*faeries without their wings*

zanemarimo cinenjenicu da sam zaspala tek jutros u 5 i probudila se u 6 (i imala zanimljiv susret s bratom koji je tek dosao doma), dan mi je poceo prejebeno. isla sam na razgovor za posao i sredila sam sve, sad samo cekam poziv u ponedjeljak. hehe, firma mi je 3 minute od doma, ljudi su mladi i fkt dobri, plaća nije loša, radno vrijeme je prihvatljivo.... MA JEBENO!!!!
poslije sam se nasla s Matijom, popili smo kofi u Tantri, napričali se (ko i uvijek). Kad smo lagano krenuli doma, predlozila sam da odemo na izlozbu "Umjetnost zavaravanja".
Jedna od najboljih izlozbi koje sam posjetila. Necu puno o tome, to trebate dozivit (karta vam je 10 kn, muzej za umjetnost i obrt)... respect ljudima koji su osmislili sve to...
dan je tek na pola gotov, a vec imam osjecaj da sam ga dobro iskoristila.

Zakljucak: trebala bih se cesce dizat prije 1 popodne. shvatila sam da onda imam vremena za sve....

ifica

Evo ga opet. zvuk koji dere tišinu kao dijete koje po prvi put susreće papir. Crijeva. Opet. I škripi, vrti se, proizvodi najčudnije zvukove. Nakon zvukova iz unutrašnjosti, čuju se psovke, prilično glasne i oštre. Poneke su bile zanimljive i fizički neizvedive. Pa se na primjer jedna satojala od patka, drva, proljeva i vođenja ljubavi. Vođenje ljubavi je samo onaj ljepši izraz. A zatim nastupa znoj. teško preznojavanje, razmazivanje maskare, čista neugoda. Zaustavila je auto uz cestu, kad je shvatila da od ništa civiliziranijih pokušaja WC-a. Preostaje joj samo zov prirode i to u prirodu. Paketić maramica u ruku, zaključavanje auta i spremna je suočiti se s groznom istinom. Zastaje prije nego zagazi u travu i promatra svoje cipele. Skupe cipele. S tankom, vrlo elegantnom peticom. I razmišlja, razmišlja...
Crijeva je grubo prekidaju i odmah se sjetila da su ipak u cipelama njezina osjetljiva stopala. Kreće vrlo odlučno. Odlučila je zaći duboko u šipražje, tek toliko da se osjeća sigurnije. Stigavši do jedne čistinice, zaključi da je to idealno mjesto. Na brzinu diže suknju, čučne, a onda...
Dogodilo se i ono nužno zlo nakon kojeg se svi osjećamo kao da smo preplivali La Manche. Iako je potrajalo, bila je sretnakad je i s tim završila. Doduše, niti jedna maramica joj nije ostala, ali to sad više nije bilo važno. Namještajući suknju, na trenutak podiže pogled. Sad je za nju vrijeme stalo. Suknja joj je još uvijek u rukama, usta otvorena, pogled prikovan za jednu obični drveni stupić na kojem se nalazi bijela tabla na kojoj velikim tiskanim slovima piše:
"MINSKO POLJE"
Pitanja bez odgovora, molitva, vlastita nepromišljenost, sve joj se sad to motalo po glavi. Zar će njezin život koji još nije dosegao vrhunac, jer tek sutra ide frizeru, ovako završiti?!? Ne, ona mora sutra kod frizera. Preživjet će. Smislit će kako se izvući iz ovog! Dobro, prvo spušta suknju i poravnava je pažljivo da ne pomakne noge ni za milimetar. Sa svojeg ručnog zgloba skida gumicu za kosu i od svojuih plavih pramenova u dva poteza radi savršeno čvrstu punđu. Sad se samo treba vratiti istim, točno istim putom kojim je došla. Baca pogled na svoje cipele. Sad je tek vidjela da stoji u nečem što nimalo ne sliči na jučerašnju večeru u kineskom restoranu. Ali ni to je neće spriječiti da sutra sjedne u stolac pred velikim ogledalom, obnovi svoje plave pramenove i nagradi se tim užtkom.
Krenula je pažljivo, pazeći da nagazi točno ona mjesta na kojima vidi otisak svojih cipelica. Napokon se opet našla u šipražju gdje je bila sigurna. S velikim olakšanjem došla je do svog auta. Otvorila je prtljažnik i izvadila kutiju u kojoj su bile cipele identične onima koje je već imala na sebi, samo nove. Brzo se preobula, stare cipele je bacila sa strane i mirne duše nastavila svoj put...


ifica

Jedna od prvih pomsili danas bile su mi puzzle. Bilo od 10 ili 1500 komada, dok ih slažemo nastojimo stvoriti savršenu cijelinu gdje se i najmanji dio u potpunosti uklapa. I svaki taj djelić je vrlo bitan za cijelinu, jer bez njega slika nije potpuna.
Zar nije isto i sa sjećanjima i odlukama iz prošlosti?

"Ja sam danas samo skup olduka donosenih prije"

Da, to sam ja...

eto.... sad kad su praznici, ja umjesto da ucim (sto cu vjerojatno pocet radit tek u ponedjeljak- popravni je u srijedu), razmisljam o glupostima. mozda i nisu o gluposti. ugl razmisljam sto sam sve mogla promjenit u svojoj proslosti da sam samo jednu stvar drukcije napravila ili drukcije razmisljala. ali, k vragu, imam ispriku! JA SAM JOS UVIJEK SAMO DIJETE!! savrsena isprika (bas kao i opravdavanje loseg raspolozenja PMS-om), zar ne? no jesmo li mi jos uvijek djeca ili tu ima jos nekih vanjskih faktora koji trenutno utjecu na nasa djelovanja i razmisljanja?! neki, nazalost nikad nisu imali priliku bit dijete i odrastat postupno. takvi se vec rađaju s problematičnom okolinom, bilo emocionalno ili socijalno (u nekim slucajevima oboje), stvari ih sjebu od pocetka i cim se rode moraju bit odgovorni mali ljudi. takvi se na kraju nađu ili u potpunosti nesretni, preozbiljni i isfrustrirani ili puknu negdje oko 30-ih i krenu nadoknađivat sve ono sto su bili prisiljeni propustiti.
negdje na pola puta mozda se i sami nađemo kako krademo djetinjstvo svojoj vlastitoj djeci. sad ce sigurno mnogi pomislit: "to je odvratno, ja to nikad ne bih mogao/la!", ali....
je li itko razmislio o tome da postoji sansa da naletite na krivog zivotnog partnera i da vase dijete zbog toga pati? razvod? hmmm, da, ali tek tada su klinci prepusteni na pola sebi, a na pola onom jednom roditelju koji se navodi kao legalni skrbnik.
posoji mnogo nacina da oduzmete nekome njegovo prirodno pravo na odrastanje, makar ljudi toga cesto nisu svjesni....
djeca to ne shvacaju, ne vide. toga postanu svjesni tek kada kao odrasli i zreli ljudi, potrose godinu ili vise u uredu nekog medicinskog strucnjaka koji vas samo navodi da dođete do razloga svojih dusevnih i psihickih boli.
to je jedna vrsta ljudi...
druga vrsta su oni koji ostaju mali Petar Pan zarobljen u tijelu koje stari i podlijeze bolestima. Petar Pan, djecak koji nije zelio odrasti. koji nije mogao odrasti, jer u Nigdjezemskoj ne postoji takav pojam.
svi smo ga citali i/ili gledali. svima nam je poznat. bio nam je zabavan junak i navijali smo za njega dok se borio s Kukom. simpaticna prica za djecu? ne! subjektivno, Petar Pan je prica koju trebaju citat ljudi u godinama. oni koji su zaboravili sto je osmjeh, oni koji samo znaju za pojmove posao, računi, obitelj, novac! umjesto novina, trebaju u ruke uzet Petra Pana (a moze i Malog Princa- legenda!). to je sve za njih fikcija? da, zalosno, ali istinito. ne vjeruju u takve "gluposti" i jednostavno ne dopustaju sami sebi da vide METAFORU između redova.
ljudi, sad nam je zadnja sansa da ne postanemo zatucano odraslo bice koje je izgubilo svaki tracak nevinosti i veselja u sebi!!! nemojte gledat vjesti, prebacite na crtice! procitajte Petra Pana opet, Harry Pottera, pogledajte Disneyeve crtice kojima ste se veslili ko mali kikači. sjetite se kako ste drzali fige za malog Simbu, Pocahontas i ostalu ekipu iz bajki... mozda ce te pomislit kako nemate vremena jer toliko toga za obavit (moras radit, ucit, pospremit sobu, oprat suđe, nac se s curom/deckom, otic na kavu s frendovima, slusat tuđe probleme....), MA ZAJEBI!!!!
ucinite nesto za sebe i za ono dijete koje si nekad bio/bila (a jos uvijek je tu negdje). jebes alkohol i ostale stimulanse!
jednostavno osluhni svoju proslost i prepusti se nevinosti...


ifica

opet me nema doma....
obozavam praznike!!!!!
sinoc smo S, H i ja isle na cugu pa smo usput srele M (kojoj cestitam 18. jos jednom, sisata nasa) koja nas je castila jednom rundom
i kasnije smo zavrsile sa S na njenom kvartu gdje je bilo zahvaljujuci pelinu i jos nekim nelegalnim biljnim supstancama....

enivej, bas sam se pocela spremat jerbo ide se u Kset... piva je 8 kuna pa moram malo navratit tamo....

pusa velika od Bttrcp

kolko god smo svi jedva cekali da zatopli, toliko mene zivciraju jebeni komarci! a ne mogu zatvorit prozor jer cemo se brat i ja inace podavit....sto je novo kod nas? a eto, nekima je lijepo, a nekima jos ljepse (ali necu pricat o stvarima koje se mene ne ticu)...
enivej, moje ucenje ide nekim puzevim korakom, ali vazno da ide kaj ne?
zadnjih par dana nikak nisam doma, stalno sam kod nekog ili na kavi ili prespavam kod frendice.... pa tome sluze praznici, ZA OPUSTANJE....

dakle.... bili smo u PPY-i.... i bilo je fkt dobro. za razliku od prosli put, pustali su i malđu ekipu tako da smo vidjeli dosta ekipe iz skole... a mi smo po obicaju usle odmah, ovaj put zahvaljujuci nekom drugom. dobro je imat prijatelje na dobrim pozicijama
enivej, kak smo dosle tako su padali kokteli, pive i ostala alkoholna pica
narafno, helena je zapela da nas sve slika jedno 3 000 000 puta pa ce valjda jednog dana i na ovom blogu osvanut neke dobre fotke....
sve u svemu, provela sam jedan prejeben dan (bez obzira na PPY-u)...
da.... nazalost, sutra se neke stvari vracaju na staro. a bilo nam je tako dobro zadnjiih par dana....

pusa curama koje su bila samnom (ž, h, m & a), legende ste.....

FLY AWAY ON MY ZEPHYR....

ljudovi, nemate pojma kak je meni lijepo (i koliko sam HEPIIII!!!!)....
stari, seka i buraz su mi otisli na more, ja sam ostala sama sa majkom i jebeno nam je...
da.... polako se događaju neke stvari.... i da.... dobre su te stvari....
ma ne mogu se prestat smijat

a popravni? ma ko ga jebe!
kako je rekla meni jedna draga osoba u zadnjem postu: nista mi nece ovi dan pokvarit..... (me loves TBF)

život je lijep!!!!!

pozdraf od *HUG-mašine*

zbog fucking 2 lekcije ja idem na fucking popravni. osjecam se ko zadnji idiot. a nije da sam imala 4 na polugodistu!!! ma nije me zapravo ni toliko pogodio sam popravni, vec strah od mamine reakcije (prosle godine sam prosla istinski pakao od njene strane i nisam si to htjela priustit ponovo!)
no reakcija je sve u svemu bila podnosljiva, ali meni to nije pomoglo da se osjecam bolje. prosle godine stvarno nisam NISTA ucila, a ove godine sam se trgala iz petnih zila. kad samo pomislim na sve neprospavane noci (i svih onih ultra jakih kava od kojih mi je bilo zlo), pitam se jesam li zasluzila istu stvar kao i oni koji su cijelu godinu na lijepe oci prolazili?!?! i sad imaju cijelo polugodiste za ispravit.... a ja 2 LEKCIJE!!!!!

isli smo dns poslije skole nas 10ak zauzet strateska mjesta u nekom bircu da pogledamo tekmu tugedr. i kad smo ih nasli u KIC-u, ja sam samo otisla nesto na brzinu pojest, rec mami za popravni i mars na tekmu
i unatoc nasem gubitku (fkt smo mogli bolje), meni je bilo jebeno s ekipom se zivcirat i jednostavno se zabavljat
pa FALA ljudovi moji sto mi uljepsavate svakodnevnicu!!!
ma super ste mi

p.s. fala emi sto me se sjetila (rulash, bubach) i narafno HELENI kojoj sam cijelu majicu smocila plakajuci dns.

voli vas vasa *HUG-mašina* (koja je usprkos popravnom, iznimno HEPI)

jos dva dana a moram ucit ko na u sredini godine. strasno.... sutra je D dan jer se rjesavam SVEGA sto mi smeta.... povijest, matematika, hrvatski! gadi mi se!
ma cim zavrsi sutrasnji dan , mogu u miru pogledat tekmu, bez nekih tereta na dusi.... can't wait! jos kad mi seka ode na more u cetvrtak... ufff pa di ce mi bit kraj?!?!?!?!

...memories...

8 godina... 8 sam provela s njima. zajedno s njima sam putovala, zivjela, ispijala kave i ono najvaznije- pjevala. upoznala sam divne osobe (kao npr moju zenu, martinu, ninu, anu, andreu, stellu, anju, petru, mateu, kiku, reu, iru....).
nista mi se ne moze usporediti s tim zivotnim iskustvom. i sva ta putovanja mi nista ne znace naspram tonova Mozartove mise....
da, iskreno zalim sto sam ih napustila prije par mjeseci, ali za mene to vise nije bio toliki gust kao prije. S Zdravkom sam odrasla i on me naucio vise nego ijedan skolski profesor dosad. i fali mi, priznajem. fale mi svakodnevne probe, upjevavanja, Zdravkove price, zimovanja, cure.... fale mi Mozart, Strauss i ostakla ekipa


na veceri u chicagu poslije koncerta (12. mjesec 2004.)

ah da... eto i tako sam ja "micek"
hihihihihihi
ovih dana su svi malo bili na rubu zbog ocjena profesora i svega, ali sto je najgore, bit ce i u ponedjeljak i utorak. ma svima drzim fige da ne padnu nista. ljudi, chillajte malo sad prek vikenda i sve ce bit ok.
i ja moram jos ispravljat
ma dobro, zajebite skolu, vidim da su u zadnje vrijeme vise manje svi sretni i zaljubljeni i ja vas potpuno podrzavam. je je... i skuzila sam.... pusta me lagano ona zelja.
i super mi je!!!! boli me ona stvar za Konja
samo kad bi bila super i fizicki, sve bi bilo u redu. ne, ja moram bit bolesna. svako jebeno ljeto sam ja bolesna!!!! proslo ljeto sam zavrsila u bolnici, ono prije sam dobila anginu.... pa ne mogu vise, ko govno sam!!!!


ma! nek sve ode u k***c! volim ves i saljem vam tone i tone kisseva i hugova jer ja sam
HUG-MAŠINA!!!!!

khm da...

neki znaju zasto ovaj "khm da" stoji iznad, a vi koji ne znate, a sta cu vam ja? drago mi je da je moja sis napokon sretna i zaljubljena (krawo, nismo se vidjele pun k, javi se!!!). ajde bar netko. a ja? ja sam jos uvijek vrlo zbunjena and stuff. stvarno ne znam sto da mislim. i zato jedva cekam da zavrsi skola, da mogu malo u miru razmislit o svemu sto se događa oko mene i u mojoj glavi. nocas ne smijem spavat jer me sutra ocekuje sve ono zbog cega sam proslo ljeto morala ucit.
i jednostavno ne zelim prihvatit cinjenicu da postoji mogucnost da se nakon 11 godina moram pozdravit s osobom iz razreda. ne zelim da padne, ne zelim uopce razmisljat o tome.... Mery, drzim ti fige.

please, let me know that my one bad day will end....

*BTTRCP*

ma molim lijepo, ja zadnjih nekoliko dana uopće nisam mogla na net, naime, neka tu t-com centrala kod mene se malo zbrejkala i pala je mreža, no krasno... al, evo sad je ok!
ma što se tiče one pjesme, to je bio samo period od par dana kad sam bilo vrlo mračnog raspoloženja i sve to ima svoju priču i svoj razlog al neću sad o tome. bilo je,prošlo je i rješilo se! tako da, folks, od pjesama sigurno ništa još neko vrijeme za koje se nadam da će potrajati, jer sam trenutno jako happy & zaljubljena...
luv ya all!!! mah,hug,kiss

DON'T WASTE YOUR TIME ON ME, YOU'RE ALREADY THE VOICE INSIDE MY HEAD!!!

Doći će smrt i imat će tvoje oči,
smrt što nas prati
od jutra do noći,
besana, gluha, poput starog grijeha
ili sitnog poroka.
Tvoje oči bit će prazna riječ,
nijem vapaj, tišina.
Vidiš ih takve svakog jutra
dok samog sebe nadvisuješ u zrcalu
tad i sami ćemo znati
da i život i ništavilo si.
Sve nas smrti pogled prati
Doći će smrt i imat će tvoje oči.
Nestat će poroka,
u zrcalu će se roditi mrtvo lice
i šaptat će mrtve usne.
Nijemi ćemo u vrtlog sići...


blssm

eto, pošto sam ja jedno glazbeni udareno biće, došlo mi je da napišem par jebenih stihova koji su mi se urezali u pamćenje....


Are you afraid of being alone
Cause I am, I'm lost without you (Blink 182, I'm Lost Without You)

Slusam tvoga srca otkucaje
nema niko ko me tol'ko zna
jer tebi pripadam, ti otvoris me
tebi pripadam, ne reci mi ne (Marchelo, Otkucaji)

Let yourself be free (Missy Elliot, Remember When)

Znaš i sama da ništa nije kao nekada
Samo još u snovima (Svadbas , Trči Trči)

I like pleasure spiked with pain and
Music is my aeroplane (Red Hot Chilli Peppers, Aeroplane)


ma ima puno takvih slicnih stihova koji me tjeraju da razmisljam o nekim stvarima, ali ovi su mi trenutno najprisutniji (stalno ih slusam)

evo me! dogodila se jedna jako čudna stvar sa mojim nadimkom... kako ugl idem na net prek laptopa, tak i moja sestra isto. budući de se i ona još prije mene bavila blogovima & stuff, komp je zapamtio sam njenu adresu koju je ona zapravo isključila, al ju stalno stavlja pod moj nick... hm? da...

tak, veselim se kraju, još samo tjedan radnih dana škole (ok, mrvicu više) i onda zimmer frei, legni pod palmu i uživaj, ajajajaaaaaaaaj!zakon...
što se tiče petarde za kraj godine odustala sam od nje, ma četvorka je super... pa kad sam ja tak i tak zacementirana vrlo dobra učenica... i to mi je dovoljno!

ej, ljudači... ima tak nekih stvarčica koje su se izdogađale u zadnjih nekoliko dana... par najs stvarčica...
ovima iz 18.-te: talkat ćemo!
pa vidiš mogla bi do ppy-e u subotu, vidla bum... i da, sis' mala i sis' još manja, sutra ću bit u gradu pa vam donesem majice objema, ćut ćemo se još... volim vas!
kissach, pozdrav!

*BLSSM*

ma eto, mozete zajebat onaj prijasnji post, jer ja lazem sama sebi. ma nisam sretna, jebemu, nego zbunjena!!!!!!

eto, kujemo planove za PPY-u u subotu. jedva cekam jer fkt dugo nisam bila na nekom takvom mjestu.

i nadam se da ce nam se i Nuni pridruzit... je je... i tako
dns sam ispizdila na zivce u skoli zbog ovih otvrenih vrata. samo su me setali i derali se na mene. ma odradila sam i posao koji fkt nisam trebala i bar sam s time zadovoljna.

da.... je.... sutra je petak

eh neam dns bas neke inspiracije... samo porucujem seki da napise neki post tu i tamo. bilo bi to zaista lijepo od nje...

mah, mah, pusetina and stuff

*ifa*