| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
SVAKIDAŠNJI TRENING
Umjesto Svakidašnje jadikovke imao sam Svakidašnji trening.
Ovako: čini se da sam potpuno ozdravio. Liječinici rekoše da mogu nastaviti put bez ikakve bojazni.
Pravo da vam kažem, jedva čekam. Međutim, bolest me toliko iscrpila da nisam imao snage ni za dva kilometra. Zato opet svakodnevno treniram kao prije godinu dana.
Danas sam prošao 16,10 km, od čega 7,20 km u ugodnom društvu Alojza Majetića, mog davnog cipelcug partnera, i dva blogera iz konkurentskog Mojbloga, Martinom Biračom i Krešimirom Drvarom.
S nama su još trebali biti Kanuny i Vibi. Nisu mogli jer im je baš danas bio frka-dan na poslu.
Krešo je došao bolestan, pa je poslije ufotkavanja s Martinom, otišao u krevet s nekom prilično vrućom i malkice promuklom bolesti.
A nas trojica, Debellyssimo, Plavisan i ja krenuli smo u potragu za brzacima Save, onim starim brodom, gripoznim pticama i ugodnim razgovorima. I Debelly i ja volimo slušati kad klinci, kao što su Darius Prpošni ili Martin Romantični pričaju o dostignućima i postignućima virtualnih života.
Danas smo svašta naučili od Martina Birača. A saznao sam i to da se druži s mojim sinom Gigalom. Svijet je doista malen u usporedbi s...
Prošetali smo savskim nasipom, što se dade prepoznati na fotkama.
Poslije smo popili kavu u Zapruđu i razišli se. Oni odoše svojim poslom, a ja se uputih na Bundek u potragu za labudovima i liskama. Susreo sam i neke plašljive galebove, divlje patke i pitome šetače.
Labudovi su me strpljivo škicali, liske, patke i bezbrojni galebovi ignorirali, a šetači nezainteresirano prolazili kao da me nema. Naročito zaljubljne šetačice
Potom Mostom slobode, lijevom obalom Save i doma.
Gdje sam se lijepo okupao i još ljepše odmorio, čitajući Hartmanna kojega mi je danas Pranger poklonio.
Svojim novim mailom ponovo me usrećila nezaboravna Annie de Svima Nama.
Ne znam kako ste vi doživjeli Ivičinu medalju, ali ja sam bio prilično sentiš. Plakao sam zajedno s Janicom i Ivicom u onom suznom i nježnom bratsko-sestrinskom zagrljaju.
I ponovo se uvjerio da strpljiv rad donosi rezultate.
|
- 01:33 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
TRIDESETŠESTI ROĐENDAN SALOONA
Već prije 36 godina, kad su Vlaho i Albert uz svesrdnu pomoć Pere Zlatara, otvarali Saloon, bio sam prestar za tu vrst zabave. Zato sam sinoć poveo mlade snage, Dariusa i Markiza, da se malo druže i snime ozračje kad pokretni fosili slave.
Sjećam se Vlahe, bio je vitak mladić, a danas je, poput mene, ispunjen zamamnim muškim oblinama i vedrim sjedinama.
Običaj je da ovakva salunska druženja imaju svoje kume i kumove. Koliko me pamćenje služi, prva kuma je bila glumica Ana Karić, a posljednja Severina Vučković, pjevačica, filmska i kazališna glumica. Ona je sinoć ključeve Sallona predala novoj kumi Sandri Bagarić, opernoj divi i glumici, i Zoranu Mamiću, nogometašu i Dinamovu kapetanu.
Budući da Darius i SadisticoShu imaju znatno bolje kamere od mene, koji na svome Sony Ericssonu nemam čak ni bljeskalicu, pa mi fotke često nisu dobre, prepustio sam im ulogu fotoreportera. Vodao sam okolo i upoznavao sa brojnim prijateljima, od onih koji priznaju da su hodajući fosili, do mnogo mlađih uglednika.
Pa ću ovdje samo pratiti Sadistikove fotke. Kliknite na Sadistikovu galeriju http://www.zaprudje.com/vision/saloon, i pogledajte sjajne fotke, a ovdje su potpisi samo za neke. I to ovim redom:
4. Blogeri su uvijek skupa. Tri generacije: mlađahni Darius, u najboljim godinama dobro držeći Kanuny i ja, kojega su za ovu prigodu pustili s Mirogoja;
5. Karmela Vukov-Colić u društvu gazde Vlahe Srezovića i Šime Vlajkija;
6. Nekad su Nikolu Plećaša, jednog od najboljih europskih košarkaša pionirskog doba Saloona, zvali Sveti Nikola. Bio je ljubimac žena. Vriskale bi kad bi se pojavio u Saloonu. Svojedobno smo se znali dobrano družiti. Evo ga sa ženom.
7. Posebno mi je bilo drago kad sam Sadistika upoznao sa jednim od naših najboljih snimatelja, Mariom Perušinom s kojim sam snimio prličan broj dokumentaraca. Koliko vidim, Sadi bi se mogao razviti u novog Perušinu.
10. Zoran Mamić, novi kum Saloona, čeka u društvu prelijepe supruge da svečanost počne.
11. Pero Zlatar u društvu supruge i Mirjane Generalić: Prije 36 godina imao sam 36 godina. Saloon je upola mlađi od mene, ali još se dobro drži, kaže uvijek nasmijani Pero.
12. Kuma Sandra Bagarić s mužem Darkom Domitrovićem, izvrsnim pijanistom, na meti fotoreportera. Ja sam negdje u pozadini. Osvjetljava me samo sjaj operne dive i glazba Darkove strpljivosti.
13. Glumac Goran Grgić, predsjednik Dramskih umjetnika Hrvatske, bio je meštar Saloonove svečanosti.
14. Na Saloonovoj fešti našao se i Siniša Leopold, šef dirigent Tamburaškog orkestra HRT-e. Naravno, i on je u društvu rođene žene.
22. Glumci Ivica Vidović i Nenad Cvetko polako se uklapaju u ambijent. Prvo jedan zdrav dim, a potom još zdravije piće.
23. Ispred Saloona, Indios je, u društvu Pere Zlatara, oca i sina Srezovića, to jest Vlahe i Mare, dočekivao je goste lulom mira.
24. Četiri jahača, Pero Močibob, Žarko Peša, Vedran Mlikota i Goran Navojec, dojahali su tiho i ušli u legendu. Konje su parkirali ispred Saloona, popušili lulu mira s Indiosom, a onda se smjestili pokraj šanka. Ne znam je li tijekom noći ispaljen koji metak.
Znam samo da se plesalo do zore uz sjajnu svirku družbe Kužiš, stari moj.
Ogriješio bih dušu kad ne bih spomenuo Mićka Mitrovića tihog meštra svih zbivanja u Saloonu.
|
- 20:49 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
NEMOGUĆA MOGUĆNOST
Nešto sam u posljednje doba vrlo slab.
Uglavom mi se spava.
Čini se, gdjekad, kao da treniram za onaj skori i vječni sanak pusti. Nadam se da je ova slabost samo staračka kriza pred proljeće. I da ću ipak krenuti na put za koji dan. Ako, u međuvremenu, skroz ne zaspim.
Što, kao optimist, odbacujem kao nemoguću mogućnost.
Čini se kao da mi se budućnost događa u prošlosti. Zamislite, jučer ću pročitati sutrašnje novine! Jučer idem tamo kamo ću prekjučer doći. Ili tako nešto.
Razdaljine su mi sve kraće, a odmorišta sve bliža, češća i duža.
Zato prvi put kažem: ne znam kad ću ozdraviti i uopće hoću li. Ne znam kad ću nastaviti hodanje i hoću li.
Znam da sam borac i da ću učiniti sve da uzmem šćap u ruke i odem. Bez obzira gdje ću stići.
Strpljiv sam i uporan. I uvijek sam stizao tamo kamo sam se uputio.
Možda doista uskoro kažem: evo, krenuo sam.
|
- 22:45 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
