petak, 10.11.2006.
Milodari
Kako ne biste pomislili da će ovaj tjedan biti pun samo izvadaka iz već objavljenih knjiga, danas vam slijedi premijera. Priča napisana ovog ljeta i nikad prije puštena u javnost ...
Domagoj je volio vikende provoditi kod bake. Trebao mu je odmor od roditelja koliko i njima od njega, a od bake se uvijek mogao nadati i kakvom poklonu. Jedino ... jedino kad ga ne bi svake nedjelje vukla na misu.
Domagoj bi tijekom mise poslušno držao ruke sklopljenima, puštao je glasove, klecao, sjedao i ustajao kad i ostali, ali dosađivao se za poludjeti. Najzanimljivi, jedini zanimljiv trenutak u cijeloj torturi bio je kad bi pognuti stari sakristan s tobolcem na štapu izašao skupljati milodare. Baka bi tada Domagoju dala koju kunu i on bi možda i cijelu minutu nestrpljivo gledao kako mu se sakristan primiče dok starac i motka ne bi stigli do njega te dok ne bi novčiće pustio da padnu u zagasitocrvenu vrećicu. Poslije toga, sve bi opet bila dosada.
Te nedjelje, međutim, baš dok mu se sakristan približavao, Domagoj osjeti bljesak ideje u svom malom, osmogodišnjem mozgu.
- Što radiš, budalo? - kao da je nešto unutra povikalo. - Zašto bacaš novce?
Domagoj je bio previše osupnut kako bi učinio išta do li uobičajeno: bacio je petokunac u tobolac. Ovaj je zvecnuo, starac je odrhturio dalje, a Domagoj počeo razmišljati.
Glas je imao pravo! Jer, što je Domagoj maločas učinio nego bacio pet kuna? Čak i ako su te kune bile ulaznica za ovu priredbu, preplatio je! Koliko se dosađivao, trebali bi oni njemu platiti za potrošeno vrijeme! A pet kuna ove nedjelje, pet kuna iduće nedjelje, pet kuna svake nedjelje - nekad manje, ali nekad bi baka dala i deset - nakupi se toga ...
Do iduće je nedjelje Domagoj smislio plan. Preko tjedna je od džeparca uspio uštedjeti čak kunu (što nije bilo lako, Domagoj nije bio štedljivo dijete) i sad ju je pažljivo čuvao u lijevom, znojnom dlanom. Dolazak sakristana čekao je nestrpljivije no ikada.
U istom času kao i uvijek, starac se pojavio na vratima sakristije, vukući nogu za nogom, kimajući glavom na suhom vratu. Baka je, također kao i uvijek, posegnula rukom u torbicu, izvadila novčarku i iz nje pet kuna. Pružila ih je Domagoju koji joj je stajao slijeva. Domagoj je pružio desni dlan i u njega primio kovanicu s mrkim medvjedom.
A kad je sakristan stigao do njega, u tobolac je iz lijeve ruke ispustio znojnu kovanicu sa slavujem. Samo kunu.
To je bio odsudni trenutak! Je li baka primijetila kako nije prebacio novčić kojega mu je dala iz jedne šake u drugu? Zvoni li, kad padne, kovanica od kune drukčije od kovanice od pet kuna? Hoće li sakristan primijetiti kako mu je Domagoj dao manje no inače pa visoko podići ruku, zaustaviti misu i neočekavano gromkim glasom obznaniti gradu i svijetu kako je pred njim lopov, drhtavim ga kažiprstom prokazati kao kandidata za pakao?
Ništa se od svega toga nije zbilo. Baka je slušala druge kako pjevaju, sakristan je odrhtuljio dalje, nebesa se nisu prolomila. Domagoj je kriomice pogledao u desnu šaku i, uvjerivši se kako je petokunac zaista tu, nasmiješio pakleno. Pet kuna ove nedjelje, pet kuna iduće nedjelje ... U godini dana to je ... puno kuna! A možda, možda nitko neće primijetiti ako idući put umjesto kune ubaci samo pedeset lipa? One od dvadeset su nekako lagane, ali pedeset bi moglo proći ... Da li da sa sobom nosi četiri puta presavijen papirić za slučaj da mu baka da deset kuna? Treba li ga obojiti smeđom bojicom kako bi bio manje sumnjiv?
Te su sretne misli Domagoja već daleko ponijele. Počeo je zbrajati ljude u redu ispred sebe - njih tridesetak. Dobro, neki nisu davali milodare, ali ako je njih dvadesetak dalo po pet kuna ... bi li se isplatilo skočiti, oteti sakristanu motku i tobolac s novcem pa pobjeći u nepoznatom smjeru? Bi li unutra moglo biti dovoljno novca da bi mu se isplatilo više nikad ne vidjeti baku, mamu i tatu ...?
Razmišljao je tako Domagoj, a baka ga je s vremena na vrijeme promatrala, sva sretna što se njezin unuk napokon više ne vrpolji, što tako pobožno prati misu.
Podsjetimo:
Blogov kolac i ovaj blog obilježavaju Interliber dnevnim postovima do subote!
10.11.2006. u 05:52 •
1 Komentara •
Print •
#