< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2009 (1)
Prosinac 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Design © Morrigan Komentari On/Off

Opis bloga

jednostavno ono što jest...
ne znam...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

blOgOvi meNi drAgi:thumbup


grim

master

dreams

Customize your blog

Customize your blog

Customize your blog

Customize your blog

Customize your blog

Customize your blog

Customize your blog

Customize your blog













»Pa naravno!
To je truljenje i gnoj
I neumoljivo raspadanje, raspadanje, raspadanje,
Dok se vraćaš iz životinjskog svijeta. U biljni.
Tugovat ću, naravno,
Pokojna moja ženice,
Iako tugovanje nikad nije
Produljilo život
Ili izmamilo još jedan dah
Iz tijela koje je dotakla smrt.«
Sherwin Stephens, Ostatak







»Unaprijed proživljen dan nadoknađen je bježanjem iz budućnosti u prošlost.«

»Zar ne možeš pomoći duši bolesnoj,
Iz svijesti uvriježenu iščupati tugu
U mozgu zapisane izbrisati smetnje
I kakvim blagotvornim lijekom zaborava
Osnažit punu grud od tvari pogubne
Što kao težak teret leži na srcu? «
Macbeth





Black_lucius

utorak, 06.03.2007.

Tihi zvuci violine...
Božanstven predmet...
Glas mu se prljeva prostorijom...
Savršena tišina....
Dolazi...
Uzima me...
Pod svoje okrilje...
Vise nisam sama...
Više me ne boli...
Njegov ogtač je tako dug...

Zvuci njegovih riječi...
Tako melodične...
Pjevaju neku posebnu tišinu....


Crnom kosom...
Mojim velom...mojim bogatstvom....
Mojom maskom....
Isprepliće prste u njoj...
Godi mi...
Jedinstevena pojava...
Najljepša... inspirirajuća...
Graciozna...
Duhovna...
Pročišćujuća...
Ogtarč mu je dug...
Uzima me pod svoje okrilje....
Više nisam sama ....
Više me ne boli...


Violina priča svoju priču...
Jednostavnu...
Priča mog života...
Tužni zvuci...
Jednostavni...
Pogrešni...ali lijepi...


Nebo je lijepo u suton....
Velika harfa...
Nitko ne zna svirati...
Ubija svojim zvucima....


Kada bi barem moji zvuci bili takvi...
Znani... čuti...
Shvaćeni..nedostižni...
Ubojiti...

On me uzima pod okrilje...
Neće više boljeti...
Neću biti sama...
Živjet ću...
Čut će se moji zvuci...

|10:16| Komentari 44| Isprintaj| #| Na Vrh|

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.