četvrtak, 02.09.2004.

Mala noćna muzika

00.23 na satu.
Ne mogu spavati. Već se sat i pol okrećem u krevetu. A to je najgore jer onda počinjem razmišljati. I analizirati.
Vežem kosu u rep, ogrnut ću se samo vestom. Ježim se jer je prozor otvoren. Pomalo mi je hladno u sobi. Palim računalo i molim Boga da opet ne zablokira i da ga uspijem pokrenuti. Pun je virusa i funkcionira samo u njemu poznatom ritmu. Moram pisati. Ne znam kad ću ovo postati, ali ja sad moram pisati. Gle, kako su mi prsti brzi.
Glava me boli cijelo popodne. Ne pale nikakvi trikovi, a ne želim tabletu. Ma, izdržat ću.
Upalila sam samo svjetiljku na radnom stolu. Ne želim da mi brat uleti u sobu, iako sumnjam da se i ova svjetlost ne vidi iz njegove sobe. Ma sigurno se vidi. A vjerojatno čuje i tipkanje po ovoj staroj tastaturi. A kaj ću, služim se ovim računalom uvijek kad je ono voljno raditi, ali nemam pristup internetu, za to moram na njegovo.
Na stolu je razbacano nekoliko papira. Neki natječaji za neke poslove, na bankrotu sam, zadnji Saanjin post, koji više nisam imala snage čitati online zbog glavobolje i zato što mi oči izgledaju kao da nisam spavala pet dana, testovi iz matematike, kopirana knjiga iz koje bih kao trebala učiti i polijepljeno nekoliko post-it žutih papirića… sve u svemu, pravi kreativni nered. Ah, da zaboravila sam; ispred mene je onaj veliki englesko-hrvatski rječnik, provjeravala sam kako se piše grouppie. Ne da mi se zatvorit ga i staviti ga u ormarić koji je od mene udaljen manje od metra. Lijena sa, umorna sam, boli me glava i oči… znam, sve je kriv onaj cappuccino. Ne funkcioniram.
Na zidu mi je zalijepljena slika jedne frendice koju sam izrezala iz večernjaka.
Ne mogu naći mobitel…vjerojatno je negdje pod jastukom. Zapravo, ludim zbog … zapravo ne ludim nego razmišljam o toj frendici zbog koje sam provjeravala kako se piše grouppie, a to je ista ona čija je slika izrezana iz večernjaka. Tužna je, teško joj je. I nekako sam ponovno počela razmišljati o nekim pričama. Ma bezveze. Uvijek me rastuže tužne priče, pogotovo ako su nedovršene.
Na radiju se vrti već deset minuta ista pjesma. Užas, neka užasno dugačka verzija.
00.45
Kažu da ne treba žaliti za onim što smo učinili nego za onim što nismo, a trebali smo.
Uvijek kad pomislim na to sjetim se dvije svoje priče.
Priča prva.
Imala sam osamnaest. Tražila sam svoj put. Još tri mjeseca srednje, a nakon toga…blank. Dalje od toga nisam vidjela. Potpuna neizvjesnost i strah. Što ako…što ako…
Unutarnja previranja… sve sam se više gubila u mislima koje i nisu pripadale meni. I da bih sve to prikrila morala sam malo i odglumiti.
Ne vjerujem u sudbinu, ona ne postoji. Rođena sam s onim što imam. Dobila sam neke stvari, a za sve ostalo morala sam se izboriti.
Ali mislim da vladar svemira poigrao svojim planovima za mene i znao je da se neke stvari moraju dogoditi baš meni. Zašto? Nemam pojma i ne želim znati. Zapravo zahvalna sam mu što mi je poklonio sve to.
Godinu dana ranije, kad mi je bilo sedamnaest, gledala sam neki… nazovimo skup u školi. I onako potajno u sebi izgovorila: «To ću biti ja sljedeće godine». Mislim da je to bilo prvi put da sam osjetila neku želju na taj način. Sada bih to nazvala ambicijom.
I radila sam godinu dana da se ostvari ambicija. Iako motiv, kasnije, kad mi je bilo osamnaest nije bilo ostvarenje ambicije, nego nešto drugo. Ova je ambicija ostala negdje u podsvijesti. Danas mislim da je pravi razlog ležao u činjenici da želim pažnju i priznanje. Ne bilo čije, sasvim određeno priznanje.
Kad je došlo vrijeme da napravimo finish, kao da sam odustala od svega. Kao da mi je svejedno. To je ono kad nešto želimo, a kad to možemo dobiti, onda to više jednostavno nije to.
Ali ipak, dogodilo se. I dobila sam ono što sam prije godinu dana poželjela. Moja velika želja…
I pažnja je stigla… sve u svoje vrijeme.
Čak i previše pažnje, rekla bih. Zapravo se sve otelo kontroli. I sve se događalo nevjerojatno brzo. Koktel osjećaja… nevjerojatnih osjećaja… nespojivih. Tuga, strast, sreća i ponos. Sve odjednom.
I dogodila se ljubav. Ja i danas vjerujem da je to bila ljubav, i što sam starija to više vjerujem i što više razmišljam o svemu tome to sam sigurnija. I koliko god se drugi (čitaj: prijatelji) trudili objasniti to malo drugačije, ja sam jedina bila tamo. Zapravo nas dvoje. I samo mi (ne)znamo što je to bilo. A bilo je to previše energije da bi se ikako drugačije moglo nazvati osim LJUBAV. I neka mi oproste oni koji tako ne misle, ali ja osjećam…
Bila je to ljubav koja se nije smjela dogoditi i koja se morala dogoditi.
Nije se smjela dogoditi zato što nije društveno prihvaćena, zato što bi bila društveno osuđena.
A morala se dogoditi da bih ja danas bila ja. Da bih imala sve što imam sada, da bi me svemu naučila i da bi me oživjela. Ta je ljubav bila moja energija, moja snaga, moj jedini motiv koji sam pronalazila među suzama, moj jedini razlog za borbu. Ona se naprosto morala dogoditi. I nakon nje su se u mom životu počele događati nevjerojatno lijepe stvari, nakon nje i u njoj ja sam se otvorila prema svijetu. I možda nikada kao tada nisam bila ranjiva i u isto vrijeme snažna. I nikad kao tada se nije miješala sol i osmjesi. Ne, nije mi žao ni zbog čega. I da se još tisuću puta rodim, sve bih isto. Ono što si ne mogu oprostiti je to što nisam snašla hrabrosti i snage da mu kažem koliko mi je značio. I sjećam se rastanka. Ležala sam na krevetu, sama u sobi. A tijelo mi se raspadalo od suza, boli i ljubavi.
Priča druga.
Najljepši dani mog djetinjstva i odrastanja. Moj anđeo, moj osmjeh, moja nada, moja toplina, oči, glas, ruke. Moje srce. Nitko ju ne može zamijeniti. Nitko nikada neće zauzeti njezino mjesto u mom srcu, u meni. Nitko kao ona nije pratio moju zaljubljenost i zaluđenost krivim dječakom, nitko drugi nije trčao sa mnom za njim, provodio odmore na hodnicima čekajući te veličanstvene dječake za kojima smo uzdisala. Nikome se nisam divila kao njezinom licu, usnama, očima i kosi. Njezinim koracima.
Vidite, o njoj mi je i teško pisati. Kao da mi tipke tastature izmiču pod prstima.
Sramim se, kao da sam ju prodala. Prodala za nešto što i nije postojalo.
Sve se odvijalo tako brzo, nisam ni shvatila da ju gubim… zapravo da ju tjeram od sebe. Ne krivim ju što je otišla. Učinila je dobro. Sama sam kriva, prešutjela sam onu priču gore, dugo ju čuvala u sebi, predugo…a kad me počela ta ista priča razarati, počela je od temelja. Znam da u to vrijeme nisam bila najbolja.
Nisam ni shvaćala što sam izgubila dok joj se nije dogodilo za što ne postoji vrijeme. Jedan njezin anđeo odletio je na nebo. Izgubila je nekoga koga voli. Možda baš sada kad ga beskrajno treba. Da ju odvede pred oltar, da joj poklanja sve što ima, da ju uči životu, da ju voli i samozatajno u sebi pati što je odrasla, da joj oprosti kad pogriješi, da je tješi, podupire i čuva.
Tada sam se osjećala kao da me netko vezao. Kao da su mi ruke kamene, a srce umire. Nisam našla načina i hrabrosti da tada budem uz nju. Da budem uz nju fizički, jer moje misli su bile s njom svakog trenutka. Nisam ju grlila, a tako sam željela. Samo sam željela s njom plakati. Mislila sam da i nisam osoba koju sada želi uz sebe. Bili su drugi tamo, i to je jedino što me tješi; da nije bila sama.
Ipak, i danas osjetim tugu kad pomislim na nju.
Zašto se takvo što trebalo dogoditi da bih shvatila što mi znači?
01.40
Glava mi puca. Na radiju sviraju neke lagane stvari. Pašu mi.
Jooooj, zašto ovako dobar dan mora završiti ovako bolno?
Idem spavati.
Vani sve miriše na jesen.


- 09:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Riječi...glas


    Ponekad se u mojoj glavi događaju nevjerojatne stvari. To su dijalozi koje nitko nikada neće čuti. A sve ove riječi koje pišem ovdje, samo su neke od onih koje ne govorim na glas.

    Svaku zaslugu za ovaj GENIJALAN dizajn pripisujem MIND REINSTALLATION.
    Bio je to njezin rođendanski poklon. :)
    Hvala ti draga!



    Moja e-mail adresa:

    blu_morning@net.hr

  • Mali savjeti za sreću


    Kročite smireno kroz buku i struku i ne poželite mir koji donosi vječna tišina. Trudite se, ali bez potčinjavanja da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govorite svoju istinu tiho i jasno i slušajte što vam drugi govore, jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču. Izbjegavajte glasne i agresivne osobe - one uznemiruju dušu! Uspoređujući sebe sa drugima možete postati sujetni i ogorčeni, jer uvijek će biti gorih i boljih od vas. Uživajte u svojim dostignućima kao i u svojim planovima. Vodite računa o svom zvanju ma kako skromno ono bilo, jer to je nešto stvarno što posjedujete u ovom nemirnom i promjenjivom vremenu. Budite svoji! Posebno ne iziskujte lažnu naklonost niti budite cinični u ljubavi. Unatoč svim prijevarama i razočaranjima, ljubav uvijek ispočetka niče poput trave. Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine i dostojanstveno im predajte mladost. Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenednih nedaća. Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima, previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom. Ispod zdrave discipline budite nježni prema sebi. Vi ste dijete svemira kao i stabla i zvijezde i vi imate pravo biti ovdje. I bez obzira da li je to vama jasno ili ne, svemir se razvija točno onako kako treba. Zato, budite u miru Božjem, ma što za vas on bio, i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici, sačuvajte mir u svojoj duši. Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i promašenim snovima ovo je još uvijek predivan svijet. Čuvajte sebe. Uložite sve što imate i što jeste - i budite sretni.

    Pronađeno u crkvi Sv. Pavla u Baltimoreu 1692.g.





    Ne hodaj iza mene, neću te voditi.
    Ne hodaj ispred mene, neću te pratiti.
    Samo hodaj pored mene i budi mi prijatelj.
    Albert Camus

  • More Than Words

    (Extreme)

    Saying I love you
    Is not the words I want to hear from you
    It's not that I want you
    Not to say, but if you only knew
    How easy it would be to show me how you feel
    More than words is all you have to do to make it real
    Then you wouldn't have to say that you love me
    'Cause I'd already know

    What would you do if my heart was torn in two?
    More than words to show you feel
    That your love for me is real
    What would you say if I took those words away?
    Then you couldn't make things new
    Just by saying I love you

    More than words.....

    Now I've tried to talk to you and make you understand
    All you have to do is close your eyes
    And just reach out your hands and touch me
    Hold me close don't ever let me go
    More than words is all I ever needed you to show
    Then you wouldn't have to say that you love me
    'Cause I'd already know

    What would you do if my heart was torn in two?
    More than words to show you feel
    That your love for me is real
    What would you say if I took those words away?
    Then you couldn't make things new
    Just by saying I love you

    More than words.....



    Dreaming of You
    ( Selena )

    Late at night when all the world's sleepimg
    I stay up and think of you
    And I wish on a star that somewhere you are
    Thinking of me too

    'Cause I'm dreaming of you tonight
    'Til tomorrow I'll be holding you tight
    And there's no where in the world I'd rather be
    Then here in my room, dreaming about you and me

    Wonder if you ever see me
    And I wonder if you know I'm there
    If you looked in my eyes would you see what's inside?
    Would you even care?

    I just wanna hold you close
    But so far all I have is dreams of you
    I wait for the day, the courage to say
    How much I love you

    'Cause I'm dreaming of you tonight
    'Til tomorrow I'll be holding you tight
    And there's no where in the world I'd rather be
    Then here in my room, dreaming about you and me

    Late at night when all the world's sleepimg
    I stay up and think of you
    I still can't believe that you came up to me
    And said I love you
    I love you too

    Now I'm dreaming with you tonight
    'Til tomorrow and for all of my life
    And there's no where in the world I'd rather be
    Then here in my room dreaming with you endlessly

    I'm dreaming of you tonight
    'Til tomorrow I'll be holding you tight
    And there's no where in the world I'd rather be
    Then here in my room, dreaming about you and me

    Now I'm dreaming with you tonight
    'Til tomorrow and for all of my life
    And there's no where in the world I'd rather be
    Then here in my room dreaming with you endlessly



    TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE

    Ti koja imaš nevinije ruke od mojih
    i koja si mudra kao bezbrižnost.
    Ti koja umiješ s njegova čela čitati
    bolje od mene njegovu samoću,
    i koja otklanjaš spore sjenke
    kolebanja s njegova lica
    kao što projetni vjetar otklanja
    sjene oblaka koje plove nad brijegom.

    Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
    i tvoja bedra zaustavljaju bol,
    ako je tvoje ime počinak
    njegovim mislima, i tvoje grlo
    hladovina njedovu ležaju,
    i noć tvojega glasa voćnjak
    još nedodirnut olujama.

    Onda ostani pokraj njega
    i budi pobožnija od sviju
    koje su ga ljubile prije tebe.
    Boj se jeka što se približavaju
    nedužnim posteljama ljubavi.
    Iblaga budi njegovu snu,
    pod nevidljivom planinom
    na rubu mora koje huči.

    Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
    ožalošćene pliskavice.
    Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
    neće ti učiniti zla.
    I žedne zmije koje ja ukrotih
    pred tobom će biti ponizne.
    Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
    u noćima oštrih mrazova.
    Neka te miluje dječak kojeg zaštitih
    od uhoda na pustom drumu.
    Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
    svojim suzama.

    Ja ne dočekah najljepše doba
    njegove muškosti. Njegovu plodnost
    ne primih u svoja njedra
    koja su pustošili pogledi
    goniča stoke na sajmovima
    i pohlepnih razbojnika.

    Ja neću nikada voditi za ruku
    njegovu djecu. I priče koje
    za njih davno pripremih
    možda ću ispričati plačući
    malim ubogim medvjedima
    ostavljenim crnoj šumi.

    Ti koja imaš nevinije ruke od mojih,
    budi blaga njegovu snu
    koji je ostao bezazlen.
    Ali mi dopusti da vidim
    Njegovo lice dok na njega budu
    silazile nepoznate godine.

    I reci mi katkad nešto o njemu,
    da ne moram pitati strance
    koji mi se čude, i susjede
    koji žale moju strpljivost.

    Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
    ostani kraj njegova uzglavlja
    i budi blaga njegovu snu!
    Vesna Parun


    PJESNICI

    Pjesnici su čuđenje u svijetu

    Oni idu zemljom i njihove oči
    velike i nijeme rastu pored stvari

    Naslonivši uho
    na ćutanje što ih okružuje i muči
    pjesnici su vječno treptanje u svijetu
    Antun Branko Šimić

    NOTTURNO

    Noćas se moje čelo žari,
    noćas se moje vjeđe pote;
    i moje lice san ozari,
    umrijet ću noćas od ljepote.

    Duša je strasna u dubini,
    ona je zbilja u dnu noći;
    plačimo, plačimo u tišini,
    umrimo, umrimo u samoći.
    Tin Ujević