|
Imao sam nešto drugo na umu, ali ne odoljeh se osvrnuti na nedavnu, tobože nogometnu vijest. Hajduk je u Osijeku pobijedio golom iz akcije koja je započela kažu, time što je Hajdukov igrač igrao rukom. Irrelevant. Svi se domaćini digli na zadnje noge, a publika žestoko i zborno do kraja utakmice vikala: "Cigani, cigani". Standard koji se zapravo duboko uvukao baš u nogometo-loptačka zbivanja.
Ipak, izdvajam dvije reakcije iz Hajduka, od kojih je još zanimljivija činjenica da baš nitko niti u jednom mediju koji je prenio iste izjave, nije primjetio nelogičnosti:
'Ne znam zašto su nam vikali 'Cigani, cigani', ničim nismo zaslužili takvo vrijeđanje', tvrdi trener Splićana Vučević
Iko Buljan razočaran: Navijači Osijeka su nas vrijeđali najgorim mogućim rječnikom.
Znam da su nogometaši posebna sorta (zbog stalnih treninga, jel'te) uskraćenih za uobičajeno obrazovanje, društvene vještine i još štošta. Ali dečki, mislite barem na public relations.
Ime jedne etničke zajednice koja je doduše službeno Romi, ali i oni sami bezbrižno koriste i "Cigani" - nemre figurirati kao javno medijski iznesen argument za "najgora moguća uvreda". Dapače, po logici stvari, same takve izjave su zapravo uvrede za iste.
Doduše, "Cigane" u društvu još figurira kao uvreda, implicirajući da su isti sinonim za lopove & grabežljivce i štatijaznam, no to ipak govori više o nasljeđenom društvenom fenomenu, nego o logici iznošenja iste indignacije u javni medij. Bili tići moji.
I BBB-i koji svakom kog vidite pridjenete jednu preventivnu "Cigane".
Osim - ako se svi danas i ovdje slažu da su Cigani sinonim lopova i kradljivaca? Buljan nije dvojio.
Dodatni fenomen je što su Cigani iliti Romi neuobičajeno flegmatični na sve to što bi prosječnog ljevičarskog dokonog borca za ljudska i njihova prava izbacilo iz takta.
Sjećam se utakmice jugoslavenskog kupa između Dinama i Zvezde na Maksimiru 1983 na kojoj sam bio nazočan, a blizu mene među dinamovim navijačima stajala dva ciganina. Još s onim smješnim retro navijačkim kapicama.
I izađu igrači Zvezde na zagrijavanje a cijela tribina, usput gađajući Šestića kamenicama (čak neki i uspješno, ali začudo - odbila mu se jedna od glave a da nije ni primjetio!), zaori
- "Cigani! Cigani!!"
Doduše, tako ih "časte" i dan danas konkurentski navijači Partizana, pa su i ovi u međuvremenu, baš kao i pravi cigani, oguglali....
I ne bih sad ulazio u analize što je to točno za prosječng kvaziultrasa tih godina značilo imenovanje nekog romom (ali svi pretpostavljamo) - ali i ova dvojica pokraj mene skupa sa svima poderala glasnice:
- "Cigani! Cigani!"
Sjećam se da sam se i tada, iako balavander par exellance, smijao nadrealizmu iste situacije.
Druga vijestica koja tek podgrijava moju privatnu fascinaciju istima je činjenica da je na prošlogodišnjem(?) Thompsonovu koncertu na Maksimiru najviše prodavača uličnih ustašluka (kapa i oznaka) na improviziranim štandovima kod ulaza u stadion upravo bilo iz redova Roma iz Dubrave. Sancta simplicitas. Tko će se sad, kad je prilika za zaradu, bakćati s davno prošlim "nesuglasicama" ustaškog režima i njihovih vlastitih predaka, a koje su se razrješavale u Jasenovcu...
Od svih ljudi i multi-kulti lažnjaka na kugli zemaljskoj jedino Cigane priznajem za multikulturalne u istinskom smislu.
Multikultura nije modni/kvaziživotni stil ili glazba, biti mamina curica iz Centra grada koja ide u Močvaru slušati Dragačevske trube ili vrtjeti one plamene baklje po trgovima primorskih mjesta u ljeto, dok ne ispuca sve mladenačke vjetriće iz glave i tatek je ugura u korporativni stroj.
Multikultura je biti Ciganin, iako su cigani de facto SVOJI. No ipak, jedina su meni poznata nacija gdje redovito ima muslimana s imenom Kennedy, katolika sa četiri supruge, bogataša koji žive u naselju bez tekuće vode, slikara koji su vlasnici noćnih klubova i koji s poduzetnicima koji su izbornici romske nogometne reprezentacije predsjedniku države (niti ne znajući) poklanjaju ukradene slike.
OK, znam da sad izgleda da i ja nekaj impliciram, ali slučaj je već davno od policije razriješen u cigansku korist, tj. stvarno nisu znali da je slika ukradena, već su je nabavili na tržištu jer im je bila jeftina. Pa neće valjda zbog Mesića bankrotirati 
Naravno, zbog gorespomenutog nasljeđa, niti mediji nisu tada tako mislili. Ali, našao sam legendarnu izjavu Kasuma Cane dok je cijeli slučaj bio još vruć:
"Kao najistaknutiji predstavnik Roma na udaru medija našao se Kasum Cana, koji je zbog ovog događaja jučer bio prisiljen posjetiti policiju.
- Policija me još prekjučer tražila doma, a kad me nije našla - raspisali su potjernicu. Ja sam, međutim, za to vrijeme bio na otvaranju jednog noćnog kluba u Krugama, gdje sam do ranih jutarnjih sati plesao u društvu ljepotica. Kad sam saznao da me traže, sam sam se javio policiji i objasnio im da sa ukradenom slikom nemam ništa. Ispitivali su me dva sata i uzeli mi čak i uzorak sline. Budući da s oštećenom umjetnicom nisam uspio stupiti u kontakt, ovim putem izražavam žaljenje i želim joj brzo ozdravljenje. Očekujem i da se ona meni zahvali, jer učinio sam je poznatom umjetnicom, makar smatram da njezina slikarska tehnika nije nešto, ustvrdio je jučer Cana, požalivši se da se samo našao na krivom mjestu u krivo vrijeme."
|
