Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/blogodneverina

Marketing

Sve mi je novo pa se radujem

... ko prasac jabukama.

-Znaš što? Sviđa mi se kako miriši veš kad ga staviš na štrik

- Joj kako je slatko kad muškarci otkriju omekšivač:)


Brižna mama koja je prala i kuhala iza mene i sestru je non stop imala tu nadrkanu facu kad bi se ratila sa posla i vidjela darmar koji smo ostavili iza sebe. Ljudi jako brzo, nakon prvog puta, počinju prihačati stari zdravo za gotoo. Tako su majice bile nešto što se vješa tamo a pere se vamo a na meni je bilo samo da ubacim prljao u onu škatulu i svaka pomisao vezana uz taj komad tkanine bi nestala zajedno sa tim činom. Nije me nešto pucala filantropija da bi svojevoljno uzeo močo ili usisaač u ruke i počeo iznebuha prati.

Trebala je uvijek biti neka ruka pračena sa zapovijedi.

E sad kako postajem sve više autonoman moji se um se više infiltrira u taj tajni dualni svijet čistoće/prljavštine koji se izmjenjuje u svakoj kući. Počelo je tako što sam zvao prijatelje iz nove sredine da se podruže uz koju biru u mom stanu. Kako se čovjek okrene tako stvara smeće. Nisi se ni okrenuo a škaf je pun tanjura i ćaša a stol prepun praznih limenka (srce mi se para bacati ambalažu u smeće pošto u Sloveniji nema tog zakona), daska zapišana, svi se muvaju u tenisicama pa ostaju tragovi na podu.

I čisto si flegma, ne pači ti nimalo, zapravo i sam sa zadovoljstvom pridonosiš žrtve ljevanice na pod.

I tako dva tri puta pa ti stan počinje poprimati groteskne scene. Pauci se sa tobom osjećaju ko brat s bratom. Tješio sam se da ubijaju meni neprijateljski ustrojene komarce. Dosta sam vremena ignorirao činjenicu da netko treba pospraviti iza ovoga nereda.

A taj netko sam isključivo bio ja.

Nakon nekoliko savjeta od stare ("u wc školjku bacaj smjesu sodebikarbone i vinskog octa") krenuo sam u kupnju za potrebno oružje da istrebim onu kopilad koja se počela množiti polako ali sigurno u mojoj eko niši.

Malo me zbediralo što ona metla za močo i kanta koštaju ko Petra kajgana.

Pobuđen plemenitim razlozima svakog istjerivača gamadi uzdignute glave krenuh i do Lidla po domestos pa da se to zajedno hitim u vodu. Još sam i susjeda zamolio da mi posudi usisavač. Sudba je htijela da slavonac živi iznad mene sa curom.

Teško da ćemo zajedno naučiti slovenski.

Moram priznati da me iritira klor od domestosa tako da se pitam zašto kučanice žele da im smrdi po bazenu. Nakon što sam obavio taj omamljući posao (možda zato?) odfurao sam jednu turu veša na pranje centrifugom i nafilao mašinu praškom i omekšivačem. Koji gušt je stavljati sve to na štrik, još ti i sav stan miriše po opranom rublju. Jučer, nakon što sam se vratio sa fešte mogao sam se diviti rafalu jednog golubljeg eskadrona na mojim boksericama. Gadovi jedni.

A onda ti zasmeta kad netko zapali cigaretu, kada se dira za kosu pa ono što ostane od dlake baca na netom opran pod. Kruh se ne jede ali ako ga kupim (jer mi dođe gušt) onda ga pojedem na balkonu jer nedaj bože da mi koja mrvica završi u spavačoj sobi ili u kuhinji. Dan nakon čišćenja kad sam najosjetljiviji nikako mi ne pada onda pozvati brigadu gladnih prijatelja koji se ponašaju kao da su doma.


Ovo je nova bijela stranica u mojoj teki. Neki dan sam se uhvatio kako već tjednima nisam pomislio na nekoga tko je nekoć bio jako važan. Sumnjam da sam postao materijalist ali gledam na te cifre na računu koje se svakoga mjeseca povećaju pa si maštam kako ću si kupiti za prvi auto, pa bolji stan koji ću potražiti prije ili kasnije, pa doktorat na koji želim upast pa kuća u voljenom Brseću, čak i ovo zadnje je sad nekako dostupnije realnom razmatranju od čega me trnci hvataju. Ljeto, festivali, novo putovanje u Makedoniju za godišnji koji će trajati više od mjesec dana. Jednom u Rijeci zovem rođaka od starog da mi pokaže parcele koje pripadaju mojoj noni da vidimo šta se da napravit.

Ne znam kako da to objasnim ljudima oko sebe ali napokon osjećam da gradim nešto a od toga mi se želudac digne od uzbuđenja ko na ringišpilu.


E sad kad sam napokon izbacio ove misli koje mi nisu dale da se bavim nečim pametnijim, odoh pisati članak za Grobnički zbornik pa i takva vrsta stvaranaja uzbuđenja (mislim da će mi biti gušt u nekom kazalu vidjeti svoje ime i prezime) uzme zamah.

Pozitivni brrrr


Lepo se imejte.





Post je objavljen 18.07.2011. u 19:41 sati.