Naslov me podsjeća na daleku obalu iako je tamo u pitanju otok sreće
Ako mu dam kuruza postane dobar i manje bojažljiv.
Inače je sav u panici.
Jedno dva tjedna već traje otkada sa prijateljem idem napuniti staklene butelje sa vodom jednog izvora u selu koje se (gle slučaja) zove Izvir.
Nije li lijepo kada su pitoma brda puna vinograda? Ovo je u mjestu koje se zove Brvi.
Kad će više dani otvorenih podruma?
Nekoć su ova mjesta čuvale vile i ninfe a danas smo sve to zamjenili sa vodom iz pipe.
Postoji određena doza strahopoštovanja prema ovom elementu. Šporkati ovu vodu bio bi neizmjerni grijeh.
Na izlazu i krša vodu čuva pauk sa svojom arhitekturom.
Otkada pijem ovu vodu jednostavno mi ona puna klora više ne leži. Osjećaj je da piješ nešto druge kategorije, nešto što nije ono što bi trebalo biti.
Izdrži se nekoliko minuta jer je zaista mrzla. Bio sam ponosan na odu iz Rječine ali sada mi se čini da je samo stepenicu bolja od masu ruzinavih i teških voda koje sam probao gdjegod sam išao.
Nije li tužno da su nas od nečeg tako osnovnog uspijeli udaljiti?
Post je objavljen 04.07.2011. u 21:18 sati.