Cheesteeleeshte

srijeda, 19.11.2008.

"Koliko znaš jezika toliko vrijediš"


Pomalo (blago rečeno) popujuća cliche parola, koja se doduša ruga ustavom istaknutoj ravnopravnosti bića u svemiru i pravima čovjeka općenito, ali - nekako je baš u modi. Ne da nije dobro za vlastitu uljudbu znati jezike, au contraire. Pogledajte Ćiru Blaževića.
No, fakat, koliko je to jezika za današnje pojmove ili apetite - dovoljno? Moramo li učiti i novosti iz slanga, tj. uličnog govora? I on može za starije generacije spadati u strane jezike.

Strani jezici (čitaj: jezici raznih Gazda) naravno, utjecali su i na domaća narječja, pa dok Dalmoši jedu maneštru zirkajući kroz škure, mi se davimo u ajngemahtecu od grincajga zastirući kuhinju firangama. Pa ako je cilj tolikog učenja stranih jezika (a da nije vezan uz posao), biti još i Europskija bića i tijela od onih koja trenutno jesmo (nikad dosta uljuđivanja, viče Ćaća Sanader), eto onda i baba s Komiže ili sa Sutle da popune mozaik ponosa, kako smo oduvek bre bili barem malo EVropa.

Najsmješnije i najneobičnije mi je ipak što smo stoljećima bili u državnoj uniji s Mađarskom i unatoč svim urbanim mitovima i pjevanim elegijama o Hedervaryu koji nas zloćko, sve hoće "pomađariti", jedino u slučaju (samog po sebi svjetski endemskog) mađarskog - jedva da se u hrvatskom osjećaju sva ta silna stoljeća personalne i inih unija. Osim što u imenima nekih našijenskih gradova stoji "var". Od mora ljubavi, ostao je samo var... rekla bi umjetnica.
Ta čudna i presedanska neukorijenjenost milog nam Ugarskog u puku (dok su Švapski i TaLJanski rezali kroz puk kao nož kroz putar) još je jedan dokaz da su Mađari zapravo Alieni naughty
Niti Srcu Najprirasliji Ugarin Igi ne zna više-manje ništa od jezika svog davnog genetskog koda, osim "fekete". Ja sam još naučio i da je "kiš"- "mali". A toliko godina smo bili kao prsta dva jedne ruke...

Uglavnom, opirali se mi ili ne stranom utjecaju
Image Hosted by ImageShack.us


kažu da nam trebaju strani jezici. Mogu razumijeti profesionalnu znatiželju ili životnu potrebu. Neki koje znam pak uče jezike jer jednostavno žele recku na opasaču, "jedan manje, još samo par stotina".
Za one lijenije (normalnije?) postojali su uvijek lingua franca, po jedan univerzalni jezik za epohu, od latinskog, francuskog, danas engleskog. Iako potonji ne pali u mnogim butigama Francuske i Italije, koliko sam se i na svoje oči uvjerio. I u Španjolskoj u Toledu, skupina mladih od cca 20-ak godina kojoj smo se obratili na engleskom, doslovce svi zajedno nisu mogli iscijediti prosto proširenu rečenicu odgovora na engleskom. U njima neka tajna bezimena, u njima ona suza braće Latina....

Najnadrealniji mi je bio odgovor dvoje mladih Mariborčana (inače super gostoljubiv grad i sve 5, dakle izoliran slučaj!) na upit na hrvatskom gdje ima dobar restoran. Naravno da su razumijeli, ali odgovor je, smišljeno prema Bosancima kakvi jesmo jel'te, krenuo sa "You go left, and then down the street...." Globalizaciji unatoč, vidim da smo se mi, nekadašnji pilići u pionirski na mikroplanu globalizirane Tamnice Naroda, ponekad i definitivno odalečili bang
Uglavnom

Fanatici

Poslovno sam sreo jednu Poljakinju Varšavljanku koja po Hrvatskoj, Slovačkoj, Češkoj i inom slavenskom svijetu piše doktorat (koji nema veze s jezicima nit je ona jezičarka ili slavistica ili sl.). I osim što engleski, njemački i francuski pije kao vodu, cura je razgovor ugodni naroda slovinskog obavila sa mnom na solidnom hrvatskom. Uglavnom naučenim na tečajevima u Poljskoj, slušanjem mjuze i tek 2-mjesečnim peglanjem na licu mjesta. Ipak, zna i prepoznaje i naša kajkavska, čakavska, ikavska i ina narječja. Ako bi za kriterij "poznavanja" jezika uzeli da je to sposobnost čitanja stručnih radova na datom jeziku (ne nužno ni savršenost izgovora), slovenski više nego razumije, srpski ili bošnjački ne treba posebno ni isticati. Češki & Slovački tako i tako rastura (svo to slavenstvo malo malo pa je u srodnim parovima, tu su i rusko-ukrajinsko-bjeloruski kombosi koje veli da može razlikovati i čitati) a ne sjećam se je li i što još u taj galimatijas od 7,8 njojzi rođenjem inače stranih jezika, još dodala.
Off the record, štono bi angličani rekli, omiljeni regionalni bend istomimenoj je, između mnogih favorita uglavnom novovalnog izričaja - Aerodrom. Kaže da se sva ta scena (pa i Pađen) u Poljskoj 80-ih opasno presnimavala :). No dobro, sačuvao sam obraz informiranijeg insidera pitajući je jesu li presnimavali i Željka Brodarića Jappu.
A jadna - kada, misleći da ga zapravo preporučih, krene googlati cerek


Moj profesor srednje generacije na faksu tvrdio je za studentske novine da aktivno barata sa engleskim, njemačkim, talijanskim, španjolskim, portugalskim, francuskim i ruskim. I pasivno nizozemskim. Svaka mu izabranica iz navedenih pojedinačnih nacija dala. Ljudi stvarno imaju volju. Al' kažu i da ako jednog iz skupine, jal' germanske, jal' latinske, savladaš - da ostali čunjevi lakše padaju. I naravno, da se pipa najbolje otvara kada proživiš 6 mjeseci na stranom terenu ciljanog jezika.

Evo recimo, od stalnijih posjetilaca ovog bloga za koje znam....Dadi bacsi, prema tvrdnjama zajedničkih prijatelja, navodno aktivno govoreći ih, barata s većinom srednjoeuropskih slavenskih jezika + mađarskim + engleskim +... ? Kopča je, uz standardne anglo-germanice, npr. svoje znanje češko-slovačkog višegodišnjim boravkom na licu mjesta, doveo do stanja da bi mogao prepoznati Slovaka koji govori češki. To su već ozbiljno niske statističke brojke :) .
Mislim da bi mi trebao cijeli eon postojanja i to potpuno predanog jednom cilju, kada bih se npr. išao igrati i pokušavao naučiti prepoznati Valonca koji fingira Flamanski :)

Stvarno imam dojam da više ljudi nego ikada zna više jezika, trebali li im isti uopće za nešto važno ili ne. Barem u ovom urbanom dokonom Ze-Ge okruženju po kojem bazam.
Kao, globalizacija - pa bolje da mi to unaprijed naučimo, prije nego nam nepriznavanje iste naudi?
Sretnem ne jednu poznanicu/poznanika u ozbiljno odraslim godinama koji trčuckaju po ulici "Book, idem na francuski, znaš da sam upisao tečaj kineskog, evo završila sam perzijski kod Iranaca". Jedna od mojih sestrični u bijelom svijetu završila, i to jedva - Japanologiju. I nikad nije otišla u Japan, niti minute radila u, oko i uz Japance. Veli da to uglavnom za njih obavljaju drugi Japanci sa znanjem naših jezika - a i ako ima suprotnih slučajeva, već je odjezdila drugim vodama. Al kaj da radi, kad joj je kao tinejdžerki Veliki Buda iz Kamakure bio tako cool...

Ja (magarac na drugom mjestu)

Koliko vi jezika znate? Koliko je dovoljno? Kad to stignete uopće 'zbavit? Ja s djetetom i obvezama nakićenom svakodnevnicom mogu samo zavidno gledati sve te pohađače tečajeva.
I zacementiran već duže vrijeme u nepromijenjenoj statistici vlastitog znanja stranih jezika (kriterij za razlučivanje vode od vina dakle nek bude čitanje ozbiljnijeg štiva na istom za pasivno a verbaliziranje iste razine kao aktivno). Koje znanje bi ( kakvo je da je, ali ipak), podijelio na

Jezici za Curriculum Vitae:
- engleski aktivno
- njemački pasivno
- latinski vrlo pasivno (prije bih rekao zahrđalo, no pitanje je jel' se to uopće "za ozbač" broji kod modernih poslodavaca?)

Ostali jezični ispadi za napumpat brojku i fejkat eventualno nekom manje regiji vičnom stranom poslodavcu:
- srpski (urbani i provincijalni, hvala JNA - ne mogu bre da se ne pohvalim kako sam punih 10 sekunda kuvao neku ribu u Zaječaru (doduše Vlajinju koja slabo besjedi srpski) i predstavljao se da sam Peđa iz Beograda )
- bošnjački (nekakav srednjo-bosanski kakvim ga zamišljaju mali Muje iz Zagreba, a najmanje finese sarajevskog specifičnog šuškanja)
- slovenski (oziroma 75 %, ampak čist dovol da ne bi blo problemov v trgovinskih, carinskih in davčno plačnih razmerih na državnoj meji)
- makedonski: 30 i više (?) % u čitanom stanju
- češki : pa recimo žive vage 10 % (Líbíš se mi krásna holko!)
- slovački: ajd' barem 11 % ( jer sporije govore; uostalom, kad bi svi ti u džuture slaveni sporije govorili, navukli bi bez problema makedonskih 30-40-ak %)
- talijanski - 5 % ( osnovno, lijevo, desno, molim, hvala, kava, gdje, zašto, ostala egzistencijalna pitanja i nešto zabave i sporta, ali kad bolje razmislim filtiranjem kroz latinski i uz kraće stanke - navuklo bi se do čeških razina)
- ostali jezici: neuspjele fraze i refreni pjesama za pravit' se pametan u društvu negovornika konkretnog jezika
- nizozemski - u biti teško odredivo, napisan je zapravo varijanta njemačkog, iako to niti mrtvi nizozemci ne bi priznali. Izgovoren je pak čista travestija ikakvog jezika, uronjen u hračkanje i zgrčene sufikse i prefikse. Ali znam po sebi kako sam u mjesec dana niskozemskog boravka jednostavno odlučio u čitanju koristiti znanje njemačkog plus što engleski ionako svi tamo ponosno govore.

Djeca

Klinci su zakon. Što oni sve mogu progutati odjednom, ne može niti jedan obudovjeli, sredovječni korumpirani mozak. Malena Od Kopče nema u svojih 5 krhkih godinica nikakvih problema kući pričati hrvatski, u međunarodnom vrtiću engleski, a na ulici i u parku mami prevoditi sa finskog.
Kućni Džepni Prijestolonasljednik Ferdinand od Tri Godine je uz Tomicu u svoj svijet pomalo pripustio crtić Dora Istražuje u svoja jutra i večeri, a u tom crtiću traži se od djeteta interakcija i odgovaranje, pa tako i na engleskom. Sve bi bilo super da smo nastavili tom utabanom stazom brojanja na engleskom do 5, šokiranja bake i djeda kad je Grosfater Nemetzu rekao "open the door" i "watch out!", a baki tj. "Granny" da je on "big" a ostala djeca su "little".
Kada nam je pak ponestalo Dore s DVD-a, tj. kad uđosmo u opasnu repeticiju prežvakavanja jednih te istih, okrenuo sam se internetu. I ne gledavši što i kako, skinuo Doru na srpskom i odmah vruću poslužio nasljedniku. Prvo je bilo "kakva je to Dora koja čudno priča?", a onda je nakon inicijalnog odbijanja, krenula manija: "hoću još Dore na srpskom!!". Koja pak u srpskoj verziji nema dodatnu konverzaciju na engleskom, nego na španjolskom. Totalni kaos, da ne velim Haos, ali pokušajte se vi oduprijeti željama malog fanatika. Tako da sada znade i ponosno svima objavljuje - da su npr. vatrogasci i "bomberos" te da se, osim uz ljestve, spuštaju i niz merdevine zubo

Najviše Rangirana Među Suprugama

Izdvojen slučaj Pojednostavljivačice. Koliko god bila odrasla, ljupka i obrazovana, njoj je jezik i dalje igra i fućka joj se za pravila. Novozagrebački slang, te pokoji progutani sufiks je tek samo jedna od obilježja, ali zaista - zašto to uopće spominjati kad to, skupa s ostalim kolokvijalizmima i lokalizmima, postaje ionako standard mnogih voditelja na Svetoj Hrvatskoj televiziji?
Zanimljivije je da će hladno i ne jednom, izmisliti npr. novu riječ ako joj je trenutačno zgodna. Neki dan je rekla da ima nova tura veša iz mašine i da ga treba dobjesiti. Naime, na postojeći veš na štriku (da, nemojte se zgražavati - namjerno i stalno koristim šatru, ovaj blog nije roman Pavla Pavličića!) - dodati još veša.
Kad smo bili u banci u Bratislavi koja se zove "Slovenska sporitelna", odmah ju je označila kao "Svinjska sportelina" a tako je i ostalo za vijeke.
Matična mliječ (koju koristimo u amaterskim pokušajima podizanja imuniteta Malog Kralja kako ne bi svaki tjedan hodočastili pedijatru zbog silnih viroza) dobila je nadrealističku etiketu, citiram: "Milky milch" . Pa tako isto dragoj Mliječi i ja uredno tepam, zaboravljajući polako sam originalan naziv.
Nije joj niti problem onomatopejizirati ili tek toliko izmisliti riječ u zamjenu za neki opis ili postojeću riječ koje se ne može sjetiti "ma, zafrljandalo se skroz, morala sam prerezati". Morat ću stvarno početi zapisivati svo blago novogovora Držačice Svih Kutova Kuće...

Slang i šatra

Ponekad je to kao da naučiš novi jezik. Ja jedva plivam u novim lokalnim izričajima moje okoline, pa tek zamišljam kako se znoji neki Dalmatinac - i pari mi se - obratno, naravno. Ako je jezik "živa kategorija", šatra je hiperaktivna varijanta.
Kao starom prdonji, ali prosim lepo i objektivno - nešto od tog novog slanga mi stvarno ide na ganglije. O "direktore", "bilo je SAMO TAKO" i sl. sam već pisao. Ima toga i uvijek još.
Skužio sam da je npr. moderno nekome pokroviteljski reći "FrendE". Odlično se nosi uz usvojenice iz srpskog mafijaškog okruženja kojim je očito i naše fascinirano, pa sad svi spominju nekakve "utoke" kao da smo u dobu mitskog deseterca.

Doduše, šatra je duša i srce grada, bilo kojeg. Niti oni koji ništa ne znaju o engleskom ili cockneyu, kada su npr. gledali Dela i Rodneya u Mućkama, jednostavno su znali da oni govore nekim svojim lokalnim šatrovačkim i da ih on više nego obilježava i govori o njima i kvartu iz kojeg su, nego neki sociološki rad. Šatra je i izvor zabave, smijeha i internih zgoda. Ona je i Identitet. Npr. i onako kako to opisuje Židak, kada mu se novinarsko pero ne trese previše od krigle piva viška.
" Lepi je stari “boys”, stara škola navijača, koji je pratio Dinamo po Beogradima, Banjalukama i Newcastleu, nije iz nove generacije navijača, koji grizu ograde i stolice kao “čips”. Špreha mu je originalna, pa će umjesto bok reći “bokšić”, kad se odlazi na spavanje to je “ćorluka”, kad ga zazebe oko srca onda je - “zebec”. Kad se nema love kazat će da je “suhoparek”, pa konobaru navijesti da je “vesna pisarović” (zapiši dug), ali, kad se ima onda je “platini”. Runda u kafiću je “darko rundek”, a kad vidi dvojicu policajaca, ne može izdržati a da ne pita: “Dečki, kaj se oblačite u istom butiku”? Kad se opraštamo putna runda je “putin”, itd."

No, za kraj evo meni kultno iritirajuća nova kovanica - i baš me briga ako me pregazilo vrijeme u smijanju istoj:
"Brijem DA DA". u zadnje vrijeme kokodaču sa svake strane na koju se okrenem.
Briješ DA DA? Brijaćemo DA DA? Kaj brijete DA DA? Jedino pozitivno je što ima dadaistički prizvuk.

Aj budite dobrI, frendovi i nemojte mi bit u banani.

- 17:37 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.