Inclusi in corpore…
Kad ono unutra preraste ono izvana….
Što bi napravili da se jednog dana probudite u drugom tijelu…koje se od sadašnjeg razlikuje po tome što je nemoćno …a duh je ostao vaš stari…onaj koji sanja o mnoštvu stvari koje vaše novo tijelo nije sposobno učiniti…. Kako se boriti s tim?
Osjećaj da si zarobljenik u vlastitom tijelu… kako se čovjek može toga osloboditi? Možeš li biti sretan i ispunjen znajući da nikad nećeš imati onu slobodu, koje drugi ljudi nisu ni svjesni, dok je jednog dana ne izgube…
Što vi smatrete pod gubitkom slobode? Onaj zatvor u koji ljudi dospiju kad učine nešto loše? Što je sa ovim osobnim zatvorom u koji budete smješteni bez obzira na to jeste li bili zli ili ne…
"Zdrav duh u zdravu tijelu je najkraći opis sreće."
John Locke
Kad kažem sloboda, uvijek u glavi dobijem nekakvu sliku osobe (sretne!) kako trči širokom livadom dok blagi vjetar puše u njenom smjeru. Vjerojatno svatko ima neku svoju sliku, drugačiju od ove moje…ali bit je u tome da tvoje fizičko tijelo(ljuštura) može realizirati ono što tvoje unutarnje tijelo treba… kad se to poremeti, nestane sloboda… kako živjeti bez te slobode? Vrijedi li uopće?
