|
Vidim, svi su se raspisali o ubojstvima, mnogi bi se već i selili iz Hrvatske i Zagreba, a ima tu i (meni, al' to sam ja, kajatumogu) patetičnih "E pa domovino majčice ja ti sina ni kći neću dati, da mi izgine na tvom prljavom pločniku, ako ikad budem imati djecu, bit će to daleko od ove jebene države za koju se nitko normalan ne bi borio da je mogao zaviriti u budućnost."  hiperventilirajućih kolega blogera.
Ljudi, sugrađani, sudržavljani, evo unatoč što je tema poput gljive iznikla na svim blogovima najdemokratskije je da davim i tupim svojim pjesmama koje ne viču mnozi - na vlastitom blogu. Pa tko želi, nek izvoli čitati ovu katastrofalnu dugu (da da, znam, znam, brzo pišem i slabo sažimam) kobasu-vježbu iz daktilografije na tekuću temu...
Jel' nas to ima ili nas je malo, al' smo govna? Jesmo li baš svi nesposobni, kljakasti, pa da je sve što se u mort naš svagdanji, i od medija ovih dana namiješalo - mora postati cement za vijeke vijekov'? Jel' stvarno u Americi ili Europi i na njihovim prljavim pločnicima tako sjajno, bez kriminala?
Što je to uostalom tako novo a da se prije nije zbog istih stvari trebalo reagirati, ako baš tako hoćete? Naravno da NE smjenama. To mi je presmiješno, u dramatskoj objavi došli Karamarko ili Šimonović i...? Al' će se promijeniti stanje 
No, što ste takvi defetisti? To neučinkovito i negativističko klajnburgersko zborsko zgražavanje više deprimira od tih "kruške i jabuke" pomiješanih ubojstava, oko kojih su svi sad u džuture odjednom izgubili glave. Te misle da smo u Bejrutu. Ili Beču, gdje se to sve, gle čuda, događa svakodnevno. To ne znači da opravdavam stanje ičim, nego da u Beču nisu izgubili glavu.
Porta me je potaknuo na razmišljanje svojim već patentiranim udri u vugla odgovorom na ovom blogu, ali nije samo pitanje jel' toga i koliko bilo prije, nekad, oduvijek, te da li imamo samo lijepa nostalgična sjećanja na mladost, gdje mediji nisu imali niti toliko prostora da divljaju nekontroliranim izvještavanjem sa svake scene ubojstva i objavljuju najsočnije slike s istih.
Dobro, malo uvodno o medijima, jer u priči imaju dvojaku, ako ne i tro-jaku ulogu...
Najmanje bitno je što trenutnu histeriju, čisto radi naslovnica, pothranjuju i pomoću, meni (i Eegoru) u oko upalim novokovanicama koje svi papagajski ponavljaju, poput dramatske, zloslutne, u svim novinama i medijima omni presentae i pomodne, doslovce i uvijek jednako napisane/izrečene rečenice u zadnje vrijeme
- "Duge cijevi su na ulicama".
Duge-cijevi? OK, da da, misle na puške. Što to onda ne vele? Ne bi bilo tak' dramatično. Da ne velim romantizirano, jer upravo takvim efektom žele povećati tiraž-gledanost. I potkuriti malo paranoju građana, iz iste lukrativne svrhe i zbog ničeg drugog korisnog.
Ja sam ulicom P. Hatza igrom slučaja prošao ne samo neposredno poslije ubojstva, vraćajući se na posao s pauze, nego i popodne. Nikakvih dugih cijevi nije bilo, osim onih građevinskih od koji su sastavljene skele, koje su stalno barem u nekoj od ulica. Možda je bolje da ih je bilo, ali naravno, ne tamo nego negdje gdje to ima smisla - npr. na izvoru i uzroku dešavanja. Eegor bolesnom maštom i političkom nekorektnošću ide i dalje, pa ima asocijaciju na crne porno glumce koji bauljaju po cesti, kada čuje tu papagajsku kovanicu...no to je već  offtopic...
Bitno je što pišu isključivo da zarade i tu više nemaju nikakvu informativnu ili nedaj bože, edukativnu ulogu. Mediji postaju i sam generator problema, uzdižući crnu kroniku i njene junake kao establishment interesa u ovom društvu, umjesto da isti tonu na marginu, a represivni aparat dela tiho i učinkovito u pozadini. I to čak i da pretpostavljeno nisu politički kupljeni mediji, kao što jesu - pa im je to ionako onda cilj. Prati ljagu s jednih mafijaša a druge valjati u blato, ovisno o kojem se mediju radi.
Jedna strana problema je specifična društvena situacija koja je rodila i specifičniji kriminalitet za novije doba, a koji se, kada se ljudi krenu žaliti, počne umiješavati u bosanski lonac skupa sa odvajkada prisutnim uličnim i strogo osobnim situacijama ovog "nešto između" društva. Pa dobiveno varivo prolijevaju po naslovnicama. Nemojmo zamagljivati problem i bolje je odvojiti iste i odvojeno ih rješavati, svoj prigodnoj sociologiji "gle kako raste stopa nasilja" unatoč.
Ljubomorne ili u parku posvađane tinejdžere koji se tuku, bodu ili pucaju, u isti koš trpati skupa sa politički motiviranim i mafijaškim ubojstvima - odgovorno tvrdim - da nije dobro. Osim za osnovnoškolske zadaće iz kvazipsihologije-sociologije pune općih fraza o nasilju ili njegovom porastu u našem društvu. Što je sad manje bitno, osim ako nije doktorat na tu temu s istinskom analizom.
Jer se protiv njih bori (a to je bitno) potpuno različitim sredstvima. Jer su proizvod potpuno drugačijih situacija i uzroka, s potpuno drugačijim posljedicama po sve nas. I našu sigurnost. Pa je nezdravo servirati građanima oboje istovremeno i pod zajednički nazivnik, iako ga na prividno imaju (pištolj + spremnost za uporabu istog, pa kak je to moguće suseda pa toga ni prije bilo blabla). Mojih 2 centa - jer ipak, posebnom brigom o svakom od tih, cijelim svemirom odvojenih, problema se jedino možemo i učinkovito oduprijeti.
Druga strana ove, tim prisiljenim gulašem stvorene defetističke reakcije sugrađana - su mediji.
Glave na kup
Rekao bi Otto Barić (ili Otto Hoffman?). S mojim prijedlogom, da se prije nego što se uopće prijeđe na tzv. antimafijaški zakon i sl. - bilo kako popravi onih barem 90 godina lošeg policijskog rada svih post-K&K režima koji su protutnjali.
Otkazi NE na slijepo kao što ćaća Sanader kozmetički nudi pod "rješenje" - već ako osobe, tko god - ne mogu pratiti novi (pre)ustroj. Nemamo baš more kandidata, pa da se i ima mijenjati u džuture i još kog zatreba. Poučak Karamarko, tj. Sjaši Kurta...bah.
Ali zato prijetnja otkazom da visi svima, do zadnjeg načelnika i prašinara-vucibatine. A novi ustroj ne bi bio ništa drugo nego napokon više uzeti uspješnu zapadnu policiju (ako je ima, ako ne - onda neke istočne batinaše) za uzor i doslovce je prekopirati. Nema još autorskih prava na policijsko postupanje. Zasad. Pa treba požuriti. Iskopirati sve - od propisa, do odora. Ako treba, i naziva, ionako je "policija" etimološki uvezena riječ. Nek se zove kroatiske politie, whatever.
Dok se isti dečki ne izdrilaju do automatizma i robotske reakcije na date situacije, sigurnost nakratko preuzima vojska. Full oprema, borna kola i tenkovi. NEDEMOKRACIJA. E, TO su onda istinski napokon te famozne duge cijevi. Barem par metara tenkovske cijevi parkirane pred skupljališnim ugostiteljskim objektom mafije, narodnjačkim klubom, omiljenom kockarnicom ili pak najgorim zlom od navedenog, sjedištem bilo koje političke stranke. Zadnje od navedenog - neprocjenjivo.
Briga me ako karikiram  Ima načina, čak i da je situacija ne znam koliko teža od nekih ranijih, a mislim da nije. Ne kužim čemu ova armagedonska kuknjava.
Mafija
Potrebno je da svako tko se bavio politikom, od socijalizma do kraja 90-ih napokon odustane. Dobrovoljno, ili uz pomoć "dugih cijevi" privremene hunte ili na sreću sve izglednije - biološkom uvjetovanošću. Sa sumrakom stare garde političara trebao bi vremenom izblijediti i jedan način razmišljanja, pa tako i sadašnje spone, sve te priče "Zagorec je od HDZ jezgre, Petrač Mesićev". Stara garda funkcionara funkcionira  ništa drugačije nego kako se to radilo i u komunizmu. Državna bezbjednost i tajne službe SFRJ su nadzirale tada postojeću mafiju i kriminalce, čak im i osiguravali pasoše da za njih obavljaju mračne poslove poput naručenih ubojstava ili potpomažu trgovanje oružjem, uglavnom ionako poluilegalno i u vlastiti džep, raznim pokretima otpora, zemljama pod sankcijama ili "prijateljskom Iraku" preko luke Bar.
Politička struktura nastala 90-ih na zgarištu Neprirodne Tvorevine samo je situaciju prilagodila i nastavila u sličnom tonu.
Ta iščuđavanja "Gle Mafija" donekle shvaćam jer je Mafija v.2 bila različita od stare, s novijim modusima operandi i političkim backgroundima, ali to je po prilici tek, zbog rata uznapredovala i promjene sustava na kapital orjentirana, verzija sličnog državno blagoslovljenog kriminaliteta.
Samo što se tada nije pisalo bombastičnim naslovima i izvještavalo na prednjicama novina, barem oporbenih - kad ih i nije bilo. Tko je znao od smrtnika? Rijetki.
Sjećam se doduše u dva navrata 80-ih kratkih izvještaja sa suđenja Albanskoj mafiji u Zagrebu. Veliko suđenje, velika mreža ljudi, ali štura reportaža. I idemo dalje, u nove pobjede. Ti su ionako nastradali jer nisu imali pravi background.
Ljudi su danas, na sve što i jest istina, postali i paranoični, sve zbog te medijske, papagajske, plitke slike "mafije". Koja samoj mafiji i odgovara. Velike ribe ćemo npr. smatrati zaslužnicima ili se čak za obiteljski album s istima na brzinu, na nekom domjenku uslikati. Bitno je da su "oni drugi" zapravo mafijaši.
Primjer svega što već muti prosječnu glavu... čovjek kojeg znam, iako se čini inače razuman, mislio (pače - siguran bio), da je otac djeteta koje se s njegovim igralo na plaži - mafijaš. "Imao je kratku kosu, kao ti (!  ), onako lagano nabildan i zlatni lanac, strašno koji nadrealizam kad sam skužio da kao normalno, pričamo"
- "zato misliš da je mafijaš?"
- "pa da, sad sam ti ga opisao. Veli da ima kafić. Znaš da svi oni imaju nekakav kafić"
- "Ček' - reperska zlatna lančuga ili deblji lančić?"
- "Deblji lančić, ali isprepleten kao lanac. Ma mafijaš, nema greške".
Tako je. Bitno da NE izgleda kao saborski zastupnici, cvijeće našeg odabira & odabira manjina i dijaspore. I trbušasti političari, oni uvijek prođu lišo među narodom. Evo pak divlji mix tog dvoje  :
Opći kriminalitet
Kad sam bio klinac, u mom kvartu koji je BTW najbliži pojmu centra grada, postojala je doslovce carina i nitko nije mogao proći čim padne noć. a da ne bude barem ispitan kud će, što će, iz kojeg je kvarta. "Martićevci" su izbijali zube, mlatili lancima, kad je ponestalo za cugu, bogami i opljačkali prolaznika. Kada sam išao u Jabuku redovno bi strepio a barem svaki treći puta bio na šumskom putu napadnut od strane "šminkera"....
Znam da ovo danas po parkovima izgleda zloslutno, ali...prije, dakle, zlatnih 80-ih, jedino nije bilo medija da zabilježe sve te šore i sve te 5:1 koje sam i ja ponekad uživo doživljavao, čak i usred bijela dana u tramvajima...
Kad sam diplomiravao, naišao sam na statistike koje su pokazivale, a i danas su takve, da je opći kriminalitet, tuče, nasilje, ubojstva, razbojstva, krađe, isti ili sličan oduvijek. U Domovinskom ratu još i manje, obzirom da su "obični" ljudi i više bili doma - a bogme i neki potencijalni kvartovski ili obiteljski troublemakeri bili odsutni.
Ima i jedna pogrešna slika koja se fura cijelo vrijeme. Kao, osobna sigurnost Građana je nestala sa mafijaškim obračunima i mafijaškim profi ubojstvima. Ne, to je najčešće svijet za sebe. Ona istinski nestaje u trenu kada opći kriminalitet, nasilje, ozljede, krađe i sl. dovedu do toga da se u ZG neće moći izaći na ulicu. A to se (još) nije desilo. Nadajmo se da niti neće, koliko god raste (mislim, ali nisam siguran) broj pljački nego prije, ili jednako/više bitno bilo pohvatati naše lokalne camorranese i (još jedan uvozni BG izraz koji mi ide na ganlgije) "tvrde momke s asfalta".
Jedinstveno rješenje za oboje, ako ga već treba tražiti, za početak bi bilo k'o što rekoh - malo policijsko-vojne države na djelu. Pa i na uštrb nekih komocija građanskog društva, you can't make an omlet without breaking some eggs, rekli bi stari anglosaksonci. Ne moramo se odmah svi iseljavati i uskraćivati društvu djecu, kao u blogerskom prijedlogu s početka. A i ne mora ta policijska država odmah biti hunta koja s džipa kosi studentske prosvjede. No, svakom slučaju ne mora biti Sanaderovsko kozmetičko smjenjivanje.
Promijenile su se dvije stvari kod tog općeg, nemafijaškog, kriminaliteta. I tu ne mislim na nasilnost, jer je to dvojbena kategorija. OK, rat i sve, ali ipak....
- Vatreno oružje kao sve korišteniji weapon of choice
- mediji kao medijski pokrovitelj svog tog nasilja. Jednako krivi za njega neopreznim promoviranjem, kao i stvaranjem neučinkovite histerije. Pa se traži krivac. Politika. A kod općeg kriminaliteta treba poći od kuće, doma, izbe, gnijezda. I od tamo graditi, dragi moji sugrađani. I oni koji su roditelji
Mediji
Ma, sve sam već rekao ili barem natuknuo. Crnilo i kult crne kronike, uzdignut na prvu stranicu. Naravno, bez rješenja - osim što se vrišti i sugerira da se odselimo. E BAŠ NEĆU.
|
)
