neverinov blogneverinov blog

Krčmar Mirandolino

Ova socijaldemokratska vlast samo u imenu a zapravo neoliberalna je stavila poslodavcima ucjenu na pladanj i to baš pred onim slojem građana koji bi trebali preuzeti privredu na svoja pleča.

Kažu da smo budučnost Hrvatske, kažu da ćemo mjenjat svijet, pričaju nam od malena: "samo budi pošten i marljiv". Aha..

Mladi ljudi koji su završili fakultet imaju dvije opcije. Volontirati za 1600 kuna mjesečno i tako izgubiti godinu dana života nakon čega slijedi ponovo traganje za poslom ili seliti u neku zemlju gdje se cjene djela a ne riječi pune pompe a isprazne u srži.

Danas je moja prijateljica bila na razgovoru na posao u knjigovodstvenom servisu. Potencijalna "mentorica" joj je rekla da za 1600 kuna (koje plaća država a ne njena firma) očekuje posao bez greške, da se nikada ne razboli, visoku razinu profesionalnosti jer su oni "respektabilna firma".

Respektabilna firma koja traži predanost poslu i pokoravanje za 1600 kuna meni pari ko netko tko ide u Peveca kupiti motokoutivator za 400 kuna i onda se čuditi zašto se ovaj pokvario pri prvom paljenju.

Moja prijateljica je dopustila da joj žena iz intervjua gazi dostojanstvo jer joj je solila pamet oko toga zašto joj je trebalo toliko godina da završi fakultet (bila je bolesna a prosjek je 4.14). Kada jačemu daš mogućnost da se iživljava nad slabijem on će to iskoristiti pogotovo ako je ucjena istitucionalizirana.


Mnogi netom diplomirani mladi idu istom linijom manjeg otpora nadajući se da će ih primiti. Neki misle da bi bili sretni da rade i džabe samo da ih uzmu. U tom slučaju ne znam zaista zašto završiti fakultet kad smo mogli ići u LIdle, Konzume i ostale prčvarnice gdje se prodaje češnjak iz Kine da bi zarađivali bar duplo više kao čistači ili blagajnice.

Neki su ovo volontiranje pohvalili i rekli da će nas čeličiti ko nekada radne akcije. Kao prvo radne akcije su se radile za opće dobro u vidu ceste, tunela ili nasipa dok ovdje služe uglavnom privatnicima. Kao drugo volontiranje ima smisla ako obuhvati cijelu jednu generaciju pa i djecu tajkuna što nam sjeaeše budučnost.


Siguran sam da su poslodavci presretni novom alatkom sa kojom mogu ucjenjivati visokobrazovanu radnu snagu. Ne znam po kojoj logici će netko tko je robovao godinu dana dobiti posao iduče godine, tko to može garantirati i kakav to beautiful mind stoji iza takve genijalne jednadžbe. Na taj način se samo dobiva mogučnost da se nakon godinu robovi mjenjaju po traci nakon faksa.


Znači jedino logično rješenje je selidba u zemlju koja će te cjeniti po tome koliko želiš raditi što je opet gubitak za Hrvatsku jer čemu toliko ulaganja preko stipendija, studentskih domova i hrane kada jednom formirani pojedinac može samo iseliti iz domovine kako bi spriječio ultimativno poniženje od te iste domovine?


Mirando znaš di si možeš staviti tih 1600 kuna mjesečno? Prvo pravilo dobroga vođe jest da ne tražiš od drugih ono što nisi spreman ispuniti sam a ne ispaljivati zakone kojih si se dosjetio očito u žaru birtijske rasprave. Ne želim ni misliti da se trijezna osoba mogla dosjetiti takve budalaštine. Preptostavljam da se ti nećeš sjetiti volontirati za istu mizeriju kao ministar.


Dakle Kanada, Novi Zeland, Australija ili Skandinavija. Ili skončat ovdje ko ovi penzići što kopaju po kontejnerima ali bez penzije.

A onim srednjim ribama što rade u državnim kancelarijama i ne talasaju predlažem da se zapitaju otkuda će im stizati penzija za 30 godina kad je već sad 330.000 nezaposlenih (koliko li samo ima izbrisanih iz evidencije nitko ne zna) i samo miljun građana u radnom odnosu (od čega 1/5 ne prima plaću) u zemlji u kojoj se sustavno gazi proizvodnja radi uslužnih djelatnosti.


Žali bože ljude koji su ginuli za ovu farsu u domovinskom ratu. Ja ću svoju sreću tražiti ili drugdje ili na drugačiji način ali ovo poniženje za 1600 kuna mene neće vidjeti.


ps. nadopuna mom postu kod Sagittariusa


Upozorenje za one kojima su potrebni disclaimeri poput: cijenim svaku vrstu posla i svaki je posao častan. To što sam napisao da sam radije trebao u autolimare nije neko omalovažavanje već je to što sam išao na fakultet i niš dobio sa time omalovažavanje mojeg obrazovanja za koje mi daje na znanje ova država svojim ne baš obrazovanim postupcima.

Žao mi je što nisam išao u mehaničare, vodoinstalatere, staklare, keramičare (izaberi ti) jer bi ovako uštedio 6 godina predavanja, ispita, štrebanja i prakse jer šta mi vrijedi ta praksa ako se sad od mene traži iskustvo od godinu dana (vjerojatno je mjera dodatno brisanje sa evidencije nezaposlenih jer ako volontiraš hej nisi više nezaposlen tako da bi si vlada prijuštila statistički podatak da je smanjila nezaposlenost kod mlađih od 30 godina).

Prigodna
Post info
27.06.2012. (16:41)
79 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Spirit of Geronimo

Photobucket

Neprikosnoveni pobijednici toga dana.

Sezona je počela uspiješno, zaredala su se sama prva mjesta na ovom krstašu od 10 m. Na matičnoj Primorskoj regati (lućica 3.Maj) je osvojeno čak tri pokala.

A onda na Fiumanki i Črišnjevu sve je krenulo naopako do diskvalifikacije. Nije bitno Marko, kažem ja tebi da je važno sudjelovati. Veći je gušt slušati kako se ti i stari svađate na pasja kola kao dio foklora (skoro da se rimuje) nego biti loše volje jer niste i ovoga puta donijeli pehar od lima za staviti na kredencu.



Post info
26.06.2012. (17:04)
4 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Geološka postava u Prirodoslovnom muzeju u Rijeci



Jučerašnji dan u Prirodoslovnom Muzeju u Rijeci je bio u znaku geologije, otvorena je nova stalna postava geologije Zapadne Hrvatske (Istra, Primorsko-goranska, zapadna Ličko-Senjska županija) gdje su se posjetitelji mogli uvjeriti iznad kolikog blaga hodaju a da o tome nisu svjesni.

Photobucket

Velebitska breča.
Starost: paleogen-neogen
Nalazište:uvala Mag i Barbat, otok Rab.

Iako je nova postava postavljena u maloj prostoriji od tek 33 kvadrata i nekolicinu ormarića cijeli kocept je dosta interaktivan i gost ima prilike izvući iz ladica neke primjerke, dotaknuti teksturu i pregledati ih sa povećalom.

Photobucket


U ormarićima se nalaze i ekrani koji nas informiraju o podjeli na geološke ere.


Photobucket

Foraminiferski numulitidni vapnenac.
Starost: paleogen, srednji eocen (lutet).
Nalazište: Kušina, Lopar, Rab.


Photobucket

Ono što su u arheologiji keramika i novac vremenski indikatori to su u geologiji fosili i određivanje apsolutne starosti. U razgovoru s prof.dr. Igorom Vlahovićem s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu saznao sam da su neki fosili živjeli u geološkim mjerilima razmjerno kratko (nekoliko milijuna ili nekoliko stotina tisuća godina) i na velikim područjima tako da su u naslagama dosta česti – to su tzv. provodni ili indeks fosili čijom se nalazom u stijenama može odrediti i njihova starost. Ponekim stijenama se starost može utvrditi i izotopnim metodama, tj. mjerenjem posljedica poluraspada radioaktivnih izotopa sadržanih u mineralima (za najmlađe stijene često se koristi metoda C14, za starije K-Ar, Ar-Ar, Sr ili druge metode), pomoću termoluminiscencije ili optičke luminiscencije (kojima se mjeri vrijeme od trenutka kad su neki minerali bili posljednji put izloženi sunčevoj svjetlosti), pomoću magnetostratigrafije (kojom se može utvrditi jesu li stijene taložene tijekom razdoblja normalnog ili reversnog magnetizma koja su se u geološkoj prošlosti izmjenjivala) i sl. Kako bi se dobili što bolji rezultati uvijek se pokušava primijeniti što više različitih metoda.


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Rudistni vapnenac.
Starost:gornja kreda.
Nalazište: otok Prvić


Photobucket


Photobucket

Kalcit, kristal minerala.
Nalazište: Sorinj, otok Rab.

Photobucket


Photobucket

Photobucket


Photobucket

Igor Vlahović, geolog, autorica izložbe Koraljka Klepač i ravnatelj Marin Krinčić. Bilo je baš dirljivo slušati gospodina Vlahovića kako objašnjava taj zanos prema kamenju po Velebitu sa čekićem u ruci i gojzericama jer je ista stvar i u mojoj struci samo se radi o kostima i nalazima materijalne kulture. Baš smo kasnije pričali kako bi trebalo uvesti kolegiji geologije za arheologe jer starija škola još i raspoznaje različita kamenja ali meni je ovo na Primorju vapnenac a u Gorskom Kotaru dolomit i tu bi stao. Dok je s druge strane važno opisati stanište koje je zauzela pojedina kultura.


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Upravo je geologija kroz stratigrafiju pobila tvrdnje kreacionista koji su vjerovali da je svijet nastao 4004 pr.Kr, s naznakom na točan dan, sat i minutu (proučavanjem Biblije i brojanjem unazad godine života od Isusa, preko patrijarha sve do Adama. U nekim mjestima u SAD-u još uvijek vjeruju u to i sprdaju se sa Darwinom).



Photobucket


Photobucket


Photobucket

Geološka karta Zapadne Hrvatske. Nažalost staklo odbija mogućnost suradnje, trebao bi ju si nabaviti pa mi je objašnjeno da su ju dobile na cd-u sve osnovne i srednje škole i da pitam učitelje i profesore, jel mi netko može pomoći u nabavi?


Nakon izlaganja počela je zakuska sa kanapeima ali pretpostavljam da vas to ne zanima jer ste gladni isključivo znanja zubo


http://www.youtube.com/watch?v=_CBQv8Y3V4o

I za kraj super scena iz Big Bang Theory gdje Sheldon na paintballu izjavljuje "geology isn't a real science", štreberski humor na koji nisam imun.





Post info
21.06.2012. (09:48)
19 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Nehaj

Photobucket

Senj je prastari grad i najveće mjesto između Rijeke i Zadra. Za razliku od Rijeke koja do polovice 19. stoljeća nije bila povezana sa svojim zaleđem, Senj duguje svoje postojanje planinskom prijevozu Vratniku (700 m) koji ga je povezivao sa Likom, za vrijeme Japoda, bogatom regijom koja je spajala obalu sa nizinskim krajevima.


Photobucket

Smješten između obronaka Kapele i Velebita, gleda na Krk (Uri Kworta, Mala i Vela Luka) i vlada tim kanalom koji je sve do 1617. Mlečanima zadavao glavobolju, Prvić, ozloglašeni Goli Otok i Rab.


Photobucket

Rimljani su preuzeli liburnijsko ime Senia (portus) koje možemo vidjeti u Tabuli Peuntingeriani.


Photobucket


Photobucket

Pogled u smjeru Velebita.


Photobucket

Nehaj ( od "ne hajati" što znači "ne brini"), simbol Senja. Dao ga je izgraditi Ivan Lenković godine 1558. na ostacima i sa spoliama prisutnih crkva i samostana koji su poslužile kao izbor građevinskog materijala ali i da se napadač ne dočepa obrambenih položaja u vidu crkvenih ruševina.


Photobucket

Prvić.


Photobucket

Nehaj je danas muzej sa restoranom.



Photobucket

Tvrđava je visoka 18 m sa stranama 23 duljine i širinom zidina od 2 do 3 metra. Orijentirana prema stranama svijeta.


Photobucket

Jedan je od najboljih primjera sačuvanih tvrđava u Hrvatskoj i dok su Uskoci bili u njoj nikad nije osvojena. Služila je da brani grad s mora od Mletaka i s kopna od Turaka. Kada je Lenković 1539. postao senjskim kapetanom, pismom obavještava cara Ferdinanda I (kojeg su hrvatski plemići izabrali za hrvatskog kralja nakon Mohačke bitke, 1526/1527 u nadi da će ih zaštiti od Turaka) za potrebom tvrđave na 62 metara visokom brdu.



U njenim zidovima se nalazi preko 100 puškarnica i 11 bitnica za topove. Tvrđava ima dva kata i krunište sa ugaonim kulama, ona peta je služila i kao šekret što većini gostiju smatra simpatičnim i voli fotkati.


Photobucket

Ako nekoga zanima sakralna povijest Senja...


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Ostaci gorespomenutih crkva.


Photobucket

Senjka ploča sa motivom lozice, srodna sa Bašćanskom pločom ali ne tako dobro sačuvana.


Photobucket


Photobucket

Sveti Martin. Fučić ovo smatra dobrim primjerom fuzije lokalnog sa zapadnim kulturnim krugom. Inače je Senj uz Omišalj jedini dobio ispravu od pape da se misa može voditi na hrvatskom jeziku što je u ono vrijeme puno značilo ako znamo da se misa služila samo na latinskom.


Photobucket

Škola iz Zagreba i vodič koji sudeći po izlaganju zna svaki kutak kule.


Photobucket


Photobucket

Održavani brčići.


Photobucket


Photobucket

Morao sam se sagnuti kad sam se penjao za gornje katove a da vam ne pričam o spustu.


Photobucket

Senj je isto bio opasan zidinama što se vidi i dan danas (doduše ne na fotki).


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Ta daaaa! Ivan Lenković glavom i bradom...


Photobucket

Madridski mir je bio kraj za Uskočke avanture kod Senja.


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Peta kula sa šoljom. Ko zna jesu li ju upotrebljavali za opsadom.


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Baš se vidi nečije vozilo dolje.


Photobucket

Jedna od crkva koje se vide sa zidina.


Photobucket

U sredini se sljevala voda za šternu.


Photobucket

Jel imate tiket ha? Nema mimo.




Post info
16.06.2012. (19:37)
21 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Vinodol i Nebeski labirinti




Photobucket

Na dan otvorenja europskog u nogometu, dok je većina njih bluzila za prvim utakmicama u kafićima mi smo odlučili otići na izlet.


Photobucket

Partnerica/suvozačica/dj.

Photobucket

Umjesto da se gombamo sa turistima po magistrali, skrenuli smo sa ceste Bakar-Bakarac prema Meji. Ovdje sam uhvatio dio bez rafinerija pa ulaz u Bakarski zalijev izgleda idilično.


Photobucket

Takala ili Bakarski prezidi su terase od suhozida koje je puk gradio jer je sav teren na strašnom nagibu. Moj predavač sa tečaja za vodiča je rekao da je trebalo oko 300 godina da se izgrade prezidi a zemlja je dovedena sa Hreljina i Praputnjaka. Posla ko u priči. Sa industrijalizacijom takala su zapuštena.

Photobucket

Sa ceste kod tunera kod Bakarca se nikad ne bi reklo da je to nešto tako impozantno a tek se iz bliza vidi koliki je posao obnoviti terase i posaditi trsove za Novu Bakarsku vodicu na kojima radi zadruga Dolčina iz Praputnjaka.


Photobucket


Photobucket

Koliko sam shvatio Bakar je prepoznao turistički i polkoprivredni potencijal takala tako da se svake godine obnovljenih suhozida širi hvala volonterima iz udruge Dragodid (Gustirnini otočani).


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket



Photobucket

Atraktivni stari grad Hreljin o kojem sam već pisao. Frankopanski kaštel koji je čuvao ulaz u vinodolsku dolinu sa zapada. Kao i većina posjeda koja je pripala Hazburškoj carskoj komori nakon pada Frankopana i Zrinskih ovo mjesto propada i stanovnici se žale na mjesto današnjeg Hreljina 2 kilometara odavde.


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket

U smjeru Bakarskog zaljeva.


Photobucket

U smjeru Grobničkih Alpa.


Photobucket

5 minuta hoda do vodospreme.


Photobucket



Photobucket

Vodosprema je prava mala eko niša.


Photobucket


Photobucket

Punoglavci.


Photobucket

Veselo je u bari mada nema krokodila.


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Stari Drivenik.


Photobucket

Driveničani ko pravi pripadnici nogometne nacije u kafiću gledaju onu igru di 22 preplaćena tipa ganjaju napuhanu loptu....


Photobucket

... dok se mi gluparimo drugim sportovima.


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Mislim da je oko 600 metara visinske razlike između doline i brdovitog platoa koji se pretvara u Gorski Kotar.

Photobucket


Photobucket

Tribaljsko jezero. Draže mi je iz daleka jer obala ovog akumulacijskog jezera sva popločana.


Photobucket

Drivenik na kojem smo bili malo prije.


Photobucket

Ako idete za Ledenice i Luku Krmpotsku (selo Omar) morate iz Bribira skrenuti lijevo prema Ogulinu i Liču pa onda sljediti oznake za Nebeske labirinte i Staklenu kapelu.


Photobucket


Photobucket

Čisti zrak i kraški ambijent s pogledom na more, idila.


Photobucket


Photobucket

Ova nas je gledala ko porezni inspektor.


Photobucket

A tele nas je gledalo ko da smo šarena vrata.


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Nikako ne zaboraviti proći kroz labirint osjećaja ili moći (sad se ne sjećam) ali uglavnom taj pouspješuje ljubavni život pa zlu ne trebalo postupili smo praktični Rimljani koji su gradili hram svim božanstvima. Ionako škoditi ne more.


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Photobucket


Photobucket

Ja sam mjenjao faze kako sam prohodao kroz sva 10 labirinta. Malo prije je kamion sumnjive prolaznosti na tehničkom pregledu sjekao zavoj i odjednom se pojavio na mojoj traci pa su nam srca skočila do grla.


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Kod Donjeg Zagona treba skrenuti za Ledenice. Preporučujem naručiti odojka kod konobe Barba Frane. Mi nismo znali da je poželjno rezervirati pa smo naručili pohani škripavac, kuhani krumpir i pol litre crnog stolnog koji je bio fenomenalan. Usluga besprijekorna.


Photobucket

Žućo je ljubimac konobe.


Photobucket



Photobucket


Photobucket


Photobucket

Ledenice.


Photobucket

Klenovica i tamo dalje slavni buroviti Senj. I tako smo bili u zaleđu Novog Vinodolskog. Kojotice jesi li ti landrala ovdje?



Post info
13.06.2012. (19:03)
23 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Digitalni kamenčići




Kada se dogodi neka promjena u mom životu onda osjetim potrebu da promjenim neke stvari. Ošišam se, obrijem, tijelovježba, ispraznim osjećaje na ovaj virtualni papir, izbrišem brojeve ljudi koje nemaju više što raditi u mom životu.

Kada sam na jednom divnom mjestu i događa mi se nešto vrijedno pamćenja, za svaki slučaj uzmem kamen od tamo i spremim ga u bisagu. Takvo nešto je činio Lars Turms, glavni lik u Waltarijevom povijesnom romanu Etrušćanin. Već star i pun sjedih, Lars priča svoju priču tako što vadi kamenčiće koji su mu obilježili život.

Pošto živimo u neko novije doba imamo priliku za stvaranjem "kamenčića" od piksela. Ostavljam si ovdje uspomene u slučaju da izgubim "bisagu" u obliku mobitela :)

Photobucket

Kata je zaista lijepa cura ali nema mi do ove slike koja se pojavi kad me ona zove.


Photobucket

Tko dolazi kod mene u goste mora pružati raport kretanja ovoj zvjeri. Neće vas ni pitati, samo će njuškati i prokljuviti sam što to donosite iz vanjskog svijeta.


Photobucket

Priprema za peku.


Photobucket


Photobucket

Međufaza. Treba dignuti samo jednom da ne odu sokovi.


Photobucket

Spremno za uživanje.



Photobucket


Photobucket

Bilo je ostalo još masu mesa pa sam napravio dva gulaša. Jedan gdje je glavni sastojak senf a u drugom limun.


Photobucket

Kad me Marko nazove smijem se pak ovoj fotki. Led lampa ko talizman.


Photobucket

Na Rukavcu kod Marka gdje me vežu uspomene. Ipak sam tu letio sa fićom u provaliju.


Photobucket


Photobucket

Hartera, tbf, zakasnili smo toliko da smo došli na zadnju stvar, cijela je publika pjevala oh my God I'm livin' in Croatia...

Photobucket


Photobucket

Nakonm burne noći spava se gdjegod se stigne.



Photobucket


Photobucket

Zabranjeno stavljati jakne po šanku i pultovima. garderoba košta 3 kune. Osobno sam pridonio donošenju tog pravila :)


Photobucket

Alegorijska kola. Naš Ferero Roche.


Photobucket

Esperantsko maškarana grupa Paždroć.


Photobucket

Eh moj Đukac.


Photobucket

Švora koja ne priznaje nametnuta pravila.


Photobucket

Nekakav korjen iz Slavonije što se prodaje na pjaci. Navodno je dobar za potenciju.


Photobucket


Photobucket

Simpatično objašnjenje našeg vodiča: čuk je sve što nije sova. Inače simbol grada Krka.


Photobucket

Krčka riva.


Photobucket

Opsjednuti pjesmom.


Photobucket

Mozaik na stupu kod Zagrebačke pored Importanea.


Photobucket

Gori napuštena kuća preko puta perona kod Glavnog kolodvora. Od poziva do dolaska vatrogasaca prošlo 7 minuta. U tih 7 minuta nije bilo više krovišta.


Photobucket

Sviđaju mi se stvari od kovanog željeza.


Photobucket

Koliko detalja.


Photobucket

Grije sic vlasniku skutera.


Photobucket

Cip cop ili na kontinentu školica. Gdje su nestale one krede u parkovima?


Photobucket

Ispred OŠ Pećine.


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Blizanke.


Photobucket


Photobucket

Spomenik stolici u Manzanu.


Photobucket

Autor mozaika Matko Kezele.


Photobucket

Sezona šparoga je iza nas.


Photobucket

Lojzo ne prolazi baš najbolje u doba parenja.


Photobucket

Pepi nema te probleme.


Photobucket

A ni ovaj.

Photobucket

Majka i kćer čuvaju mladunčad.


Photobucket

U cvjećarni.


Photobucket

Pojilo.


Photobucket


Photobucket



Photobucket


Photobucket

Jedan doručak.


Photobucket

Na ulazu u stari grad Labin.



Photobucket

Brod u tegli.


Photobucket


Photobucket

Dok mene nema u krevetu...


Photobucket

Voda u škodelici nema šanse.


Photobucket

I on se zaželio prirode. Puna mu je pipa asfalta.


Photobucket

Na Jazu.


Photobucket



Photobucket

Neboga Dona poslije operacije.


One najvažnije fotke sa I. nema. Ta neka izblijedi u mom sjećanju i neka radost zamjeni tugu ovih dana.



Photobucket

Moje analogne drangulije..



Post info
09.06.2012. (16:11)
30 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Riječi povezuju



Photobucket


Se pareba boves, alba pratalia araba
et albo versorio teneba, et negro semen seminaba


Vodio je volove ispred sebe, orao je bijelo polje
I bijeli plug je držao i crno sjeme bacao.


(Zagonetka iz Verone, 8.st.)

Nepredvidljive su životne putanje koje se događaju iz nečijeg djelovanja. Kada je Luigi Schiaparelli 1924.godine u Kaptolskoj knjižnici u Veroni, naišao na pozadini prašnjavog i požutjelog kodeksa iz Toleda prvi zapis na talijanskom, koji se počeo isticati od latinskog, m shvatio da će mu ime ostati zabilježeno u povijesti istraživanja ovim otkrićem. No, kako je mogao predvidjeti da će jedan mladac od kojih sedamnaest godina na pragu mature učiti talijansku književnost i ostati osupnut dubinom značenja Zagonetke?

Bila je sredina lipnja kada treba upregnuti misao za učenjem za predstojećim ispitima ali misli tako lako odlutaju, poput jata, prema otvorenom prozoru. Dopiranje klike onih koji nisu trebali provoditi vrijeme u učenju, i koji su se zabavljali više u njegovoj glavi nego u stvarnosti, je postalo nepodnošljivo. Ako ostane doma neće mu ništa pomoći izolacija jer bi samo zavidio ostalim mozgovima na ispaši. Kada nešto moraš to je ionako najveća prepreka da posao bude dobro obavljen.

Odlučio je pozvati Kika i Marka kojima su se klatile iste ideje. Nije ih bilo teško nagovoriti da je najbolji način da se duhu dade malo oduška taj da se ode s knjigama na plažu te se na taj način pokušaju spasiti ovce i nahraniti vuka.

Iako se osvježio hladnom vodom iz tuša ništa mu nije pomoglo kad ga je snašla vrućina čim je ušao u autobus koji se počeo puniti curama i dečkima sa istom namjerom. Nadao se da će ta rulja sljedeći pravila svojstvena masi pokleknuti plažama za turiste kao što je izbetonirana Slatina, Ičići ili uvrglave sirota šljunčana Medveja kod okretišta i otpisani siroti Sipar kojeg je otpjevao Rikard katalinić Jeretov u svoje vrijeme.

Kod Turnića je ušao Kik s ovećim graškama znoja na čelu. Samo su se pogledali i kimnuli, bilo im je i tako jasno, sve više od toga bilo je sumanuto, treba štedjeti ono malo vode što nije probila kroz kožu. Isto je bilo i sa Markom kad je upao kod u bus Preluke, starci su ga odbacili na putu za posao, čekao je pod hladom pinete i bio je jedini koji je izgledao kao da ga sunce ne dira. I to još sa nekakvim sunčanim cvikama koje je garant ubrao starome.
Vozili su se po Liburniji sljedećih četrdeset minuta uz zastoj automobila i tradicionalnih radova na cesti (jeli ti ljudi provode zimu planirajući kako da stvaraju čepove po ljeti?), ako to nije dovoljno da čovjek poželi iskočiti iz vlastite kože poput Pantića… .

Tenzija ljudskih živaca se mogla rezati u zraku, u onom trenutku bi svaki vozač prodao dušu samo da dođe do cilja, riješi se kola i skoči u more.

Na okretištu kod Medveje su se iskrcali preostali kupači dok su njih troje još čekali lokalni autobus za Brseč. Sklonili su se pod krošnju starog kestena sa ručnicima, knjigama iz talijanske književnosti i zalihama vode. Stigao je stari autobus sa kožnim sjedalima na kojima po ovakvim vrućinama doslovce ostaviš samo sebe. Prednost je što možeš otvoriti prozor i kompenzirati zrak kod glave koji nemaš na stražnjici. Bili su oni i par starica umotanih u crnim veštama sa maramicom preko glave, isto crnom.

Bilo je teško samo gledati ih.

Kad su se odlijepili na stanici još ih je čekala šetnja po asfaltiranoj cesti koja se spuštala do jedne od malo dostupnih plaža u Brseštini. Na ostale si mogao stići samo barkom. Prošli su pored groblja omeđenog čempresima i uživali u hladu koje je omogućila šuma kestena, višnja, pineta i hrastova. Napokon su stigli do parkirališta na kojem stane jedva sedam auti i spustili se puteljkom u stijeni koji je vodio do plaže oblutaka koje su čuvali nekadašnji talijanski bunkeri i spremišta za barke.

Na Klančecu nije bilo masivnog turizma, ako je bilo turista, onda su dolazili ciljano i bilo ih je malo. Na sjevernom djelu je bila plitka jama koju su iz milja zvali Češka buža (ili škuja) jer je njen hlad bio jedini spas za bijelo pute goste koji bi tek u podne shvatili kakav je samoubilački čin gušterati se ne bijelom vapnencu sa suncem u zenitu. Onda bi Česi shvatili da je vrag odnio šalu te bi brže bolje potražili zaklon u jami i iz nje poput šišmiša roza boje promatrali ostale kupače koji su ponijeli sa sobom suncobrane.

Trojac je položio stvari sa knjigama u sjedni jednog spremišta za barke za kojeg su znali da će nakon podne počet stvarati sjenu i krenuli u more. Odmah pored su hridi sa koje se može skočiti jer je mjesto dovoljno duboko. To je najbrži način da se tijelo odmah osvježi a i skakanje sa tog mjesta, vjerovali su, je dokaz hrabrosti pred drugim kupačima. Marko nikad nije bio za knjigu tako da je on nestao zajedno sa svojim maskom i dihalicom u dubine podmorja. Uzeo je sa sobom trozubac kojeg su sklepali na divljaka. Kik je pogledom i držanjem obznanio da je došao kako bi iza sunčanih naočala na oku držao ženski rod u kupaćem kostimu.

Što se tiče njega, nikad nije imao problem sa učenjem negdje gdje se događa akcija. Naprotiv nije mogao učiti u tišini koja ga je dekoncentrirala i odvraćala miljama daleko. Spoj sunca, mora, valova i ljudske klike je bio sasvim prihvatljiv uz pohabanu žutu knjigu koju je ponio sa sobom. Za nekoliko godina će shvatiti da može pušiti, piti i čitati dok se oko njega gomilaju ljudi na fešti, samo da nije tišine. Tišina bi ga prikovala za misli koje bi ga dekoncentrirale koliko su imale vlastit postojanje.

Uz zvuk valova koji su kotrljali nanovo oblutke pronašao je ritam i gladio svaku pročitanu riječ. Riječi imaju svojstvenu magiju, prinose ti misli i zvukove osoba koje su odavno prah. Ako nas nešto veže uz one koji su bili prije nas to su riječi koje su nam ostavili u amanet. Bio je užitak zamišljati riječi iz Zagonetke u njihovom prenesenom značenju. Kako se jedan teški, drevni, fizički posao poput rada u polju poistovjećuje pisanjem. Ruka je par volova, kemijska je plug, bijelo polje je papir a crno sjeme tinta. Njihov plod su prizori koji nam se usađuju i tehnikom pčele (što bi rekao Petrarca) postaju nešto drugo od onog prvotnog, pogotovo ako im damo primjesu sebe, nastaje sasvim novi med. Koji se može prenositi dalje.

Na taj način je osjećao neraskidivu vezu u vremenu sa anonimnim pisarom u kaptolskoj knjižnici u Veroni od prije 1300 godina. Čemu li se nadao? Možda da kada bude prah nešto ostane iza njega pa makar u ovim riječima na slabašnoj pergameni koju je vrijeme nekim slučajem poštedjelo. Ako krene nešto pisati hoće li se to fiksirati u vremenu dok netko ne osjeti vezu sa njim kao što on ima ovu i probuditi dio njega koji se spasio od propadanja? Hoće li čitatelj osjetiti nadu u njegovim riječima? Toplinu u nastojanju da se sa njim poveže? Pobratimstvo u svemiru bića kojeg jednom neće biti sa onim čije vrijeme tek dolazi. Hoće li na taj način prevariti staru damu što donosi smiraj svakom stvoru?

Iz tih misli trgnula ga je scena kad je Marko pobjedonosno izašao iz mora i oko ruke držao zarobljenog mrkača. Okrenuo mu je mozak, to je jedini način da ga ubije. Ruke su mu imale otiske pipaka i bilo je vidljivo da je borba za opstanak bila dramatična. Nitko mu tada nije mogao skinuti ponosni osmijeh sa lica. Cijela je plaža poklonila pozornost Marku i ništa nije vrijedilo skakačima sa hridi u nadi da dobe kakav uzdah od prisutnih cura. Krenulo je poslijepodne i već se moglo disati. Cvrčci su naglo otpočeli koncert. Kao da je čitava šuma iza njih živnula u jednom duhu.


M.Z.
Post info
01.06.2012. (10:37)
20 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>