Marketing
Digitalni kamenčići
Kada se dogodi neka promjena u mom životu onda osjetim potrebu da promjenim neke stvari. Ošišam se, obrijem, tijelovježba, ispraznim osjećaje na ovaj virtualni papir, izbrišem brojeve ljudi koje nemaju više što raditi u mom životu.
Kada sam na jednom divnom mjestu i događa mi se nešto vrijedno pamćenja, za svaki slučaj uzmem kamen od tamo i spremim ga u bisagu. Takvo nešto je činio Lars Turms, glavni lik u Waltarijevom povijesnom romanu Etrušćanin. Već star i pun sjedih, Lars priča svoju priču tako što vadi kamenčiće koji su mu obilježili život.
Pošto živimo u neko novije doba imamo priliku za stvaranjem "kamenčića" od piksela. Ostavljam si ovdje uspomene u slučaju da izgubim "bisagu" u obliku mobitela :)
Kata je zaista lijepa cura ali nema mi do ove slike koja se pojavi kad me ona zove.
Tko dolazi kod mene u goste mora pružati raport kretanja ovoj zvjeri. Neće vas ni pitati, samo će njuškati i prokljuviti sam što to donosite iz vanjskog svijeta.
Priprema za peku.
Međufaza. Treba dignuti samo jednom da ne odu sokovi.
Spremno za uživanje.
Bilo je ostalo još masu mesa pa sam napravio dva gulaša. Jedan gdje je glavni sastojak senf a u drugom limun.
Kad me Marko nazove smijem se pak ovoj fotki. Led lampa ko talizman.
Na Rukavcu kod Marka gdje me vežu uspomene. Ipak sam tu letio sa fićom u provaliju.
Hartera, tbf, zakasnili smo toliko da smo došli na zadnju stvar, cijela je publika pjevala oh my God I'm livin' in Croatia...
Nakonm burne noći spava se gdjegod se stigne.
Zabranjeno stavljati jakne po šanku i pultovima. garderoba košta 3 kune. Osobno sam pridonio donošenju tog pravila :)
Alegorijska kola. Naš Ferero Roche.
Esperantsko maškarana grupa Paždroć.
Eh moj Đukac.
Švora koja ne priznaje nametnuta pravila.
Nekakav korjen iz Slavonije što se prodaje na pjaci. Navodno je dobar za potenciju.
Simpatično objašnjenje našeg vodiča: čuk je sve što nije sova. Inače simbol grada Krka.
Krčka riva.
Opsjednuti pjesmom.
Mozaik na stupu kod Zagrebačke pored Importanea.
Gori napuštena kuća preko puta perona kod Glavnog kolodvora. Od poziva do dolaska vatrogasaca prošlo 7 minuta. U tih 7 minuta nije bilo više krovišta.
Sviđaju mi se stvari od kovanog željeza.
Koliko detalja.
Grije sic vlasniku skutera.
Cip cop ili na kontinentu školica. Gdje su nestale one krede u parkovima?
Ispred OŠ Pećine.
Blizanke.
Spomenik stolici u Manzanu.
Autor mozaika Matko Kezele.
Sezona šparoga je iza nas.
Lojzo ne prolazi baš najbolje u doba parenja.
Pepi nema te probleme.
A ni ovaj.
Majka i kćer čuvaju mladunčad.
U cvjećarni.
Pojilo.
Jedan doručak.
Na ulazu u stari grad Labin.
Brod u tegli.
Dok mene nema u krevetu...
Voda u škodelici nema šanse.
I on se zaželio prirode. Puna mu je pipa asfalta.
Na Jazu.
Neboga Dona poslije operacije.
One najvažnije fotke sa I. nema. Ta neka izblijedi u mom sjećanju i neka radost zamjeni tugu ovih dana.
Moje analogne drangulije..
Post je objavljen 09.06.2012. u 16:11 sati.