Nema me dugo. Skoro tjedan dana. Puno je to za mene. Ali ne da mi se pisati. Ne, lažem. Nemam kad. Jednostavno nemam kad. A i kad bih mogla, zapravo ne mogu. Fizički ne mogu.
Riješila sam se virusa, ali me nešto glava boli svako jutro.
A jutra su zaista jutra. Buđenje u šest. Kava. Kava u krevetu. Mmmmm.... I onda krećemo u akciju!
Triatlon; priprema-pozor-start!
Prva disciplina: posao. Dosada. Naporno dosadan. Trajanje - 8 sati. Motivacija: bankrot i dobra satnica.
Druga disciplina: autoškola. Mmmmm... Trajanje - 1 sat. Motivacija: kad bih vam rekla , ne bi mi vjerovali. :)) Zato šutim, tko zna zna. I nek šuti.
Treća disciplina: zadrži zdrav razum i društveni život, drži konce na faksu i budi sretna. Motivacija: mlada sam, inteligentna sam (ponekad, ali samo ponekad. obično su to kratki intervali u kojima mi osjećaji ne upravljaju životom), imat ću plus na računu za dva tjedna i prije svega, veeeliki snovi.
Cilj: vraćam se doma oko devet navečer. Iscrpljena. Sa zadnjim atomom snage. Ali primjećujem zvijezde na nebu. I smijem se sa susjedima. I dobro sam. Bolje sam od većine stanovništva na Zemlji.
Velike većine.
I još uvijek imam sebe. I sretna sam. Iako to ponekad zaboravljam. Ponekad.
Danas sam si tako super. Nemojte zamjeriti. Bio je predivan dan, pa si dopuštam malo egocentrizma. Oči su mi danas tako zelene.
Post je objavljen 20.10.2004. u 20:52 sati.