Očito me, kao dio apstinencijske krize, još peru parapolitičke teme....pa evo i opaska oko jednog djelića trenutno aktualne proeuropske kampanje, koja je živi dokaz da prakse socijalističkog realizma nisu skroz umrle. Uostalom, zašto i bi, ako su donosile rezultate....
Zapravo, da izrazim olakšanje što će se nakon ulaska u EU, hope so, postepeno smanjiti broj prigodničarskih javnih akcija oko tog članstva, napose socrealističkih spotova i TV emisija, popusta trgovačkih lanaca punih žutih zvijezdi na plavoj pozadini, TV kvizova u klasičnom agitprop stilu, ili nemušto uređenih izloga knjižnica poput ovog (kao dodanu vrijednost u EU unosimo pakung nekakve kave?)
Nit' je javna vlast koja god bila, imala suštinskih ideja kako ispregovarati maksimum naših specifičnih interesa (što i te kako neke članice kod ulaska jesu!), niti kako kvalitetno informirati one građane kojih se neke EU stvari više tiču. Uglavnom se prigodničarilo jer je tako lakše, jer su to ipak naši političari i jer drukčije očito većinski niti ne znamo. Pamfletićima i sajtovima koje nitko ne čita, za dan EU sajmićima po trgovima, balončićima i autobusom, a posebno gore rečenim metodama zbog kojih i pišem kako mi je drago da smo napokon na pragu ulaska. I da će se ta kvazieuforije koje niti nema, što prije svesti na svakodnevnicu. NE, ne priznajem izgovor kako je trebalo malo prigodnog igranja mečke u svrhu razmekšavanja građana kod referenduma. Koga su pobogu, ti ukočeni i loši spotovi ili kvizovi motivirali?? Mislim da tajna uspjeha referenduma banalna, ljudi su odlučili i bez toga.
Pišem ne iz ikakve kritike EU kao takve, već o cijeloj raskoši malograđanštine, koja se pokazala kod nas u prigodnom trenutku skore hrvatske bar-mitzve 30.6. Kad to napokon prođe, nadam se ravnijoj EU crtu na elektroencefalogramu, umjesto dosadašnje:
Spotovi
Posebno su mi suze na usta tjerali oni spotovi prije referenduma, gdje u ždanovljevski razigranom maniru defiliraju ukočeni vinari, domaćice ili mlade obitelji ne znam više, u autu na putu prijateljima u Njemačkoj. One za razum prilično uvredljive T-com reklame gdje su svi u bijeloj odjeći, bosonogi i na jahti negdje na Jadranu prebiru po bijelom laptopu uz sumanut osmijeh od uha do uha, kao da su inspirirale i autore EU-nagovaračkih spotova....tko bi pobogu prebacio program kad krenu spontano poput Uvodića deklamirati tekstove tipa, parafraziram "Ah, kad uđemo u EU, moći ćemo ne samo prenijeti ove naše birane proizvode ne bi li ih kušali naši dragi prijatelji iz Europske unije, nego jednako tako prenijeti kući koliko god nam od njihovih kvalitetnih proizvoda upadne u oko, zar ne draga, zar ne????"
Mislim, mi stariji pamtimo socijalizam i njegov vizuelni i PR identitet. Upravo zato i ovo pričam, jer suštinski tu nema razlike. Uvijek je sve lijepo i dobro, samo dobre vijesti, nema problema i kako ih riješiti, većina komunikacije javnošću bila je kao ovakvim spotovima. A svi, baš svi smo na istom kursu, diskretno, bez naglih pokreta i s vjerom u bolje sutra. Ma može i to, ali daj onda nekaj korisno i upotrebljivo, umjesto onog što zna i baba Manda iz Zavalja.
Pa eto, zato što su ipak milijuni potrošeni na te besmislene spotove, pitam se čemu? Potrebni sigurno nisu bili, čak i što god mislili o stanju hrvatskog duha danas ![no](https://blog.dnevnik.hr/img/hr/smiles/no.gif)
TV
Upravo uz ono gore rečeno, spadaju i prigodne emisije, najuočljivije one na javnoj televiziji. Koncept je naravno, suštinski netelevizičan, nemoderan i neinformativan, jer svi znaju, od tvoraca do gledatelja, da se radi o propagandnoj emisiji namijenjenoj za drijemanje na jedno oko, gledajući prilog o malim zanatima i prenošenju tradicije grnčarstva s koljena na koljeno u belgijskim provincijskim gradićima. A recept uvijek isti: mlado i još nepotrošeno lice voditeljice kojoj bi takva emisija zapravo trebala biti neko kaljenje (ekvivalent izvještavanju s placa), dizajn iza njezinih leđa minimalistički i uključuje žute zvijezdice, tonalitet je nekonfliktan i mora biti što motivirajući i sa što manje odstupanja, prilozi su iz studija drugih zemalja ne bi li promovirali razumijevanje, napose multikulturalizam, ima tu malog poduzetništva, manjina, prekogranične suradnje, svežanj kulture, pokoji simpatični ekscentrik s nekom svojom specifičnom fantazijom tipa vrt skulptura patuljaka od šimšira da se pokaže kako u EU ima i neke živosti...kako to Hladno Pivo kaže "lagani dvokorak uz puni želudac". Ako ima krize, onda je ona predstavljena smirujućim tonom financijskih stručnjaka i ministara koji će na visokom nivou sve to razriješiti u narednom periodu uz puno zalaganje i ozbiljnost svih članica balablalabalalalablabla.
Kao TV dnevnik 80'ih.
Nije baš Sjeverna Koreja, ali sve pršti od svečanog presijecanja vrpci i poruka kako je sve pod kontrolom.
OK, priznajem, možda i jest sve pod kontrolom.
Možda je u cijelom Beneluxu zaista glavni događaj međunarodni sajam petunija, a svi Slovaci duboko promišljaju transgraničnu kulturnu suradnju. Ali nekako sumnjam u to.
No jednako tako pretpostavljam da će se ta emisija i dalje nastaviti emitirati, takvih tema nikad dosta. Kao europska sterilna verzija "Globalnog sijela"...
O TV kvizu "EUnigma?") kojeg nisam izdržao cijelog odgledati mogu samo reći da sam znao pobjeđivati u višim razredima osnovne škole na kvizu "Tito-revolucija-mir". Rasturao sam neprijateljske ofenzive i zaključke AVNOJ-a. Opet oni stariji, znaju koncept i svrhe koje je promovirao taj "kviz". Pa ću samo reći da je to suštinski isto.
I konstatirati kako je eto, i HTV shvatila svu pogodnost nekih povijesnih i provjerenih komunikacijskih metoda zemalja realnog socijalizma. Što je u redu, nitko se nije pametan rodio i ne mora se sve uvijek izmišljati iznova. Ako je to u koprodukciji s EU, eto onda dodajem i "Praktični Europljani".
Ostalo
Osim plakata i onih brošura koje bi se u knjižničarstvu nazivale točnim izrazom "efemerna građa" a koje sam gotovo siguran da nitko nikad nije pročitao od korica do korica, makar i bilo tek par tih korica, postoje i oni informacijski EU centri za građane.
Bio sam prisutan u jednom tom centru kojeg sam tek došao razgledati, kao vjerujem, i većina ljudi koji se tamo zabunom nađu, kad je jedna djevojka došla doslovce pitati kako joj mogu pomoći u vezi stipendijskih programa u EU za studiranje.
Trebalo je barem deset minuta da joj gospođa na pultu objasni da svrha informacijskog centra NIJE pružanje ili aktivna asistencija u pronalaženju stvarnih i konkretnih informacija u vezi tisuća potencijalnih potreba građana oko još više tisuća EU pitanja koje ih tište. Nego tek da generalno upute kako postoje EU internetske stranice i mrežna mjesta, te još općenitije brošure gdje bi nakon traženja, onda građanin mogao pronaći barem neki odgovor.
"Draga gospodična, onda bi bili komercijalna agencija za usluge informacija", reče službenica wannabe stipendistici. I pokaže joj prstom prema kompjuterima u diskretno osvjetljenoj dvoranici, s namještenom početnom stranicom europa.eu.
Doduše, toliki i tehnologijom i osobljem opremljen info centar u samom srcu grada i nije baš jeftin što jest problem EU, ali obzirom da je sve države (odskora i mi) financiraju iz svojih budžeta onda je i naš problem, pa se opet pitam - čemu.
Osim prestiža radi.
Još samo da prođu i ta tjednima kao državna tajna tretirana "iznenađenja" u proslavi na Trgaču a za koja se ispostavilo da su mini smotra folkora uz Marka Tolju i pitki jazz, pa malo Jinxa i ostalog "za mlade"....ah da, bit će i Die Angela. Političari su danas ionako najveće pop-zvijezde. Ne sumnjam da ćemo doznati u kakvom je apartmanu odsjela i što su svi blagovali u svetoj noći našeg EU krizmanja.
Držim fige da i njima i nama ta večerinka nikada ne prisjedne ![zubo](https://blog.dnevnik.hr/img/hr/smiles/zubo.gif) Oznake: EU, PR
|