Triatlon
Nema me dugo. Skoro tjedan dana. Puno je to za mene. Ali ne da mi se pisati. Ne, lažem. Nemam kad. Jednostavno nemam kad. A i kad bih mogla, zapravo ne mogu. Fizički ne mogu.
Riješila sam se virusa, ali me nešto glava boli svako jutro.
A jutra su zaista jutra. Buđenje u šest. Kava. Kava u krevetu. Mmmmm.... I onda krećemo u akciju!
Triatlon; priprema-pozor-start!
Prva disciplina: posao. Dosada. Naporno dosadan. Trajanje - 8 sati. Motivacija: bankrot i dobra satnica.
Druga disciplina: autoškola. Mmmmm... Trajanje - 1 sat. Motivacija: kad bih vam rekla , ne bi mi vjerovali. :)) Zato šutim, tko zna zna. I nek šuti.
Treća disciplina: zadrži zdrav razum i društveni život, drži konce na faksu i budi sretna. Motivacija: mlada sam, inteligentna sam (ponekad, ali samo ponekad. obično su to kratki intervali u kojima mi osjećaji ne upravljaju životom), imat ću plus na računu za dva tjedna i prije svega, veeeliki snovi.
Cilj: vraćam se doma oko devet navečer. Iscrpljena. Sa zadnjim atomom snage. Ali primjećujem zvijezde na nebu. I smijem se sa susjedima. I dobro sam. Bolje sam od većine stanovništva na Zemlji.
Velike većine.
I još uvijek imam sebe. I sretna sam. Iako to ponekad zaboravljam. Ponekad.
Danas sam si tako super. Nemojte zamjeriti. Bio je predivan dan, pa si dopuštam malo egocentrizma. Oči su mi danas tako zelene.
|