petak, 30.03.2018.
Dnevnik zahvalnosti 80/365
Kažu prijatelje biraš, a obitelj ne. Imam veliku obitelj i stvarno puno sestrični i još toliko bratića. Ukupno ih je 20 pa imam zaista veliki izbor. :)
S jednom od tih sestrični sam odrasla. Dijelio nas je samo vrt.
U isto vrijeme smo krenule u školu, ali iz meni i dan danas nepoznatog razloga, namjerno nas nisu upisali u isti razred (?!). Zato smo upisale istu srednju školu i napokon bile u istom razredu.
Svaka je imala svoje društvo jer smo zaista potpuno različite, ali uvijek smo bile i ostale jako povezane.
Zadnjih 15-ak godina ona živi vani, a prije 2 godine je iz Londona odselila u Australiju. Od tada se nismo vidjele, ali komuniciramo preko facebooka ili skype-a. Prije par godina je neko vrijeme provela budističkom samostanu i tamo provela neko vrijeme. Totalno je otkačena, u skroz pozitivnom smislu. Nema dlake na jeziku i sve mi kaže u facu, ali na jedan posebno drag način. Prava budistica. :)
Mogla bih o njoj stvarno puno lijepih i zanimljivih stvari napisati, ali ukratko, imati nju u svom životu, pravo je bogatstvo. Ona je prva koja mi je skrenula pozornost na činjenicu da na puno toga što uzimamo zdravo za gotovo, trebamo biti zahvalni i potakla me da svako jutro i večer zapišem na čemu sam zahvalna. To mi baš i nije išlo dok nisam od nekoliko ideja stvorila jednu svoju i počela pisati ovaj dnevnik.
- 11:13 -
