Kad ono unutra preraste ono izvana….
Što bi napravili da se jednog dana probudite u drugom tijelu…koje se od sadašnjeg razlikuje po tome što je nemoćno …a duh je ostao vaš stari…onaj koji sanja o mnoštvu stvari koje vaše novo tijelo nije sposobno učiniti…. Kako se boriti s tim?
Osjećaj da si zarobljenik u vlastitom tijelu… kako se čovjek može toga osloboditi? Možeš li biti sretan i ispunjen znajući da nikad nećeš imati onu slobodu, koje drugi ljudi nisu ni svjesni, dok je jednog dana ne izgube…
Što vi smatrete pod gubitkom slobode? Onaj zatvor u koji ljudi dospiju kad učine nešto loše? Što je sa ovim osobnim zatvorom u koji budete smješteni bez obzira na to jeste li bili zli ili ne…
"Zdrav duh u zdravu tijelu je najkraći opis sreće."
John Locke
Kad kažem sloboda, uvijek u glavi dobijem nekakvu sliku osobe (sretne!) kako trči širokom livadom dok blagi vjetar puše u njenom smjeru. Vjerojatno svatko ima neku svoju sliku, drugačiju od ove moje…ali bit je u tome da tvoje fizičko tijelo(ljuštura) može realizirati ono što tvoje unutarnje tijelo treba… kad se to poremeti, nestane sloboda… kako živjeti bez te slobode? Vrijedi li uopće?
Post je objavljen 08.02.2008. u 16:42 sati.