|
"Sanader hoće Vladu na Savi", kažu novine ovih dana.
Priča o Zagrebu i Savi razvlači se desetljećima, a barem cijelo zadnje desetljeće kako će se, ako nitko drugi neće, Vlada prebaciti na obale iste rijeke. Kad sam bio klinac, Sava je za mene bila kraj poznatog univerzuma, šiblje koje vijori vjetar, nekakvo felinijevsko rubno urbano-prerijsko mjesto gdje Fabijana Šovagovića umlaćuje tip u "Ritmu zločina", a on se sronda u mutnu vodu. Dobro, ili mjesto iz dokumentaraca gdje su se u onim velikim gaćama pacali i na daskama sunčali pred-ratni stari zagrepčanci. Kao u srednjem vijeku, zamišljao sam da se poslije nje s ravne ploče pada ravno u duboki svemir. UniZverijada je to malo ublažila s uređivanjem barem jednog jezera u rijeku. Doduše, u isto vrijeme mom novozagrebačkom paru, djetetu iz sadržajima osiromašenih Sigeta ili Trnskog, ona je vjerojatno figurirala granica iza koje leži Grad. I danas znam ljude iz NZ koji govore "idem u Grad" kada prelaze rijeku. Ja sam u srednjoj školi (i još neko vrijeme poslije, dok se nije pojavila Princeza mog života iz Travnog) u jednom od rijetkih prelazaka preko Save među ostatak sugrađana zarobljen s druge obale, redovito gubio i završavao na autobusu za onu gomilu smeća u Jakuševcu. A Sava je fakat izgledala i danas izgleda kao barijera, sa svojim nasipima koji štrče poput prve linije fronte i koji ne daju da se spoje dva mikrosvijeta.
Iz jednog od tih naftalina izvučena priča se opet razgraktala i to na dvodnevnoj konferenciji "Razvitak Zagreba", Poglavarstva nam i Hrvatskog inženjerskog saveza. A Vlada prisnažila uz taj vjetar podmetnuti i leđa, jer da budemo iskreni, ne znam čak ni kako bi to isfinancirao i sam svemogući pijani milijuner Bandy i svi njegovi frendovi građevinari zajedno. Njegov pak frend premieur Sany se u pozdravnoj riječi tom skupu čak i pjesnički zanio:
"Ne znam nijednog čovjeka koji je bio u Parizu a da ne priča o Seini, nijednog koji je bio u Londonu a da ne priča o Temzi. No, ne znam nijednog koji je bio u Zagrebu a da priča o Savi. Treba prijeći nasip, jer on je postao i psihološka barijera"
Istina, doduše. No prema projektu koji je iznikao u novinama (a gledano idealističkim očima što je čest slučaj danas u ogorčenim ZG grintanjima, mogu onda valjda i ja isto to raditi) ipak mi se ta ideja ne sviđa u potpunosti. Obzirom da bi se na temeljima današnjih (u budućnosti izravnatih) nasipa vukla četverotračna autocesta (dobro, i tramvaji!) s jedne i druge strane obale. I koliko god to rasteretilo promet sa Slavonske avenije i paralelno, vjerojatno Avenije Dubrovnik u Novom Zagrebu - sadržaji koji bi značili život, živahnost, ljude, tu bi i dalje izostali. Zgodno bi doduše hortikulturno bili sređeni travnjaci uz Savu, ali tu bi stajale hladne zgrade državne uprave i široke, puste prometne ceste. Kao ona usamljena komunistička Kockica. Jedna od tih cesta išla bi i uz sam Bundek, tzv. novu oazu za naše asfaltom iznureno građanstvo.
Predlažu (Bandy, inžinjeri, Sanader, ne znam više tko) i famozne garaže (mržnjom u medijima opjevane  , no meni ipak ne tako gadljive) pod nasipom izgrađenim nakon poplave 1964, a prava poslastica bilo bi produbljavanje korita Save kod ZG-a za par metara, kako bi brodovi (na kojim bi to linijama vozili?) romantično plutali po istoj. O iznesenoj ideji gradnje hidroelektrana koje bi služile kao mostovi, ali i za nadzor vodostaja, neću previše. Ima da svisnemo od prireznih daća. No, da je, obzirom da se okolica Save skoro podavila 60-ih, iznivelirati vodostaj bitno, jest. Iako vele da su to već ispusnim kanalima u meandrima Save napravili.
Ne znam (kao i svaki prosječni buntovnik) kako namaknuti lovu i investitore za neke druge sadržaje, ili barem one dodatne, ako se već moraju natakariti i Vlada i cesta. Zagreb nije nikad, budimo iskreni, živio na Savi i poput Ljubljane ili Praga ili xy europskog grada, svoje srce i centar svog života imao na rijeci. Teško je uopće lažirati da postoji ta povijest, a još k tome animirati svijest ili interes građana da bi uz, u pjesmama doduše opjevanu rijeku (čak i militanto, "tko ne voli Dinamo sa Save taj će otić' razbijene glave". WTF? Dinamo /barem dok se ne preseli na Kajzericu, već vidim post u lipnju/ nije sa Save, eventualno je uz potok Bliznec!) nešto ozbiljnije radili. Možda i živjeli u stanovima? Slabo mi se to i dan danas čini napučeno baš uz rijeku, uz poneku iznimku i stare kućice u cvijeću s pumpama i svime o čemu snatri npr. Špišić, ali koje su sve na pristojnoj razdaljini. Gdje živi puno ljudi, odmah se zavrte i sadržaji.
Eh da, opet se uzvrtila i ideja o metrou. Ingenieuri vele da prepreka nema za kombinaciju podzemna ( u centru grada, oko 15-ak km) - nadzemna (periferija) lakotračno željezničku kombinaciju, a u urbanim legendama podjarivane The podzemne vode navodno da se daju izbjeći. Cijena istog zadovoljstva budućeg putujećeg građanstva od Mihaljevca do Dugava i Dupca do Malešnica bila bi 415 milijuna eura, s par spuštanja do 15 metara u zagrebački podzemni Had. To nije niti petina budućeg maksimirskog stadiona - ergo - fakat, je li to onda moguće iznijeti?
Ako će se već vaditi podzemnovodni argument, daj da netko molim i podeblja nekim validnim analizama. I tu sam tudum, eto priznajem.
Ah, snovi su otrov za dušu. Ipak, "...sve gasne, samo stoji nadaah..." - uzdahnula bi G(r)abi Novac.
|
