Marketing
Tihi zvuci violine...
Božanstven predmet...
Glas mu se prljeva prostorijom...
Savršena tišina....
Dolazi...
Uzima me...
Pod svoje okrilje...
Vise nisam sama...
Više me ne boli...
Njegov ogtač je tako dug...
Zvuci njegovih riječi...
Tako melodične...
Pjevaju neku posebnu tišinu....
Crnom kosom...
Mojim velom...mojim bogatstvom....
Mojom maskom....
Isprepliće prste u njoj...
Godi mi...
Jedinstevena pojava...
Najljepša... inspirirajuća...
Graciozna...
Duhovna...
Pročišćujuća...
Ogtarč mu je dug...
Uzima me pod svoje okrilje....
Više nisam sama ....
Više me ne boli...
Violina priča svoju priču...
Jednostavnu...
Priča mog života...
Tužni zvuci...
Jednostavni...
Pogrešni...ali lijepi...
Nebo je lijepo u suton....
Velika harfa...
Nitko ne zna svirati...
Ubija svojim zvucima....
Kada bi barem moji zvuci bili takvi...
Znani... čuti...
Shvaćeni..nedostižni...
Ubojiti...
On me uzima pod okrilje...
Neće više boljeti...
Neću biti sama...
Živjet ću...
Čut će se moji zvuci...
Post je objavljen 06.03.2007. u 10:16 sati.