje veoma je važno i djelovanje svjetlosti, posebno sunčevih zraka. Zrak i svjetlost su izvor svega živoga. Svjetlost pospješuje izmjenu plinova, tj. primanje kisika ispuštanje ugljik-dioksida. Ono je važno i zbog bakterija. One, naime, pri jakoj sunčevoj svjetlosti djelomično ugibaju, a djelomično gube svoja otrovna i škodljiva svojstva. Nedvojbeno je da je sunčeva svjetlost jedno od najjačih sredstava za dezinfekciju. Zbog toga, valja nastojati da što više svjetlosti ulazi u naše prostorije, kako bi njegovo zaštitno djelovanje što bolje iskoristili. Osobito je važno posteljinu što više izlagati suncu i zraku. Ugljik-dioksid je produkt sagorijevanja ugljika i organskih spo-jeva uz dovoljnu prisutnost kisika, a iz tijela izlazi s izdahnutim zrakom. Ukoliko ga se više nakupi, postaje opasnim plinom. Priroda se pobrinula da se u zraku ne nakupe veće količine ugljik--dioksida. Naime, ono što izdišu Ijudi i životinje, to »udišu« biljke. One »udišu« ugljik-dioksid, a »izdišu« kisik. Ugljik-dioksid što ga izdišu Ijudi i životinje, služi biljkama za opstanak. Zbog toga svi znamo koliko je šumski zrak koristan za Ijudsko zdravlje, a posebno zelene površine i parkovi u golemim gradovima, koji se nazivaju »plućima gradova«. Za dopuštene količine ugljik-dioksida u zraku u gradovirna »vode brigu« vjetrovi što razbijaju jače koncentracije u zraku. U zatvorenim prostorijama u kojima boravi mnogo Ijudi skuplja se ugljik-dioksid u većoj količini. Ukoliko se prostorije ne provje-truju, ugljik-dioksid ulazi plućima i krvnim putem u organizam zbog čega tijelo slabi. U lakšem obliku javlja se kao lagani umor i slabost, što je već znak trovanja. To se događa gotovo svaki dan u velikom broju slučajeva. Najprije stradaju djeca a zatim odrasli Ijudi. Zbog toga postoje propisi o ventilatorima koje moraju imati sve javne prostorije. Osim mnoštva plinova, kao važan sastavni element zraka je i vodena para. Vlažnost zraka veoma je važna za održavanje organizma, a njezina količina u zraku je promjenljiva. Suh zrak podražuje dušnik i umara grudi, a suviše vlažan zrak jači i neugodniji osjećaj vrućine i hladnoće. Vodena para, odnosno vlažnost zraka utječe na zdravlje Ijudi jer od nje ovisi rasprostranjenost bakterija. Poznato je da mnoge bakterije ubija suša, ali se najopasnije opiru i najjačoj suši, te ih svaki i najmanji vjetar prenosi s jednog mjesta na drugo. U zraku postoje određene količine prašine. To je kruta tvar koja se javlja u raznim oblicima. Ponajviše se sastoji od sitnih čestica kamenja, pješčanih i glinenih mrvica, sitnih dijelova biljaka, vunenih vlakanaca i dlaka, mrvica životinjskih izmeta, ugljena, čađe i bakterija. Najsitniji dijelovi prašine nazivaju se sunčevom prašinom koja se u zraku uglavnom ne vidi. Trag prašine, u kojemu se može vidjeti mnoštvo sitnih čestica, najbolje se može vidjeti prostim okom kada u mračnu prostoriju prodre zraka svjetlosti. Prašnjavi zrak sam po sebi je štetan, a još više kad je obilat uzročnicima bolesti. Radnici u kamenolomima, rudari, kamenoresci, klesari, brusači stakla i dr., pate od prašine jer im se pluća prekrivaju tankirn slojern prašine tako da nisu više u stanju vršiti svoju radnu funkciju. Kadšto se čitavi dijelovi pluća zatrpavaju prašinom zbog čega ne mogu primati dovoljne količine kisika potrebne za izmjenu tvari. Pri tome se uobičajeno razvijaju jači bronhalni katari što gdjekad prelaze u ozbiljna plućna oboljenja. Nesreća je tim veća što se za čestice prašine hvataju bakterije te disanjem dospijevaju u organizam gdje nalaze povoljno tlo za svoj razvoj. Osobito je opasno kad se prašina skuplja u zatvorenim i podzemnim prostorijama. Na čistom zraku pogibao od infekcije nije toliko velika. To se gdjekad događa u slučaju kad vjetar uzvitla veću količinu prašine. U suvremenom životu i radu u borbi protiv prašine uvelike do-prinose strojevi za usisavanje prašine, što su s uspjehom zamijenili metle. One su, pak, veorna štetne jer podižu oblake prašine. Zelimo li ostati čili i zdravi, moramo i te kako voditi računa o čistom zraku i svjetlosti kao neophodnim uvjetima života.  |
