Blue Pearl

subota, 29.04.2006.

laku noć ljubavi DIVNO JE LJUBAVI ZNATI Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noći, nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena dok rasplićem svoje brige kao mreže zapletene. Odsutno, tvoje srce plovi snovima, ali tijelo ti diše tako napušteno, tražeći me uzalud, dopunjujući moja san kao biljka što se udvostručuje u sjeni. Uspravna, bit ćeš druga što će živjeti sutra, ali od onih granica izgubljenih noći, od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo nešto ostaje i vodi nad svjetlu života kao da je pečat sjene obilježio vatrom svoja tajnovita stvorenja Pablo Neruda

petak, 28.04.2006.

I nešto za tebe.... Goli pod zvijezdama Kad te sudba otrese s kaputa Ko ugažen snijeg Znat ćeš čovjek je zvijezdama sluga Sasvim nespreman za bijeg Znat ćeš odavno slijede nas vuci I njuše nam trag U moje stihove ti se zavuci Tamo si sigurna Sigurna od svih Na mojim rukama gdje smo ti i ja Goli pod zvijezdama I tko smo mi pod nebom Na podivljalom moru Nego ljuške oraha Daj mi svoju ruku Da preplivamo more Sve do ruba svemira Po kojoj boginji si dobila ime Pa mi puteve znaš Ti me ućiš da prebrodim zime Sa dva bosa stopala Znaš da odavno slijede nas vuci I njuše nam trag U moje stihove ti se zavuci Tamo si sigurna Ti i ja Goli pod zvijezdama Gibonni

ČAST Jučer je na TV bila crtica o hrvatskim braniteljima sa područja Knina četvrta gardijska.... ponovno su dani ponosa i slave zablistali na našim ekranima.... i nekolicina časnih ljudi, branitelja, izrekla koju riječ o tim danima.... riječ koja me je dotakla je bila čast.... Pratila me je do kraja radnog dana i neprestano sam ju vezala uz jednog radnog kolegu, samozatajnog radišnog, poštenog. Došao je u moju tvrtku raditi prije osam godina, ja godinu ranije i uvijek sam osjećala simpatiju prema njemu, onaj dobar feeling prema drugom ... Nakon nekoliko godina sam sasvim slučajno čula da je bio branitelj od prvog dana, svibanj 1991., da mu je otac također bio među prvima.... usput nosi prezime jednako prezimenu jednog našeg istaknutog političara.... da to mu je stric rekao mi je jednom.... Danas sam ga pozvala u svoj ured i pitala ga zašto još nije riješio stambeno pitanje, zašto si nije pomogao vezama, srodstvom ili jednostavno provalio u nečiji stan.... tako je to bilo u mom gradu tih ratnih i postratnih godina.... Na listi je za dodjelu gradskog stana već šest godina, lista kojom želi otkup stana od 32 m2 u kojem živi sa suprugom i djetetom.... Pogledao me je pitao može li zapaliti cigaretu, iz đžepa izvadio upaljač sa grbom Hrvatske.... i u nekoliko suvislih rečenica ispričao mi priču od koje nemam mira cijelo poslije podne i večer.... Znate svi moji ratni PRIJATELJI su mrtvi, jedino sam ja živ.... polovina ih je poginula po Hrvatskoj, Bosni (gdje naravno nismo bili) dio ih je preminuo od ranjavanja, a jedan dio, trečina je počinila suicid. Ja sam jedini živ, zamislite jedini. Kakav bi ja bio čovjek kada bih preko svojih mrtvih subranitelja tražio lažnu mirovinu, provaljivao u stanove, povlačio veze. Kada puknem svi ćete znati, tada će me odvesti u onoj prugastoj košulji, a do tada ću živjeti časno. I znate mnogo ovih čelavih, obrijanih okičenih i nakičenih lopova, šljama našeg grada su mi tih godina nudili - budi uz nas imat ćeš se sve što poželiš.... sve što poželiš su bila silovanja, pljačka, kamatarenje.... tada sam im jasno rekao neka si nabiju svoju ponudu u tri primjerka u onu stvar!!!! Isto mislim i danas. Ja sam ČASTAN čovjek, sve moje se ostvarilo, obranio sam svoju domovinu, imam predivnog sina. A moja mala plaća.... ma samo da mogu dobiti stan na otkup. Bio bih najsretniji čovjek. I ako opet bude potrebno tu sam.... uvijek sam za moj narod i domovinu tu. To mi je dužnost i ČAST. Sišao je dolje ponovno na svoje radno mjesto, gdje zarađuje 2.800,00 kuna, (znam jer mu obračunavam plaću). Ostala sam nasred svog ureda, u uglovima očiju mi je vlažio, knedla u grlu i ponos zbog vremenu u kojem živim, zbog čovjeka u ljudima poput njega. Nisam otišla ranije doma kao cijeli grad, kolegicu sam pustila ranije.... raskričila sam radni stol.... ulice moga grada bile su sjetne, tihe, samozatajne baš poput tog časnog čovjeka ....

četvrtak, 27.04.2006.

nit te volim, nit te mrzim ja te samo jasno vidim ovaj put Kao more val Kazes da ides da nije ti lako al jednostavno samnom vise nisi sretan ma nije to nista ne sto je to za mene par godina tek tako bacenih u vjetar do jucer sam bila veca od zivota i mislila hrabro da mogu bas sve gdje mi je sada ta pamet i ljepota kad samo jednom rijecu slomio si me. Kao more val kad razbije od stijene i pogledaj me sad sto je ostalo od mene al bojim se da i ne bi stavila ruku u vtaru da maris za to. Znam da ćeš reći što najviše boli bez obzira nazovi uvijek kad ti treba možeš i reči da druga te voli jer danas ionako ostajem bez svega Do jučer sam bila veća od života i mislila hrabro da mogu baš sve gdje mi je sada ta pamet i ljepota kad samo jednom riječju slomio si me. Kao more kad razbije od stijene i pogledaj me sad sto je ostalo od mene al bojim se da i ne bi stavila ruku u vatru da mariš za to. Do jučer sam bila veća od života i mislila hrabro da mogu bas sve gdje mi je sada ta pamet i ljepota kad samo jednom riječu slomio si me. Kao more val kad razbije od stijene i pogledaj me sad sto je ostalo od mene al bojim se da i ne bi stavila ruku u vatru da mariš za to i bojim se da ne bi stavila ruku u vatru da mariš za to.

srijeda, 26.04.2006.

bez riječi.... «Do njenog golog ramena samo dva su koraka, ja ih napraviti ne smijem. Sa prvim pogazit ću riječ, A za drugi sad je kasno već, jer joj opet pišem…»

ponedjeljak, 24.04.2006.

:) TI IMAŠ SRCE MOJE Ti imaš srce moje, a ja tvoje, Izmjenom ravnom baš jedno za drugo; Ja čuvam tvoje, a ti paziš moje, Pogodbe bolje nije bilo dugo: Ti imaš srce moje, a ja tvoje. U meni tvoje, a u tebi moje Jednim nas stvara, jednim čuvstvom grije; Ti ljubiš moje, jer je bilo tvoje, Ja tvoje ćutim, jer u meni bije: Ti imaš srce moje a ja tvoje. Sir Philip Sidney

Tebi koji me nisi znao voljeti.... pravom stranom srca.... Ništa osim sebe ja nemam. I ne mogu ti dati ništa drugo I ne mogu ti dati neku drugu. Onoliko koliko jesam, toliko i nisam. Pored tebe se događa da zaboravljam sebe, a to ranjava, plaši, umara, donosi sumnju. Ne volim kad volim to me ubija. A ništa osim sebe nemam. Ne želim da me raznosi vjetar. Hoću da budem svjetlost i da me ne ranjavaju riječi. još uvijek se pitam kako sam te mogla toliko voljeti.... nosio si u naramcima svoje laži.... srce, hm sigurno se pitaš što je to.... ili ga nosiš na krivoj strani....

Kao pjena.... sjećanje na neke godine Kud putujemo zlato Bez riječi i polako Mi sto smo nekad znali Sve ceste na pamet Ko je ukrao naše snove Ko je ubio naše idole Gdje su nestali junaci Iz tvojih pjesama I pomislim ponekad Da li je moguće Da te jos uvijek volim i sad Isto kao tad Ne, Ne reci nikad ne Jer duša nema lice ni bore staračke Da, Reci samo da Ostat ćemo mladi nek sve ide do vraga Ne zoveš telefonom Ne putuješ balonom I više nisi isti kao nekada I pomislim ponekad Stigao je i taj sat Izašli smo iz rata mi Al´ nije iz nas rat.... za Ljubav našu poslije rata.... daleko mi je i sjećanje na tebe.... sretni čovjeće.... najljepša putovanja si mi darovao baš ti.... davna moja Ljubavi.... tako te se dugo nisam sjetila sjetom....

nedjelja, 23.04.2006.

Moje tuge Predajem se tebi bez obzira na sve Predajem ti sve svoje poglede, osmjehe, dodire. Pomalo me čak i izbezumljuje ta golotinja duše. Postoje u meni neke stvari koje ne smijem povrijediti, čak ni radi tebe. Ne želim biti jeftina. A riječi su tako jeftine. I život. I ljudi koji me okružuju. Užasava ne zima. Ona je tako mračna, a u mraku se najbolje vidi mrak. Ti si ipak neko svjetlo. Daleko, žućkasto i mliječno ali svjetlo. Ne poznajem te i ništa o tebi ne znam, ali moji su svi putevi koji mirišu. A ti si miris. Pojavljuješ se neprestano i činiš da sve postaje sudbonosno. Ja ti se prepuštam i sve više postajem tvoja. Zaljubljujem se u priče o tebi, zaljubljujem se u ljude koji te poznaju i koji te vole... zaljubljujem se u sebe kada mislim o tebi. I bez obzira na strah, putujem k tebi i jednostavno ću se pojaviti jedne dobre noći sva u crnom i bijelom Najavit ću se mirisiom jasmina i naučiti te da osjećaš putanje duša. Pokazat ću ti da je sve ljepljivo i osjetljivo. Idem k tebi i ti to osjećaš, da li me čekaš? Ne mogu objasniti kako smo se susreli. Zrak je pun duša i one se miješaju. Mora da smo se sudarili negdje na tom putu iznad nekog crnog, preoranog polja ili u mom vrtu iznad jasminovog grma....

petak, 21.04.2006.

Biseri Kako nastaju biseri? Biseri svoj prekrasan izgled duguju stvaralačkoj sili prirode koja ih oblikuje u kuglice izuzetne ljepote. Za razliku od drugog dragog kamenja koje je potrebno iskopavati, rezati i brusiti prije no zablista, biseri se rađaju lijepi i ništa više nije potrebno kako bi povećalo njihovu neizmjernu ljepotu. Nastanak tako vrijednog draguja, čiji život počinje u školjkici, je nevjerojatan. Zamisite školjku na dnu Mora koja otvara svoj Oklop tek toliko da pročisti plankton iz vode koja ju okružuje. Jednog dana zrno pijeska nošeno morskom strujom pronađe svoj put do tijela školjke, odakle ne može biti izbačeno. Pijesak grebe nježno tijelo školjke, pa ona, u pokušaju da izbjegne ovu smenju, počinje lučiti sedafastu tvar kojem se oblaže kako ju više ne bi grebalo. I tako sloj po sloj, dok ne nastane prekrasan biser.... Smatrani su najsretnijim od svog dragog kamenja, darujući sreću i ljubav onima koji ih nose. U drevnoj Grčkoj riječ "biser" značila je savršenu čistoću, a u starom Rimu ljupkost i uživanje. Legenda kaže kako je Kleopatra otopila dva predivna bisera u vinu i tako zavela ljubavnika Marka Antonija:) Idem pronaći ta dva bisera.... vina imam.... možda ....

Susret sa Massimom ODJEDNOM TI Mogu reći šutnjom Mogu prstima I u pijesku stopama I u mraku usnama Mogu čuti srce Mogu očima Nekim novim mirisom Nekim novim okusom Zauvijek promjenilo se sve Odjednom TI u jutru što kraj Mene drijema TI A činilo se nikog nema TI Odjednom TI u kapi kiše TI A činilo se nikada više Mogu vidjeti kožu mislima To se samo dogodi Bez riječi Zauvijek promjenilo se sve Odjednom TI Stopilo se vrijeme u Jedan dan u kojem se budim i osjećam To se samo dogodi Zauvijek promjenilo se sve

tako mi nedostaješ Samo odzvanja nečije sporo disanje, disanje one što tamo, smirena, prelijepa, spava i Sanja da je ne voliš a ona je tvoj san.

srijeda, 19.04.2006.

Svijet je crna pustinja sve do tvojih usana.... Ponekad kao iz daljine Čujem da mi netko doziva ime Kao da dolazi iz podruma svjetova, kroz prigušen šum prošlih vjekova da li to sudbina glasom ptice ispunjava noći besanice ili to naša vlastita imena lutaju kroz prostor izgubljena… Tko da broji godine i sve dane bez tebe Noćas sitna kiša pada, pada i ne prestaje Ko izgubljeni brodovi u daljini sjaje krovovi A nebo puca na dvoje ko kad se duša podjeli Sanjam da me dozivaš kroz tisuće vjekova Trebam da me zagrliš prije kraja svjetova Sanjam da me dozivaš kroz tisuće vjekova Trebam da me zagrliš prije kraja svjetova Tuga udara sa hladnim vjetrom sjevera sve do tvoga kreveta blješti put od sedefa noćas nisko lete ptice kao male letjelice svijet je crna pustinja, sve do tvojih usana sanjam da me dozivaš kroz tisuće vjekova trebam da me zagrliš prije kraja svjetova

utorak, 18.04.2006.

JUTRO MIRIŠE NA TEBE ....liju kiše na staklene krovove moga grada .. trebao si mi .. tvoj glas.. i zato sam jutros odlučila prevariti te.. sa ulicama, drvećem, oblacima.. ne javiti ti se niti na sms, mail, telefon.. nemaš ti srce kao što ga imam ja.. jutrošnja oluja počistila je moj grad, moj um, kiša je oprala sve umorno na meni, umorna sam već dugo od tvog hladnog srca.. od tvojih grubih igara.. jedan moj sms je glasio: izgubljena između tvojih nježnosti i grubih igara, skrivam se noću među mokrim jastucima, Ljubav nas se stidi jutrom.. Pitam se danas za ono Vrijeme Nježnosti.. koliko si grubosti morao prikrivati? Još ti se radujem i sve svoje tajne ti govorim na glas.... čitam tvoj sms .... ljubim te i pokrivam krilima žutih leptira.... negdje na tvom jastuku ostalo mi je srce tih dana.... još ti se radujem.... Sunce u mom gradu Bila sam vani.. poradi posla, a malo i u skitnji.. dobre sam volje.. svima sam darovala osmijeh, to je zbog tebe moja ljubavi. Možda i zbog posla koji privodim kraju sunce je u mom i tvom gradu.. ma možeš otići lijepo na kraj svijeta, ali ovo je tvoj grad.... pa si misli.... Na mojoj radio postaji je hit dana, vrlo neobičan odabir glazbe za ovu radio postaju,.. ide ovako nekako neću mjesec, neću zvijezde, niti sunce da me grije, ti si srebrno ti zlato mog života... smisao si ti dio moga neba meni trebaš ti da me voliš meni trebaš ti čežnjo duga, meni trebaš ti za Ljubav.... Odvest ću te na terasu nekog kafića iz obalu mog grada.. nasloniti glavu na tvoje rame.. usnama ljubilicama potražit ću tvoju kuckavicu .. i ostat ćemo tako dok se ne pojave zvijezde padalice.. obećajem si.... I znaš što idem sada lijepo kući svojoj.. ma što ako i nije kraj radnog vremena.. otkinut ću koju zraku sunca za moju kosu.. odlazim od kuće mogu vidjeti tvoj mail.. a to sada želim.. Kada te zagrlim.... i nebo i more su mi iste bolje.. one plave sa mirisom Brela .. tvoji dodiri razliveni mojim tijelom.. ljubavi moja sjećaš se ... sunce smo budili zajedno i pokrivali zvijezde, u rukama razvedene obale naših srca.. samo zažmiri i vali će te ponovno prekriti.. dlanove ti dodirujem.. usne ti kao glasnike šaljem

	travanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30