Kud putujemo zlato
Bez riječi i polako
Mi sto smo nekad znali
Sve ceste na pamet
Ko je ukrao naše snove
Ko je ubio naše idole
Gdje su nestali junaci
Iz tvojih pjesama
I pomislim ponekad
Da li je moguće
Da te jos uvijek volim i sad
Isto kao tad
Ne,
Ne reci nikad ne
Jer duša nema lice ni bore staračke
Da,
Reci samo da
Ostat ćemo mladi nek sve ide do vraga
Ne zoveš telefonom
Ne putuješ balonom
I više nisi isti kao nekada
I pomislim ponekad
Stigao je i taj sat
Izašli smo iz rata mi
Al´ nije iz nas rat....
za Ljubav našu poslije rata.... daleko mi je i sjećanje na tebe.... sretni čovjeće.... najljepša putovanja si mi darovao baš ti.... davna moja Ljubavi.... tako te se dugo nisam sjetila sjetom....
Post je objavljen 24.04.2006. u 21:30 sati.