Svijet je crna pustinja sve do tvojih usana....
Ponekad kao iz daljine
Čujem da mi netko doziva ime
Kao da dolazi iz podruma svjetova,
kroz prigušen šum prošlih vjekova
da li to sudbina glasom ptice
ispunjava noći besanice
ili to naša vlastita imena
lutaju kroz prostor izgubljena…
Tko da broji godine i sve dane bez tebe
Noćas sitna kiša pada, pada i ne prestaje
Ko izgubljeni brodovi u daljini sjaje krovovi
A nebo puca na dvoje ko kad se duša podjeli
Sanjam da me dozivaš kroz tisuće vjekova
Trebam da me zagrliš prije kraja svjetova
Sanjam da me dozivaš kroz tisuće vjekova
Trebam da me zagrliš prije kraja svjetova
Tuga udara sa hladnim
vjetrom sjevera sve do tvoga
kreveta blješti put od sedefa
noćas nisko lete ptice
kao male letjelice
svijet je crna pustinja, sve do tvojih usana
sanjam da me dozivaš kroz tisuće vjekova
trebam da me zagrliš prije kraja svjetova
|
