Čestitka
srijeda , 25.05.2016.
Puno radim pa nemam vremena da starim.
J.B.Tito
Druže Tito! Čestitku ti pišem na brzinu, jer imam pametnijega posla. U osvit tvojega rođendana godine 2016. čestitam ti što si do danas uspio izbjeći osudu tvojega svijetlog lika i vizionarskoga djela. Čestitam ti, junački sine, što si uspješno zameo tragove čak i svojega rođendana. Samo u godini 1892. povijesna vrela bilježe šest nadnevaka tvojih utjelovljenja, potom dva nadnevka u godini 1890. i jedan 1893. Čestitam ti svih devet rođendana! I šaljem ti osamdeset i osam (brojkom: 88) crvenih ruža, zbog toga što si, prema nadnevku krštenja, jedini na svijetu kršten prije rođenja. Čestitam i na rođenju i na prethodnom krštenju!
Druže Tito! Čestitam ti što si gvozdenom revolucionarnom vizijom godine 1952. poslije teških unutarnjih borba odlučio da si sam sebe rodio 25. svibnja. Bila je to dalekosežna odluka. Da nije bila, tko bi te se danas o 25. svibnju sjetio? SFRjot? Komunistička partija Jugoslavije? Jugoslavenska narodna armija? Pokret nesvrstanih? Štafetonosci? Tko, jedini naš maršale?
Druže Tito! Čestitam ti na svim tvojim povijesnim imenima: Joseph, Józef, Jozef, Josif, Josip i Ivan. Čestitke upućujem i svim tvojim dosad poznatim nadimcima: Ambroz, Beker, Gašparovič, Joža, Rudi, Vajs, Valter i Lebedjev. I dva tvoja povijesna prezimena zavrjeđuju čestitku, kako Broz, tako i Brozovič. Vjerujem da si u međuvremenu odlučio je li ti otac bio Franz, Fran ili Franjo, a majka Maria ili Marija. I koliko su djece imali, petnaest, deset, devet ili sedam. Čestitam, ako se za neku biografiju odlučio jesi i ako nisi. Što god odlučio, znamo, pogriješiti ne možeš!
Druže Tito, čestitam ti na nepokolebljivom držanju u Rusiji, Španjolskoj, na Bleiburgu, Teznom, Kočevskom Rogu, Macelju... I na svim odlukama kojima si oslobodio najmanje 570.000 narodnih neprijatelja, ustaških zmija i drugih, na koje budno pazimo da ne dođe do revizije povijesti. O, trostruki naš narodni heroju, Nazorov Poglavnik ti do koljena nije koliko god se rankovićevci trude dokazati da je bio bolji od tebe. Nije! Antifašizma mi, nije. I zato si Rankovića s razlogom maknuo. Čestitam!
Čestitam ti na brijunskom drebanku s klavirom, mandarinama s kubanskim cigarama, pudlicama i Galebu, na dvjema maserkama, mečki sa šestero vrata i tvojim lovištima po šumama i gorama bratstva i jedinstva. Na masovnim stratištima i prikrivenim grobištima. Na vanjskom i unutarnjem dugu. I na proizvodnji emigracije. I znaj, koračamo tvojim putem. Dug raste. I emigracija, enormno. I neka rastu. Tako si nas učio.
Druže Tito! Iako se raspala, čuvamo Jugoslaviju. Jer ona živi vječno, kao i ti, ako si se raspao. Javljam ti tužnu vijest, umro je Bata Živojinović, tvoj najbolji partizan, a Nešo Stazić slomio kuk pa ga ove godine možda ne će biti za sedam ustaških kunića na Brijunima da ti olašti klavirčinu. Oni, mislim na Brijune, u sigurnim su rukama sultana Šerbedžije. Da se pohvalimo pred tvojim svijetlim likom i velikim djelom, Brijune nikad nismo dali u ruke narodnih neprijatelja! Ne ćemo ni ovo ljeto, do posljednjega daha branit ćemo ono što si stvorio i nama ostavio. Nije to malo što se braniti mora!
Druže Tito, ma, čestitam ti sve po redu. Bojim se nabrajati, da nešto ne preskočim. Ali da se zna, čestitam ti i na svim kongresima, plenarnim govorima i ekspozeima. I na svakom tvom dolasku u Zagreb, Split... i svakom tvom odlasku, također. Bili su to posjeti sa stilom!
Druže Tito! Neizmjernu čestitku šaljem ti zbog dosljednog izbjegavanja odlaska u Jasenovac. Trebalo je za takvu provokaciju četnicima pred nosom imati jaja velika kao pauk, kao i onda kad si Staljinu rekao povijesno ne, kad te ono bio najurio jer si htio postati veći Staljin od Staljina! Zato mi, obezumuđeni, hodočastimo Bogdanićevu betonskom čudu umjesto tebe. U tri kolone, neka se zna, da aveti prošlosti ne spavaju. Hodočastimo vozeći u leru, jer budno čekamo tvoju odlučnu zapovijed o tome hoćemo li naprijed ili natrag. Samo s tobom možemo naprijed. I natrag. Kličemo: Za Tita, spremni! Hvala ti što si se ugradio u temelje nezavisne države Hrvatske, onda kad si izvodio dramoletić pod nazivom AVNOJ. Ugradit ćemo i tvoj svijetli lik u Ustav. Kad-tad.
Druže Tito! Poslao bih ti čestitku po tvojem najodanijem poštaru-udarniku i vječnom omladincu R. Gadmanu kad bih znao gdje i koga sad siše otkad je sletio s vrha HRT-ova vimena. Ne brini, gdje god bio, nije mu loše. Naučio si omladince kako se kadrovira i zbrinjava zaslužne drugove i tvoje vjerne čestitare. Sve je pod kontrolom. I svi su na sigurnom. To je tvoja i samo tvoja zasluga. Druže Tito, ti si temelj, mi smo cigle!
Neumrli! Ne znam, rekoh, tko će ti uručiti moju skromnu čestitku, ali znam kako proslave Dana mladosti, tvoje vječne mladosti, ne će biti na beogradskom stadionu partizana, jer tamo su uglavnom četnici i Titova stafetrapjevaju – spremte se spremte četniciiii, silna će borba i u EU bit. Ne znam ni tko će ti i gdje ove godine uručiti drvenoga, oprosti na izrazu, rođendanskog pimpeka, kojega si tako volio kao i sve naše tekovine. Prvoga si primio u svoje junačke ruke u Zagrebu godine 1946., stigao je iz Kragujevca, sjećaš se? No, siguran sam da će na njegovom vrhu i ove godine biti blistava petokraka pod kojom si na tako revolucionarno odlučan način izgradio tamnicu naroda i narodnih neprijatelja, unutarnjih i vanjskih. Čestitam, čestitam i čestitam.
Druže Tito, uvjeren sam kako će želje za tvoj dug život i dobro zdravlje na ovaj ili onaj način doći do tvojega velikoga srca koje kuca za sve nas na ovim prostorima. I šire.
Sretan ti rođendan, dragi naš druže Tito, ma gdje bio, ma gdje rođen, ma tko bio, ma što o tebi govorili, kad god rođen ili nerođen bio ili ne bio. Mi starimo – ti si uvijek i uvek mlad. Mi smo tvoji, ti si naš.
Oznake: tito
komentiraj (4) * ispiši * #
Svjedočanstva
subota , 14.05.2016.
Još nekoliko sati i bit će kraj moga života. O, Bože, o žalosna majko, majko moja., ti znaš da umirem nevina, kao što je umirao tvoj sin.
Ivanka Škrabec (25) umrla od ruke “oslobiditelja”, tukli su je do krvi i zapovijedili da sama sebi iskopa grob. Zatim su je zadavili i bacili u plitku jamu. Pronađena je slučajno. Uza nju bilo je pismo svom nerođenom djetetu koga trebaju pročitati svi dobri ljudi ovog svijeta, kako bi spriječili da zločinci više nikada ne bi išli zlim, Kainovim putem. Je li to u današnjoj Hrvatskoj u kojoj “antifašisti” sad već otvoreno rade posljednje pripreme za obračun “Mi ili Oni” moguće?
O moje dijete, moj nježni anđele, kako bih voljela vidjeti tvoje nasmijano lice, koje bi me razveselilo! O moje dijete, moj nježni, bijeli cvijete.
Nikad ne ću vidjeti tvoje bijele ručice. Nikad mi ne ćeš uzvratiti nježni zagrljaj. Nikada te ne ću moći stisnuti na svoje srce, premda si tako blizu. Nikada, moje dijete. Tamo negdje u zagrljaju šume, naš će biti dom, krasit će ga proljetno cvijeće.
Moja usta nikad ti ne će pjevati uspavanku. Tvoja postelja bit ću ja, premda hladna i tako tvrda. Grane iznad nas pjevat će ti uspavanku. A ti, samo mirno spavaj, dijete moje. Blizu si mog srca, koje te mnogo voli, na žalost, premda te ljubim, od smrti, koja nas čeka, ne mogu te spasiti.
Samo mirno spavaj. Ne možeš slutiti što te čeka. Sa mnom ćeš umirati, kao i ja u mislima s tobom. i tada će biti kraj stradanja i muke, naše borbe. Zajedno ćemo poći k Bogu.
Kad sam te prvi put osjetila, osjetila sam tvoj nemir, počela sam sanjati, kako ću te prvi put donijeti u Božju blizinu, da te oblije krsna voda. Nažalost, oblit će te moja krv. S majčinom krvlju pune ljubavi bit ćeš kršten. Gledala sam te kako se prvi put klanjaš Kristu u hostiji. Na žalost, moje tijelo će ubrzo biti ciberij. Ti moje dijete, pa hostija u njemu.
Iz mog ciberija uzet će te ruka puna ljubavi, položit će te u svoje božansko srce ... Tada, dijete moje, prvi put ću te vidjeti, o moj nježni anđele, ondje ću vidjeti tvoje lice. Tamo ćeš prvi put vidjeti svoju majku i prvi put izgovorit ćeš: “O, Mama!”
Ivanka Novak Škrabec, Celje, svibanj 1945.
Svjedočenje Britanskih vojnika o pokoljima koje su Partizani činili nad Hrvatima. Britanci potresno plaču kad se sjete tih nemilih scena…
Michael Palaich, iz filma Bleburška tragedija, razgovor s časnikom Britanske vojske pod zapovjedništvom feldmaršala Alexander-a.
Michael Palaich, iz filma Bleburška tragedija, razgovor s britanskim tužiteljem iz doba Nuernberškog procesa, poslije istaknutim pravnikom i savjetnikom Britanske vlade.
Oznake: Bleburška tragedija, komunistički zloćini, antifašizam, Fašizam
komentiraj (5) * ispiši * #
