Luđaci iz ST!LLNESSA
Totalno ih shvaćam, i moja ekipa misli zarađujem ko biskup (iliti ga škof) ovdje u Sloveniji :)
A low budget spotovi sa pinkicom zajebancije ispadnu jako dobro, ja se ne morem prestati smijat.
Totalno ih shvaćam, i moja ekipa misli zarađujem ko biskup (iliti ga škof) ovdje u Sloveniji :)
A low budget spotovi sa pinkicom zajebancije ispadnu jako dobro, ja se ne morem prestati smijat.
Istraživanje kraja/upoznavanje sebe (ili "Beskraj")
Ima taj jedan osjećaj koji me prati u stopu kad god nisam u rodnom Gradu, oči nenavikle na regiju omeđenu od Medvednice do Rifnika (zaista ne razumijem kako jedna obična administrativna granica može razdvojiti ljude koji su išli jedni drugima u posjetu, radi kupovine, radi upoznvanja na plesnjacima, radi poroda ovdašnjih ljudi u Samoboru), okružen kontinentalnim zelenilom gdje je zemlja meka na dodir bose noge, uske ceste i makadami usred polja omeđenih kukuruzom, pšenicom, vinovom lozom i vočnjacima. Nema suhozida i omeđenih vrtača kao doma, okolicu krase kozolci, ribnjaci, čudni požbukani zvonici, drveni mostovi, dobro sačuvani dvorci u bijelom ruhu.
Kojotka, Nasljednik und Autor za fotoaparatom ulaze u Kostanjevicu, strepite ljudi.
Patke navikle na lokalce i turiste.
Zečevi, srne, fazani, jastrebi, riječni galebi, krtice, rovke (neka vrsta glodavca malo veća od miša), kukce da ne spominjem, postaju svakidašnji suputnici.
Ribnjak kad odemo na malicu (ovdje se kaže malca, dolazi od njemačke mahlzeit?)
Zaluženih sat vremena onog što bi ja zvao "dolce far niente".
Pada mi na pamet Branko Fučić. Poslan dekretom u tek oslobođenu Istru na koncu drugog svijetskog rata, kako bi sastavio listu postojeće kulturne baštine i istraživao davno zaboravljene glagoljaške natpise i freske. Bodul sa Krka, odrastao u Zagrebu, katapultiran u Istru, Kvarner, Otoke.
Sjećam se u biografiji da se volio družiti sa svećenicima što nije bilo baš popularno u ono doba. Na početku ga je pratio politički komesar koji mu je zaprijetio da će pucati u njega ako ode potražiti kakvu ćakulu uz obed i vino u župnom dvoru. Fučić mu je odgovorio neka puca ali da on misli jest. Komesar nije zapucao iako je odbio ući pod krov omraženih klerika. Mogu si ga zamisliti nadurenog prekriženih ruku.
Ja isto nemam takvih dilema. Mogao bi komotno djeliti stol i kruh sa kurabama i ubicama. Fučić je volio društvo običnih ljudi od kojih je crpio mjesne priče. Starije osobe su zlatni rudnici za narodnu predaju.
Svakod dana otkrivam kakvu sporednu cestu, mikrolokaciju, vežem svoje stope uz ovaj kraj.
Kad sam dečke ranije pustio doma jer su obavili jako dobar posao i bili vrijedni ostao sam sa sobom (a sob je velik jelte?), otišao sjesti pod prvim stablom,promatrao igru kapricastih oblaka,
putanju sunčevih kola, kompoziciju makadama sa uvijek nešto više zelenila tamo gdje kotači ne gaze, vrtić u neposrednoj blizini, staklenik iz kojeg trešti neka glazba (bit će da su biljke počele slušat cajke), hala Špara, NE Krško, i sve to spašavaju zelena brda svud okolo.
U lotusovom cvijetu.
Svjestan sam da su nuklearka i trgovački centar u daljini poslali idilu u ono mjesto ali začudo moram priznati da se čovjek navikne na svašta, tako i ja.
Svako malo mjesto (kao da) skriva tajnu (pa čak i Juršići kod Vodnjana, znat će ekipa iz bivšeg samostana) o kojoj govori sveprisutna tišina u klasju (čak i kad cvrčki cvrče). Freske nisu moje područje ali oranica, njiva, šuma, hribovi (zamisli ti to Semiramido) koji čuvaju davno zakopane tragove nekoga tko je kročio prije mene.
Spavanje u sjenu..
Ribičija.
Usred same ravnice, na obalama Krke postoje niska brdašća (uvrglave 30-40 m) koji nude svoje bokove vinogradima uz dražesne kljeti.
Kad se vozim po sporednim cestama ili makadamima uhvati me ta neka nonšalantnost, tko je vidio ovdje biti užurban?
Kombinacije kojima vodi ova cesta su zapravo fizički i alegorično bez kraja.
Ovom Fiumanu je ponekad smješno kakva razmišljanja daje u uvid drugima.
L'infinito
Sempre caro mi fu quest'ermo colle,
e questa siepe, che da tanta parte
dell'ultimo orizzonte il guardo esclude.
Ma sedendo e mirando, interminati
spazi di lŕ da quella, e sovrumani silenzi,
e profondissima quďete io nel pensier mi fingo,
ove per poco il cor non si spaura.
E come il vento odo stormir tra queste piante,
io quello infinito silenzio a questa voce vo comparando:
e mi sovvien l'eterno, e le morte stagioni,
e la presente e viva, e il suon di lei.
Cosě tra questa immensitŕ s'annega il pensier mio:
e il naufragar m'č dolce in questo mare.
Giacomo Leopardi
Beskraj
Uvijek mi je bilo drago to usamljeno brdo,
i ova živica, koja sa mnogo strana
zadnjeg obzorja pogled skriva.
No sjedeći i promatrajući, beskrajne
prostore ovdje i ondje, i nadljudsku tišinu,
i duboki mir u umu zamišljam si*,
radi kojeg se srce umalo uplašilo.
I kao vjetar čutim šuškanje* među biljem,
ja tu beskrajnu tišinu na taj glas kompariram*:
i dolazi mi vječnost, i prošla* ljeta,
i sadašnja i živa, i njen zuk.
Tako, u ovoj ogromnosti se utapa moja misao:
i slatko mi je uranjati* u to more.
[Sa svim pogreškama svojatam ovaj prevod kao moj,
Neverin]
ps. kraj Kraja zapravo postoji na istočnoj obali Istre sjeverno od Brseća :)
*fingere = pretvarati se, zamišljati
*stormire je zapravo vezano uz zvuk koji čini jato ptica
* bezveze zvuči doslovniprevod ali ne nalazim tu riječ koju si zamišljam
*minula, mrtva
* nisam našao neki sinonim za utapanje a da se ne bi kosio sa prijašnjom istom riječi dok u talijanskom imaju annegare i naufragare. Ili ne pamtim.
Privlačnost nasilja
Ne raditi ništa što ne bi htio da drugi rade meni je jedno od stupova koji drže cijeli moj sistem ponašanja nasuprot drugih. To što sam šlampav i nesmotren ko slon u staklarni što se tiče međuljudskih odnosa me ne opravdava ali svakako nije namjerno. Nenasilje je moj svijetonazor kojeg mislim poštivati do zadnjeg daha jer odati mu se, po meni, znači izgubiti dostojanstvo koje resi misleća stvorenja.
No desilo se i meni i to jutros, Probudio sam se sav mamuran i zgužvan u postelji u vikendici na moru najbolje prijateljice. Netko je spavao na meni i kad sam se osvjetio toga radije sam odlučio ići sjesti ponovno za stol sa onim okorjelima koji su nastavili cugat cijelu noć. Morila me žeđ i sve što sam htio je legnuti negdje i opet ubiti oko. No morao sam se dići jer je prijatelj odlazio za Rijeku a ja sutra radim tako da si nisam mogao prijuštiti ostanak. Pozdravio sam prijateljicu koja je trčala maraton cijelu noć i lagano krenuo prema izlasku sa plaže.
A onda mi je jedan poznanik, isto pozvan na rođendan, koji ima neke nerješene probleme sa sobom pa pije ljekove i alkohol i biva agresivan, uputio nekoliko uvreda i opalio nogu u guzicu. Instantno sam zaboravio sve lijepe ideale kojima se kitim i u koje vjerujem te nasrnuo na čovjeka. Skinuo sam torbu te ga pokušao pogoditi po glavi sa njom, pošto je bio pijan motorika mu i nije bila najbolja strana dok sam ja bio odmoren i u stanju da se branim i napadam. Nekako smo završili na podu i tu sam osjetio žeđ za time da mu napravim neku ranu iz koje će šiktati krv, osjetio sam tu neku potrebu da ga opalim po licu ali taman kad sam se namještao da sjednem na njega i počnem lupat, netko nas je zaustavio i povikao "dosta!". U tom trenutku kao da sam se osvjestio: tko sam, što sam, gdje sam bio i gdje idem, povratak lucidnosti. Nisam ni shvatio da sam se porezao na kamen dok sam bio na koljenima a ta rana me gadno peče no u tom trenutku sam vjeroatno mogao biti pogođen i na smrt ali bi nastavio sa onime što sam namjeravao. Bio sam nameračen, ma kakvi, narajcan da tipu pokažem da mu je ovo bio prvi i zadnji put da mi prijeti i da ulazi u moj osobni prostor. Kada su nas prekinuli, ostao sam bez force i bijes je postepeno jenjavao, jako mi je drago da nisu dopustili da nastavim.
I sad ne mogu vjerovat, osoba koja se nada istinskoj demokraciji i pravednoj raspodjeli dobara u kojoj su svi ljudi isti je imala želju da zubima iščupa grkljan tipu iz vrata. Da ga unakazi i osakati, da mu razbije grotu u glavu kojih je tamo bilo u izobilju. Isto takvo nešto sam osjetio u Griču u Zagrebu kada mi je neki tip sa još dva pobočnika iz čistog mira prišao i rekao "jebem ti mater". Optirao sam da idemo ća iz tog birca zahvalan nebesima što u tom trenutku nisam imao pivsku flašu u ruci jer bi završila tipu na glavi dok bi me njegovi frendovi koji su samo čekali reakciju, istamburali. U Osijeku sam plakao u bolnici kada sam gledao svoje prijatelje polomljenih glava samo zato jer je jedan od njih rekao pred deset grubijana jedan efeminizirani "nema problema". Vidio sam kako im je sjevnula mržnja u očima. Kad su nas okružili onda sam si rekao da će barem jedan odvesti doma sjećanje na mene. Zašto toliko nasilja mora biti? Od tada se ne bojim rulje a kamoli pojedinca.
A jutros je došlo k meni.
Ovaj tip koji me napao se već htio prije tuči sa mnom, zapravo on zabrije i želi se onda tuči sa bilo kime tko mu je u tom trenutku antipatičan. Zato se zna i desiti da dobije batine, pogotovo od ljudi koji ga ne poznaju kao mi. Tip će mi se ispričavati i plakati da nije htio ali već mi se bio ispričao i govorio da to više nikad neće učiniti. Opet će se desiti i nadam se da ću u tom trenutku radije uteči nego učiniti nekakvu glupost koju ne moreš povratiti. Jasno mi je zašto je publici išla slina dok su u areni gledali gladijatorske borbe.
Očito nisam tako pozitivan kako sam mislio, ne želim više nikada osjetiti taj nagon, zov ili što je već ali ljudsko nije. Zaista se nadam da me više nikad neće povuči sa sobom.
Sada se bojim samog sebe i što sam ja to u stanju učiniti..
Tko je tu majmun?
Poanta ove snimke bi trebala biti da ne podcjenjuješ nikoga. Ovi tupani očito nisu razmišljali kako majmun ima isti potencijal koji je čovjeka vinuo u dominantnu vrstu.
Sve mi je novo pa se radujem
... ko prasac jabukama.-Znaš što? Sviđa mi se kako miriši veš kad ga staviš na štrik
- Joj kako je slatko kad muškarci otkriju omekšivač:)
Brižna mama koja je prala i kuhala iza mene i sestru je non stop imala tu nadrkanu facu kad bi se ratila sa posla i vidjela darmar koji smo ostavili iza sebe. Ljudi jako brzo, nakon prvog puta, počinju prihačati stari zdravo za gotoo. Tako su majice bile nešto što se vješa tamo a pere se vamo a na meni je bilo samo da ubacim prljao u onu škatulu i svaka pomisao vezana uz taj komad tkanine bi nestala zajedno sa tim činom. Nije me nešto pucala filantropija da bi svojevoljno uzeo močo ili usisaač u ruke i počeo iznebuha prati.
Trebala je uvijek biti neka ruka pračena sa zapovijedi.
E sad kako postajem sve više autonoman moji se um se više infiltrira u taj tajni dualni svijet čistoće/prljavštine koji se izmjenjuje u svakoj kući. Počelo je tako što sam zvao prijatelje iz nove sredine da se podruže uz koju biru u mom stanu. Kako se čovjek okrene tako stvara smeće. Nisi se ni okrenuo a škaf je pun tanjura i ćaša a stol prepun praznih limenka (srce mi se para bacati ambalažu u smeće pošto u Sloveniji nema tog zakona), daska zapišana, svi se muvaju u tenisicama pa ostaju tragovi na podu.
I čisto si flegma, ne pači ti nimalo, zapravo i sam sa zadovoljstvom pridonosiš žrtve ljevanice na pod.
I tako dva tri puta pa ti stan počinje poprimati groteskne scene. Pauci se sa tobom osjećaju ko brat s bratom. Tješio sam se da ubijaju meni neprijateljski ustrojene komarce. Dosta sam vremena ignorirao činjenicu da netko treba pospraviti iza ovoga nereda.
A taj netko sam isključivo bio ja.
Nakon nekoliko savjeta od stare ("u wc školjku bacaj smjesu sodebikarbone i vinskog octa") krenuo sam u kupnju za potrebno oružje da istrebim onu kopilad koja se počela množiti polako ali sigurno u mojoj eko niši.
Malo me zbediralo što ona metla za močo i kanta koštaju ko Petra kajgana.
Pobuđen plemenitim razlozima svakog istjerivača gamadi uzdignute glave krenuh i do Lidla po domestos pa da se to zajedno hitim u vodu. Još sam i susjeda zamolio da mi posudi usisavač. Sudba je htijela da slavonac živi iznad mene sa curom.
Teško da ćemo zajedno naučiti slovenski.
Moram priznati da me iritira klor od domestosa tako da se pitam zašto kučanice žele da im smrdi po bazenu. Nakon što sam obavio taj omamljući posao (možda zato?) odfurao sam jednu turu veša na pranje centrifugom i nafilao mašinu praškom i omekšivačem. Koji gušt je stavljati sve to na štrik, još ti i sav stan miriše po opranom rublju. Jučer, nakon što sam se vratio sa fešte mogao sam se diviti rafalu jednog golubljeg eskadrona na mojim boksericama. Gadovi jedni.
A onda ti zasmeta kad netko zapali cigaretu, kada se dira za kosu pa ono što ostane od dlake baca na netom opran pod. Kruh se ne jede ali ako ga kupim (jer mi dođe gušt) onda ga pojedem na balkonu jer nedaj bože da mi koja mrvica završi u spavačoj sobi ili u kuhinji. Dan nakon čišćenja kad sam najosjetljiviji nikako mi ne pada onda pozvati brigadu gladnih prijatelja koji se ponašaju kao da su doma.
Ovo je nova bijela stranica u mojoj teki. Neki dan sam se uhvatio kako već tjednima nisam pomislio na nekoga tko je nekoć bio jako važan. Sumnjam da sam postao materijalist ali gledam na te cifre na računu koje se svakoga mjeseca povećaju pa si maštam kako ću si kupiti za prvi auto, pa bolji stan koji ću potražiti prije ili kasnije, pa doktorat na koji želim upast pa kuća u voljenom Brseću, čak i ovo zadnje je sad nekako dostupnije realnom razmatranju od čega me trnci hvataju. Ljeto, festivali, novo putovanje u Makedoniju za godišnji koji će trajati više od mjesec dana. Jednom u Rijeci zovem rođaka od starog da mi pokaže parcele koje pripadaju mojoj noni da vidimo šta se da napravit.
Ne znam kako da to objasnim ljudima oko sebe ali napokon osjećam da gradim nešto a od toga mi se želudac digne od uzbuđenja ko na ringišpilu.
E sad kad sam napokon izbacio ove misli koje mi nisu dale da se bavim nečim pametnijim, odoh pisati članak za Grobnički zbornik pa i takva vrsta stvaranaja uzbuđenja (mislim da će mi biti gušt u nekom kazalu vidjeti svoje ime i prezime) uzme zamah.
Pozitivni brrrr
Lepo se imejte.
Sex & Crkva
[Nažalost nisam našao prikladnu sliku ali htio sam staviti nekakvu babu koja se moralno zgražava nad nekime]Kakav zapapren naslov jelda? Vjerujem da ću na statcounteru hvala onima koji su u googleu utipkali jedno od te dve riječi (a možda i obje), doživjeti rekordnu posječenost. Inače ljudi se zapale na tri stvari: sex, politika i crkva.
Ako ste mislili da su "red, rad i disciplina" te riječi predlažem vam da se probudite.
Nego, da se vratim na predjelo sukusa moje priče. Već nekoliko mjeseci čitam jednu te istu knjigu, tešku i sa mnogo stranica. O poganima i kršćanima. Nikako da ju pročitam radi toga što doživljavam komu od umora nakon dve stranice ali ajde bar zapamtim pročitano. Ono što me zapanjuje jest odnos Crkve, katoličke, prema seksu, ševi,sexu, jebanju, karanju, vođenju ljubavi.
Odnos je krajnje djetinjast. Negira se ljudskost rođena sa muškim i ženskim tijelom kao da se radi o nečemu paklenom. A svi se rađaju sa penisom ili vaginom tako da osim anomalija (molim ne pripisati neku ideološku konotacijiu ovoj riječi) postoje samo dve opcije spola u kojoj se rađaju djeca (danas djeca a sutra naše sudije jelte?).
Što je razlog skandala glede sexa? Prvi kršćani su imali jako negativno mišljenje o traženju užitka preko sexa a jedini razlog (kaže sveti Pavao) koji ima smisla jest stvaranje djece. Ali blago se onima koji se odluče apstinirat cijeli život.
Zašto? Jer ostaju u čistoći. A tko kaže da je sex prljav uopće? To je moguće zamisliti samo ako osoba koja osuđuje, stavlja znak jednakosti između sexa i materije. A ako je u tom slučaju materijalizam zlo (nasuprot duhovnosti koja je težnja kršćanstva), nešto zemljano poput ševe mora naprosto biti zlo.
Ali zašto bi sex bio materijalna kategorija a ne duhovna? Nakon dobrog seksa osjećam se podosta produhovljeno. Šalu na stranu. Jel to zato jer se odvija preko tijela, seksualnih organa? A što je sa onim izvantijelesnim što osjećamo u trenutku zbivanja?
Ono što bode u oči jest kršćansko (patetično) nastojanje da se objasni "bezgrešno začeće". Zvuči kao Ivo sanader "ne zna dal bi piškio ili kakio". Isus Krist se morao nekako roditi, pa neće valjda iz blata ko i mi? E sad za to je bila potrebna neka ženska, recimo Miriam. Nakon cijelog uvoda gdje Gabrijel daje šansu Miriam da kaže "ne" (poštiva se slobodna volja vidim) ona prihvaća i prima ideju? sjeme? epruvetu? onoga što će sa 33 leta biti simpatični lik sa dugom kosom, bradom i šarmerkom "smo smo mi jednaki"spikom.
Koju su poslje preokrenuli u nešto totalno drugo. Isto tako materijalno ali nije sex, već novac.
Znači sve ovisi o začeću u kojem penis nije imao nikakve uloge. Ne dovodim u pitanje (službeno, ali off the record ) da Josipu nisu nabili rogove ali zašto bi bilo tako loše da je mali Isus došao na ovaj svijet sa najobičnijim fukom, ili za one romantične, sa vođenjem ljubavi?
Pošto su kršćanski teolozi raznih struja (arijevci, donatisti, montanisti itd itd) pokušali objasniti osobnu prirodu Isusa Krista (pod utjecajem grčke filozofije koju su prezirali jer poganska) i nije im baš išlo od ruke (ajde deder objasni mi "neobjašnjivo" ) kako možemo očekiati da se može objasniti i prezentirati bezgrešno začeće u kojem nema spoja dva ljudska tijela?
Se samo u pokušaju da ostanu čisti računi i duga ljubav. E ali brate ne može. A šta ćemo sa time što se Isus rodio vjeroatno na uobičajeni način svih nas?
Izašao je krog vaginu presvučen placentom (koja je i tada bila nešto prljavo, pa nek Tom Cruise papa) znači izašao je iz nečeg tako materijalnog i prljavog kao što je ljudsko tijelo. Ili se to ne konta?
Kontaju se samo trenuci u kojima vlasnik penisa i vlasnica vagine imaju odličan provod jedno sa drugima. Ciprijan, Tertulijan, Euzebije, Origen, Irenej, znači Crkveni oci, nemaju toliko netolerancije prema ijednom drugom grijehu kao prema spolnom općenju.
Ovdje nastupa ona moralistička retorika "pazite sa kime sve izlaze vaše žene". A zgražamo se pred burkama esktremnih muslimana.
I na kraju krajeva. Novac radi kojeg neki prodaju guzicu i dušu samo da bi zgrtali sve više i više materijalnog je po meni glavni krivac svih nedaća ove lude planete. I zato draga Crkvo, dok si tako debela i korumpirana i puna para i pomažeš vlastima koje se redaju u vašem obostrano korisnom orgijanju, ja (bivši pohodioc nebrojenih sati vjeronauka i ministrant), smatram da nemaš pravo ni zucnuti o jebanju dok god postoje ljudi u ovoj zemlji koji kopaju po kantama sa smećem, političari koji prodavaju naše kao da je njihovo i fratra koji se voze u blindiranim autima. E da je sex naš najveći problem...
Šaljem ti jednu bezgrešnu pusu.
Cmok
Na izvoru sreće
Naslov me podsjeća na daleku obalu iako je tamo u pitanju otok sreće
Ako mu dam kuruza postane dobar i manje bojažljiv.
Inače je sav u panici.
Jedno dva tjedna već traje otkada sa prijateljem idem napuniti staklene butelje sa vodom jednog izvora u selu koje se (gle slučaja) zove Izvir.
Nije li lijepo kada su pitoma brda puna vinograda? Ovo je u mjestu koje se zove Brvi.
Kad će više dani otvorenih podruma?
Nekoć su ova mjesta čuvale vile i ninfe a danas smo sve to zamjenili sa vodom iz pipe.
Postoji određena doza strahopoštovanja prema ovom elementu. Šporkati ovu vodu bio bi neizmjerni grijeh.
Na izlazu i krša vodu čuva pauk sa svojom arhitekturom.
Otkada pijem ovu vodu jednostavno mi ona puna klora više ne leži. Osjećaj je da piješ nešto druge kategorije, nešto što nije ono što bi trebalo biti.
Izdrži se nekoliko minuta jer je zaista mrzla. Bio sam ponosan na odu iz Rječine ali sada mi se čini da je samo stepenicu bolja od masu ruzinavih i teških voda koje sam probao gdjegod sam išao.
Nije li tužno da su nas od nečeg tako osnovnog uspijeli udaljiti?