utorak, 25.12.2018.

Dnevnik zahvalnosti 218/365

"Oh my love
We've had our share of tears
Oh my friends
We've had our hopes and fears
Oh my friends
It's been a long hard year
But now it's Christmas
Yes, it's Christmas
Thank God it's Christmas

The moon and stars seem awful cold and bright
Let's hope
The snow will make this Christmas right
My friend the world
Will share this special night
Because it's Christmas
Yes it's Christmas
Thank God it's Christmas
For
One
Night

Thank God it's Christmas, yeah
Thank God it's Christmas
Thank God it's Christmas
Can it be Christmas?
Let it be Christmas
Every day
Oh my love
We live in troubled days
Oh my friend
We have the strangest ways"
All my friends
On this one day of days
Thank God it's Christmas
Yes it's Christmas
Thank God it's Christmas
For
One
Day

- 13:56 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.12.2018.

Dnevnik zahvalnosti 217/365

TIŠINA...blažena tišina....još malo.

Iz jedne nastavničke facebook grupe (kolegica je dozvolila dijeljenje):

"Anegdota s prosvjeda:

Prolazimo mi tako i glasno zviždimo, vičemo, prosvjedujemo... Nekoliko prolaznika čepi uši.
Kolegica iz kolone: "Smeta vam buka? Dođite na veliki odmor u školu!"
Ne znam kolegicu, al je carica!"

- 12:05 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.12.2018.

Dnevnik zahvalnosti 216/365

U petak je u mojoj školi bio Božićni sajam. :)

- 13:28 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.12.2018.

Dnevnik zahvalnosti 215/365

"Probudiš se ujutro, u svojoj sobi, na poznatom terenu i čini ti se da je svako jutro isto, ali nije. Svaki put je drugačije. Zbog onog što je bilo jučer, zbog nečega sto te čeka danas ili bez nekog vidljivog, opipljivog, smislenog razloga.
Sve se mijenja pa i svako jutro... Drugačije otvoriš oči, drugačija misao ti je u glavi, drugačije brige te muče ili iste, ali na neki drugačiji način.

Nekad se probudiš s osmijehom. Sunce ti obasja lice i osmijeh je jači, veći. Ali nije stvar u vremenu. U tebi je. Unutra, duboko u sebi imaš onaj mali (ali važan) dio sebe koji kišu pretvara u sunce (ili obratno)...
Ponekad ne dozvoliš vremenu, ljudima, niti okolnostima da ti pokvare jutro. Ponekad si dovoljno jaka da od zore, od prve budne sekunde, one prije nego otvoriš oči, znaš da je tvoja sreća u tvojim mislima, u tvojoj glavi, u tvojoj interpretaciji života koji se događa izvan tebe.

To su oni najbolji dani. Kada si sasvim svoja. Kada osjećaš da sve ima smisla. I sunce koje ti se smješka dok sanjariš poput curice i kiša koja te rastužuje i snijeg koji te istovremeno podsjeća na romantičan zagrljaj pod toplom dekicom, na veselog snješka kojeg si toliko puta u životu napravila, ali i na bljuzgu koja će ti uprljati cipele...
I probudiš se svako jutro. Zahvalna što je jutro svanulo. Naizgled sve je isto, a zapravo sve je drugačije....
Ni ti nisi ona ista osoba od jučer jer danas imaš iskustvo jednog jutra više.

Ali uvijek se rado sjećaš trenutka kad si se prepustila, shvatila da nemaš kontrolu nad ničime osim nad svojim doživljajem života i da je tvoja sreća možda i jedina stvar na koju možeš utjecati...načinom na koji misliš, doživljavaš sebe, druge, događaje...cijeli svijet..."

- 22:11 -

Komentari (16) - Isprintaj - #