četvrtak, 03.07.2008.

Radni naslov

Puno je bilo varijanti za naslov ovog posta. I svi su imali zajednički «nazivnik». Ali bilo bi možda malo nezgodno i već znam kakve bi posljedice toga mogle biti, hahahahaaa. I zato je naslov ovakav kakav je. Možda će se nekima i nametnuti ideja kad pročitaju priču. Krenut ću od kraja. Po starom običaju. Dakle, bila sam na Hvaru u gradu Hvaru. Radno. Međutim, rad se pretvorio u zadovoljstvo. Ono što je trebalo napraviti, «moje» baš i ne zanima, a kolegi Kreši i meni su već bila rezervirana dva noćenja. U Hvaru sam stekla novog prijatelja koji mi je sinoć poslao nekoliko poruka. Zove se Ali (skraćena verzija) i porijeklom je iz Senegala. On je, kao bubnjar, sudjelovao na reviji koju sam po zadatku pratila. Kako se nije ništa senzacionalno dogodilo, mogla sam uživati bez opterećenja. Sutra me na katamaranu Ali zaustavio i tu je počela priča. E, sad što i kako i nije važno. Nakon sinoćnjih poruka, rekla sam Aliju da ću ga predstaviti na mom blogu malo više nego sam zapravo mislila.

Image Hosted by ImageShack.us

Dakle, rođen je 1976. u St. Louisu. Osim što je bubnjar, Ali je i DJ. Radio je jedno vrijeme kao top-model u Francuskoj, ali mu je to brzo dosadilo. Inače je trener fitnesa i pisac, a u svojim knjigama se bavi afričkom kulturom i tradicijom. Kaže da u opis dodam i da je moj prijatelj i da će onda biti sretan. Govori engleski, francuski i njemački. Zna li i neki afrički jezik, nemam pojma (zaboravila pitati). Budući da živi u Opatiji uči i hrvatski jezik. I sve je to bilo dobro dok mu nisam rekla da znam puno tako zgodnih… i da su uglavnom - prazni i zapravo "okviri bez slike"! E… tu je bio keč. Je malo trajalo, ali moram priznati da je rezultat na kraju bio 1:0 za njega. Sportski sam priznala poraz i počela ga uvažavati. Vjerojatno će uskoro doći u Makarsku, a to dobrim dijelom ovisi o njegovom angažmanu u Hvaru. (Ono što se tiče rezultata... nisam mu rekla da borba i dalje traje).

Image Hosted by ImageShack.us

Međutim, početak hvarske priče bio je totalno drukčiji. Naime, zahvaljujući Čoki i njegovoj posadi na brodu «Voga» krenuli smo iz Makarske u 8.30 sati na Hvar. Osim što nam Čoka nije htio uopće naplatiti put, ne samo da nismo uspjeli platiti piće, nego su nas ugostili da se osjećam zbilja jako dužna. Prilika će svakako biti, a način da barem malo zahvalim ću već smisliti. Iskrcali se u Jelsi u 11 sati. Bus za Hvar kreće tek u 14.10, a Krešo me priprema na krkljanac koji nas tek čeka i kaže da bus staje jedno «120 puta» prije nego dođemo do odredišta. Vani 300 st. C. U podne i 30 smo već ludi, nemamo se gdje sakriti od sunca koje prži. Krešo predloži stopiranje.

Image Hosted by ImageShack.us

Kao pravi gospodin je stao na ulicu i podigao prst. Nakon nekog vremena je rekao da mu je žao, ali da moram ja. I zbilja… stane jedan momak. Ali vraća se u Jelsu i ništa od prijevoza. Vrlo brzo staje jedan par iz Škotske. Kupili su kuću u Starom Gradu i idu tamo. Može. Odatle imamo više šanse do Hvara do kojeg nas onda dijeli još 15 km. I tako… ćakulamo ugodno i stižemo do križanja gdje se pozdravljamo. Krešo odmah zaustavlja jedno auto. Čovjek je sumnjičav, ali na Krešin otužni «mooolim vas», čovjek «kapitulira» i vozi nas do samog središta Hvara. Konačno smo stigli. Smješteni smo u hotelu «Palace» u samom srcu grada, na samoj rivi.

Image Hosted by ImageShack.us

Uzimamo ključeve i pravac sobe. U jedan sat popodne trebaš samo tuš i odmor. Ma kako da ne. Nakon kraćeg vremena odlazim vani. Hvarska riva je meni jako draga. Prozujala sam kalama, obašla neka mjesta. Uto zvoni mobitel. Krešo zove na ručak, a putem srećemo i Jadrana Babića, fotoreportera «SD»-a koji nam se pridružuje. Ja uskoro napuštam društvo i još malo lunjam. Predvečer se nalazimo i odrađujemo prvi dio zadatka u hotelu «Amfora». After party me nije impresionirao pa sam nedugo iza ponoći krenula put svoje sobe.

Image Hosted by ImageShack.us

Jutro je predivno. Čim sam otvorila oči uzimam aparat i s kreveta slikajem luku. Spremim se i odmah na rivu. Bijela kava 16 kn. Krešo kasnije kaže da sam dobro prošla jer je on svoj kroasan u kafiću platio 25 kn. Hahahaa… Rekli smo drugi put prije polaska od firme tražiti dnevnice za Monte Carlo.

Image Hosted by ImageShack.us

U sklopu cijelog angažmana bili smo pozvani i na ručak u restoran «Maestral». Sve pet. Uključujući nastup mog kolege koji je na pitanje što mislimo o Hvaru i cijeloj priči, imao prilično argumentiranu «rafalnu paljbu» zbog koje je pobrao simpatije domaćina iako da su iole očekivali ovakav odgovor, pitanje sigurno ne bi postavili.

Image Hosted by ImageShack.us

Prije nego završim priču o cijenama, moram spomenuti da na plaži Bonj mala Karlovačka piva 0.25 stoji 25 kuna, a da ćete ležaljku za dan platiti 700 kuna. O tome se već govorilo i pisalo. Ali tko kaže da je to namijenjeno svima. I tko kaže da se to ne isplati. Uostalom vidjela sam ljude koji se tu uredno sunčaju. Potvrda da «svaka roba ima svog kupca» očito neovisno o cijeni. Ali manimo se mondenih tričarija. Ono što meni zapinje za oko je stoljetni kamen složen u ove, usprkos hladnom materijalu, užarene stepenice.

Image Hosted by ImageShack.us

Ili recimo ova višemetarska agava koja se u visini natječe s borovima.

Image Hosted by ImageShack.us

Hvarska priča je završila u nedjelju, kad smo se prebacili katamaranom u Split, a onda s Atoniom Radić autom u Makarsku. Antonia me više nego ljubazno htjela prebaciti do stana, ali auto mi je bio u centru. Pozdravimo se, a ja s prtljagom stigla do auta. Podne i po. Sjednem u auto i okrenem ključ – crklo! Nikakvih znakova života. Akumulator riknio. (Neme, hvala ti na prijevozu! Ono sunce u kombinaciji s prtljagom je bilo ubitačno. Auto popravljeno danas – srijeda. Hvala ti Bože na bratu. Da nije njega... ma nema smisla objašnjavat). Dok još stojim uz auto sjetim se svih «tekućih problema». Između ostalih i krađe slike s mog bloga iako izričito stoji da se s bloga ništa ne može uzimati bez odobrenja autora. Strašni EPH je raspalio sliku i u Jutarnjem (ovdje u «Crnoj» i još potpišu tuđim imenom) i u Slobodnoj (ovdje nisam niti gledala gdje). Baš im hvala. I na kolegijalnosti i na profesionalnosti. I sad bi me iz makarskog Suda mogli savjetovati što da napravim jer mi je već dosta. A znam da me u Sudu čitaju, rekli mi neki dan bez da sam išta pitala. Drago mi je, naravno. Ionako sam po njihovim hodnicima provela previše vremena. Dakle… Btw, ovim se solidariziram i s kolegom, i po poslu i po blogu, Riba Fishom. Čovjeku su majstori MD Profila zagorčali život. I osim što je to napisao na svom blogu, stiglo mi je i na mail. U taj MD Profil neću niti ulaziti ako zalutam u Zagreb ili već gdje ga sve ima, da mi se slučajno što nebi svidjelo. Jer krajnje je vrijeme da potrošači kazne takav nemar, neprofesionalnost i bezobrazluk. Sram ih bilo. Riba, drži se! Sviđa mi se način na koji si to riješio. Vratimo se mi u Makarsku. Jer tu ima i nekih pozitivnih primjera. Za vrijeme EU nogometnog prvenstva na «Mercesu» je osvanuo veliki pano. Tu će i ostati. Zgodno.

Image Hosted by ImageShack.us

U pozitivne moram dodati i kafe bar «Gojo» na Marineti. Čujem da ima cijene kao i svi drugi kafići u gradu. Ali svojim stalnim mušterijama naplaćuje kavu ipak jeftinije. Pa nije li to lipa gesta za sve one koji mu tu dolaze cijelu godinu?! Pozitiva je i to što u našu luku svaki vikend dolaze strani studenti charterima. Luka je onda pretrpana skupim plovilima, a korniž odzvanja od veselja, muzike i zabave.

Image Hosted by ImageShack.usb

To je otkrio i jedan stari makarski putnik koji je s pojedincima imao tema za razgovor na travi. (Mislim… sjedili su na travi da ne bude zabune). Veso je bio u elementu. Mislim da ga bljeskanje aparata nije nimalo omelo.

Image Hosted by ImageShack.us

Na putu prema lanterni, gdje se još uvijek može uhvatiti malo zraka, primjećujem novine. Na zidu koji gotovo i služi za grafite došlo je do promjena. Popodne je zid prebojan, a već u večernjim satima je pri vrhu osvanio napis «đava crni». Eto, pa se vi nadjačavajte s mladima. Ma, kako da ne.

Image Hosted by ImageShack.us

Radni narod ipak nema vremena za dokolicu. Radi se ko da je sutra sasvim izvjesno. Ali zato piva spašava stvar. Pa TOLIKO LEDA za par boca. A za ribu ćemo lako.

Image Hosted by ImageShack.us

Privilegija nas nekolicine je što još uvijek imamo svoj raj. Malo vožnje, malo hodanja… i …

Image Hosted by ImageShack.us

Uh, koliko već ne pišem blog?! Išla sam s prijateljicama Editom, Ivonom i Milicom nedavno u Zagvozd. Tema našeg razgovora do gore je bila «Seks i grad». Zadovoljavamo barem bojom kose, hahahaha…. Samo… neki zaključci nam nisu baš išli na ruku. A to je da Zagvozd nije GRAD…. Čime se nameće pitanje «pije li vodu» onda ostatak priče?! Vi koji mislite reagirati morate znati da ste i vi dio priče. Jer, po toj logici, nije ni ovo Amerika.

Image Hosted by ImageShack.us

Ovih dana je bilo još nekih naglih obrata. U Makarsku je stigla Anka Makaranka. Još jedno poznanstvo koje ima svoj uspon. Bilo je više nego ugodno uz sladoled, ugodnu priču i puno novih i korisnih saznanja. Onda susret u samoposluzi. Čekam red na kasi, kad netko me potapša po ramenu: «Dobar dan, ja sam Londra!». Preporuka: obavezno čitati. Priča s još jednim plusom. Kaže mi Marino iz knjižnice da ga je zvala rodica iz Rima i pita ga čita li on moj blog. Kaže Marino: "Kako te je ona otkrila, nemam ti pojma". E, pa pozdrav Roberti u Rimu. (Marino, u pomoć, je li Roberta... ili Rafaela... znam da je na R. Iako je ne znam, znam je. Ona je vrlo upečatljiva. NIsam čak sigurna da govori hrvatski). A priča i s plusom i s minusom izgleda ovako. S jednim prijateljem se često dopisujem, ali zadnje vrijeme je došlo do nekog zastoja. Upalim kompjuter i stiže mi nekoliko mailova od kojih jedan sa subjectom «M o ž d a n i u d a r». Kako sam tek ustala i još bila zamantana, donji dio vilice mi je samo pao, gotovo bez kontrole, a oči se širom otvorile. Ne još jedna takva priča. Previše ljudi koje znam i previše za podnijeti za bilo koga. Kako mi je prostor za kolonu «Subject» jako sužen, nisam vidjela ostatak naslova. Čim sam kliknula shvatila sam da je još jedan cirkularni mail i da se zapravo radi o vrlo poučnom štivu. Međutim, prije nego sam nastavila čitati, vidjela sam da je mail tek poslan i odmah sam vratila pošiljatelju (s pretpostavkom da je još na netu, i bio je) malo buran odgovor. A valjda mi nije zamjerio. Neću se više ispričavat. Ionako sam ja skup grešaka (a puno minusa na kraju zna izbaciti i plus, ako su u paru, naravno… he, he). A i da nije… Tko sam ja…?! Ionako je puno onih koji olako preko usta prevaljuju «Ne'š ti»!

P.S.: Gospodo na putu oko svijeta, ako se uskoro ne javite, ja ću za malo više od mjesec dana, kad se vratite u Makarsku, vratiti istom mjerom!

- 01:35 - Komentari (45) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.