Plavuša
Evo ga opet. zvuk koji dere tišinu kao dijete koje po prvi put susreće papir. Crijeva. Opet. I škripi, vrti se, proizvodi najčudnije zvukove. Nakon zvukova iz unutrašnjosti, čuju se psovke, prilično glasne i oštre. Poneke su bile zanimljive i fizički neizvedive. Pa se na primjer jedna satojala od patka, drva, proljeva i vođenja ljubavi. Vođenje ljubavi je samo onaj ljepši izraz. A zatim nastupa znoj. teško preznojavanje, razmazivanje maskare, čista neugoda. Zaustavila je auto uz cestu, kad je shvatila da od ništa civiliziranijih pokušaja WC-a. Preostaje joj samo zov prirode i to u prirodu. Paketić maramica u ruku, zaključavanje auta i spremna je suočiti se s groznom istinom. Zastaje prije nego zagazi u travu i promatra svoje cipele. Skupe cipele. S tankom, vrlo elegantnom peticom. I razmišlja, razmišlja...
Crijeva je grubo prekidaju i odmah se sjetila da su ipak u cipelama njezina osjetljiva stopala. Kreće vrlo odlučno. Odlučila je zaći duboko u šipražje, tek toliko da se osjeća sigurnije. Stigavši do jedne čistinice, zaključi da je to idealno mjesto. Na brzinu diže suknju, čučne, a onda...
Dogodilo se i ono nužno zlo nakon kojeg se svi osjećamo kao da smo preplivali La Manche. Iako je potrajalo, bila je sretnakad je i s tim završila. Doduše, niti jedna maramica joj nije ostala, ali to sad više nije bilo važno. Namještajući suknju, na trenutak podiže pogled. Sad je za nju vrijeme stalo. Suknja joj je još uvijek u rukama, usta otvorena, pogled prikovan za jednu obični drveni stupić na kojem se nalazi bijela tabla na kojoj velikim tiskanim slovima piše:
"MINSKO POLJE"
Pitanja bez odgovora, molitva, vlastita nepromišljenost, sve joj se sad to motalo po glavi. Zar će njezin život koji još nije dosegao vrhunac, jer tek sutra ide frizeru, ovako završiti?!? Ne, ona mora sutra kod frizera. Preživjet će. Smislit će kako se izvući iz ovog! Dobro, prvo spušta suknju i poravnava je pažljivo da ne pomakne noge ni za milimetar. Sa svojeg ručnog zgloba skida gumicu za kosu i od svojuih plavih pramenova u dva poteza radi savršeno čvrstu punđu. Sad se samo treba vratiti istim, točno istim putom kojim je došla. Baca pogled na svoje cipele. Sad je tek vidjela da stoji u nečem što nimalo ne sliči na jučerašnju večeru u kineskom restoranu. Ali ni to je neće spriječiti da sutra sjedne u stolac pred velikim ogledalom, obnovi svoje plave pramenove i nagradi se tim užtkom.
Krenula je pažljivo, pazeći da nagazi točno ona mjesta na kojima vidi otisak svojih cipelica. Napokon se opet našla u šipražju gdje je bila sigurna. S velikim olakšanjem došla je do svog auta. Otvorila je prtljažnik i izvadila kutiju u kojoj su bile cipele identične onima koje je već imala na sebi, samo nove. Brzo se preobula, stare cipele je bacila sa strane i mirne duše nastavila svoj put...
ifica
Post je objavljen 28.06.2006. u 23:17 sati.