|
Aj da nešto nažvrljam nakon stanke... Prijestolonasljednika je shrvao onaj prokleti rotavirus pa smo na kraju završili i u bolnici za bebe da se oporavi na infuziji. Bio je dobar & discipliniran, zlato tatino.
Sad je već uhvatio uobičajenu živahnost pa sve po starom.
Kad smo već kod dječice: Svako vrijeme nosi svoja imena i djeca normalno, trpe posljedice. Naravno, ja si samo umišljam da je moj Karlo izuzetak i tješim se da je više Patrika, Noa-ha, Franova, Janova, Niki ili Dominika koje stalno slušam u parku i od frendova. Klinke danas izgleda smiju imat samo tri, četiri slova i gotovo - od Mia, Lea, Nika, Sara, Hana do Rea.
Općenito, čini mi se da se danas više nego ikad roditelji igraju nekim svojim privatnim opsesijicama i onda ih ostvare na imenima klinaca. Prolazim neki dan kraj foto-studia u Vlaškoj i na reklamnim panoima «vidi samo kakve sve slike sebe ili svoje djece možete imati, svaka sto kuna» ugledam dva brata u namještenim pozama, prava dva mala uhranjena primjerka budućih maminih maza iz centra. A imena napisana ispod: Lucije ( s E) – i paz' sad – Borna Paris. Borna Paris! Roditelji, ne čudite se onda da se neka djeca kad odrastu, otrgnu od tog kaj ste im zacrtali kao sudbu. Na oglasnim pločama područnih ureda po Zagrebu možete uvijek vidjeti kako tužno vise javni oglasi koje moraju objaviti ljudi koji žele promjenu imena. Sa raznim Nirvanama (upoznao sam i takvu jednu) ili Belzebubima Almodovarima Parisima koji hoće povratiti ljudsko dostojanstvo, bez da ih više službenica za šalterom gleda ko cirkusko čudo.... Mornarski gradovi poput Rijeke su pravi rasadnik raznih Sajonari, muških Dorisa, Lejdi Oreb ili (to mi je najbolje) Honey - tak se zove supruga onog političara V. Bebića.
Čitam i kak je Rundek sina nazvao David Vid Dimitrije Sebastian Ernest Viktor - fucking Rundek. Pa ne samo ODLUČI SE čovječe, nego si napravi onda djecu jedno po jedno, pa nadjeni sve što si planirao u životu, nema varanja. Ima i onih intelektualaca koje znam, pa djecu hoće zažigosati imenima uglednih povijesnih i inih likova, stvarajući nove generacije klinaca koje će jezik lomiti na vlastitim imenima poput Bartola, Ruđera ili Grgura (tj Bavtova i Gvguva). Čekaonica kod logopeda puna ko šipak, ali nek se zna da si ime dobio po Emericzyu Baltazaru de Zdenčaj od Zahromić-grada!
Doduše, meni je beskrajno simpatično kako su nekdašnji kajkavski seljaci i seljanke svoja, našem uhu danas profinjeno zvučeća originalna imena, izvrtali u svakidašnjici: Emerik je uredno pretvaran u Imbru, Elizabeta u Jalžu, Barbara u Baru, Ljudevit u Ljudvu a Ladislav u Lacija. I to mi je simpatičnije od današnjih seoskih kajkavskih trendova, gdje već dugo vlada npr. famozni Robert (zašto?).
U doba naših staraca, posljeratnom zanosu punom povjerenja u bolje sutra, imena su se prilagodila situaciji, pa su frendice od moje stare uglavnom Vere, Vjere, Nade, Slavice, a čini se da je pola mužjaka bilo Slavko, Branko ili Zdravko. Jednostavna poruka socijalističkog optimističkog konzervatizma. Iako se muška imena baš i nisu nešto trendirala, do pred zadnjih desetljeća.
Onda su došla manje veličanstvena vremena i dah hipi pokreta, pa se prebacilo na voće i povrće. Dunja, Višnja, ili Jagoda (zakaj ne znam ni jednu Jabuku - u čemu je stvar?, pa to je barem najraširenije voće ovdje) su kad su odrasle, listom bile u prvim redovima ORA Sava akcija ili grupies na koncertu Azre.
U godini mog rođenja uzbibalo se 'ervacko proljeće, pa su mi generacija tona raznih Kreši, Tompi i Hrvača. Njih su u stopu pratili manje nacionalno osviješteni Davori i Denisi. Nevezano uz glavnu temu, ali svakog Denisa kojeg znam krasi neka specifična, da pristojno velim, otkačena crta...
A onda je došla megjunarodno priznata 'ervacka i umjesto da se nastavi gdje se započelo sa Tompama, novi trend: od narodno-povijesnih uglavnom tek (ali zato ominipresenta) Borna, a ostatak nakrcali uvijek isti (biblijski) Luke ili Mateji. Imao sam jedno vrijeme dojam da više ni jedno drugo dječje ime ne postoji. Ima još dva evanđelja, alo?
Dok ih u novije vrijeme nije prešišao kralj svih trenutnih klišea Niko. Niiiko – onako lički.. To mi je prva asocijacija, unaprijed pardon roditeljima (a ima ih, ima....) koji su nadjenuli to ime. Koliko malih Niki znate? Ili Franova? Ja odmah mogu nabrojat pet. To je zapravo nadimak za Nikolu, koji meni sto put konkretnije zvuči, a i čitavo je ime. za koje unatoč Niko trendu, nisam čuo sto godina da se nadjenulo nekom mališanu. Slična priča i s "Tin". Kao "po Tinu Ujeviću, to mi je baš zgodno". Dragi književni aficionadosi, to je bio Ujevićev nadimak - zvao se naravno, Augustin. Kojeg moš' svijećom tražiti kod novorođenaca.
Tko zna što će biti slijedeći trend? Možda retro? Sumnjam, ako su i prije zbog medija fasovala djeca kad je sredstava za masovno komuniciranje bilo 20 puta manje nego danas (romska imena koja su apsolutni zakon su za posebnu temu, jednom je u Večernjaku izjavu dao Kennedy  Jašarovski) - mislim da bi moglo npr. slijediti bigbrotheriziranje. Kak se uopće zove ovogodišnji pobjednik?
|
