...BEATEN ...AGAIN...

Ubila sam pauka…unatoč svojoj fobiji ubila sam ga…možda ne bih da nisam u ovom stanju, obično vrištim i zovem nekog drugog da ga makne…ne ubije, jer mi ga je onda žao…samo da ga makne, da ga ja ne moram više gledati…a sad sam ga ubila…
Jučer je bilo …grozno…opet…i sad je…jučer nisam nikamo izlazila…cijeli dan sam sklupčana ležala na jastuku( ispod kojeg sam sad našla pauka)…i plakala…popila sam i onu šugavu tabletu…naravno, sve je ostalo isto…bez promjene…
Sada sjedim ispred ovog ekrana, i držim maramicu na ruci…da zaustavim ovo malo krvarenje…sada mi stvarno ne trebaju ožiljci, ali ne mogu si pomoći…vježbam…vježbom do savršenstva…
Ma naslagat ću par narukvica, odglumiti da mi je hladno i vucarati se okolo u dugim rukavima…who cares anyway?

Kako je glupo biti okružen ljudima koji te gledaju, a ustvari te ne vide…nisam više uopće sigurna želim li ikoga pored sebe… postala sam nesposobna za održavanje zdravih međuljudskih odnosa…
Mučno mi je…kruh nisam jela već 5 dana…ne mogu…
Opet pišem nepovezano…pa, vidite, u mojoj poremećenoj glavi stvari su uglavnom takve, besmislene i nepovezane…
Više ne funkcioniram…znam da sa mnom nešto nije u redu…ništa ne valja….

Puno stvari, i previše, meni nije jasno , ali jedna stvar mi nikako ne ide u glavu- ŠTO JA TO RADIM OVDJE? ŠTO JA RADIM TU, ILI JOŠ BOLJE ZAŠTO SAM JA TU? Što nitko ne kuži da mi ne ide…da više ne znam kamo…što da radim…ne znam kako, ni što… a što je najgore više NE MOGU…nemam više snage…iscijedila sam ono što je bilo i više nema ničega… mrtva u ?-toj …

Objesit ću se iz solidarnosti prema britney J …

Imala sam jučer razgovor-monolog- sa osobom koja me ne poznaje…uglavnom , koliko sam ja shvatila sve se svodi na to da ta osoba uzima sebi na pravo da kreira moj život… ta sebična, bezosječajna osoba uspijela je u jednoj minuti izokrenuti sve ono što ja ˝gradim˝…i ja sam kao i obično ispala negativac, koji čini sve samo da se zamjeri…izveden je zaključak da je sve ono što ja volim,sve ono zbog čega ja postojim nevažno…sve se mora podrediti njegovim željama… mrzim ovo… mrzim to što se nakon svega toga osjećam tako jadno i bjedno…mrzim to što si dopuštam da se ovako osjećam…a najviše od svega mrzim to što se nakon svega toga osjećam krivom što ga mrzim…mrzim…ne znam jeli to prava rijeć, ali to je ono što trenutno nosim u sebi…mrzim to što me svaki put navede na to da zamrzim sebe ,sve više i više…
Nisam malo dijete, ali u njegovoj prisutnosti se osjećam tako glupo i beznačajno, bezvrijedno…kao da ne zaslužujem ni da dišem… da postojim…


26.03.2007. | 19:33 | 1 K | P | # | ^

FATHER

CYNOSURE

Unprepared, like it never happened before.
But it's the 13th time, now I'm sure I'll never learn!
Untamed instinct, tormenting myself by thirsting for you.
Again I'm in no-man's land, you're my Cynosure... I follow.
Why are we so slow? Why can't we stop this pain inside?
All monsters here, inside my spine...
One more part replaced, regenerative thirst in return.
Regardful, but still it pins me down each time!
I'm drained and empty, a shell of your love, and now you hate me.
Cause there's no me left, my gift is burning...
No escape, no sound... and it all slows down.
No light, no heartbeat in me... lost in you.
And there's no me left in you... Why?
Why can't we stop this pain inside?
All monsters here, inside my spine...
Why can't I stop this pain inside?
Time won't pass by me, not this time!


22.03.2007. | 20:15 | 1 K | P | # | ^

nema me više dovoljno......................

moja želja...jedina potreba...da se maknem odavde...daleko....

ništa ne ide kako treba...možda previše tražim ( od sebe ili od drugih?)...sve propada....

dokrajčen u samom startu...
bez mogučnosti izbora....
sadizam...stvaraš da bi ubijao...

optimizam uništava, nada uništava....tjeraju te da ustaješ da bi te bacili još dublje u ponor....

moramo se smijati...Evo, smijem se...ukočila mi se grimasa, ali smijem se, bez razloga, ali smijem se....bez pameti....

moram se odviknuti od posezanja za oštrim predmetima ...ali ima li svrhe opirati se nečemu što ti pruža olakšanje...koliko god ono bilo kratko...

moram nešto osječati, bilo što samo da osječam...da živim...živim li samo zbog toga što dišem?


04.03.2007. | 18:13 | 7 K | P | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Prosinac 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (6)
Studeni 2006 (5)
Listopad 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


Opis bloga

everything about nothing...


Linkovi

comablack@net.hr


Metallica
Fade To Black

Life it seems, will fade away
Drifting further every day
Getting lost within myself
Nothing matters no one else
I have lost the will to live
Simply nothing more to give
There is nothing more for me
Need the end to set me free

Things are not what they used to be
Missing one inside of me
Deathly lost, this can't be real
Cannot stand this hell I feel
Emptiness is filing me
To the point of agony
Growing darkness taking dawn
I was me, but now He's gone

No one but me can save myself, but it's too late
Now I can't think, think why I should even try
Yesterday seems as though it never existed
Death Greets me warm, now I will just say good-bye